Novosti Hrvatska

dr. ALEkSANDAR JAKIR SUPROTSTAVLJA SE TEZAMA

'Tuđman nije nimalo kriv za rat, nema govora o suodgovornosti i podjeli krivnje'

dr. ALEkSANDAR JAKIR SUPROTSTAVLJA SE TEZAMA

Protuhrvatsko ponašanje Srba u Hrvatskoj uzrokovano je politikom Beograda koja je započela velikosrpski projekt dok se ‘hadezeovska’ vlast još nije ni ustrojila, objašnjava dr. Aleksandar Jakir

U Splitu je, u organizaciji Odsjeka za povijest splitskoga Filozofskog fakulteta i Agencije za odgoj i obrazovanje, održan stručni skup “Novije historiografske spoznaje iz hrvatske i europske moderne i suvremene povijesti”, na kojem je posebnu pažnju privuklo izlaganje dr. Aleksandra Jakira o temi “Novije historiografske spoznaje o raspadu SFR Jugoslavije i Domovinskom ratu”. Tim povodom razgovarali smo s dr. Jakirom.

Međunarodno istraživanje “Rat u Hrvatskoj 1991.-1995.” u kojemu je sudjelovalo oko 250 znanstvenika iz 27 zemalja, rezultiralo je zaključkom da glavnu odgovornost za rat snosi velikosrpska politika Slobodana Miloševića, ali se ističe da je izbijanju sukoba pridonijela i Tuđmanova neosjetljivost na strahove hrvatskih Srba od ponavljanja ustaških zločina iz Drugoga svjetskog rata. Slažete li se s takvim zaključkom?
- Zaključak da glavnu odgovornost za rat snosi velikosrpska politika Slobodana Miloševića je teza koju i ja zastupam. Međutim, ne slažem se s drugim dijelom zaključka, o Tuđmanovoj i hrvatskoj suodgovornosti za rat. Ta tvrdnja možda je politički korektna, ali nije u skladu s onim što nalazimo u povijesnim izvorima i demantira je kronologija događaja uoči rata.

Možete li to objasniti?
- Povijesni izvori i kronologija događaja od sredine 1980-ih pokazuju da protuhrvatsko ponašanje Srba u Hrvatskoj, na prostorima gdje su bili većinski narod ili gdje su živjeli u znatnom broju, nije uzrokovano postupcima hrvatske vlasti, nego politikom iz Beograda koja je započela proces stvaranja strogo centralizirane Jugoslavije ili države u kojoj će živjeti svi Srbi s prostora bivše Jugoslavije, u granicama otprilike istočno od linije Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin – Karlobag. Taj velikosrpski projekt počeo se provoditi dok se “hadezeovska” vlast još nije ni ustrojila.

Vjerojatno za nultu točku velikosrpskog projekta uzimate Memorandum SANU iz sredine 80-ih?
- Nacrt Memoranduma kao strateškog dokumenta srpske inteligencije u svom nacionalističkom sadržaju nimalo ne odstupa od velikosrpskih programa iz 19. stoljeća, i imao je dalekosežan utjecaj na politiku Srbije u to vrijeme. Objavljen je u beogradskim Večernjim novostima krajem rujna 1986. i možemo reći da time i javno počinje medijska kampanja s ciljem homogenizacije svih Srba u bivšoj Jugoslaviji. Jedan od ključnih događaja za trasiranje velikosrpskog osvajačkog puta bila je, nadalje, 8. sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, održana krajem rujna 1987., koja označava Miloševićevo potpuno preuzimanje vlasti u Srbiji. Sâm Ivan Stambolić, politički mentor Slobodana Miloševića, u svojoj knjizi “Put u bespuća” piše: “Osma sjednica zaista je bila ratna truba čiji je zov podigao na noge srpske nacionaliste, u pohod na razaranje Jugoslavije. Jugoslavija je već tada bila osuđena na smrt. Preostao je samo njezin jezivi hropac u krvi.”

Smatrate li da je na početku 90-ih postojala razlika u percepciji hrvatske države između Srba u tzv. Krajini i Srba u hrvatskim gradovima?
- Evidentno je da je 80-ih godina kod Srba sve više jačao etnonacionalizam koji se očitovao, među ostalim, u prikazivanju srpske povijesti na epski i mitski način. Upravo će Srbi koji su živjeli u ruralnim i tradicionalnim područjima biti najaktivniji u pokretanju pobune protiv hrvatske države, za razliku od Srba koji su živjeli u hrvatskim gradovima. S obzirom na teritorijalni raspored Srba u Hrvatskoj, pobuni su se uglavnom pridružila područja koja neposredno nisu bila isprekidana selima s hrvatskom većinom, dok su Srbi u gradovima bili opredijeljeni za mirno rješenje sukoba.

Kako onda tumačite progon i šikaniranja Srba u hrvatskim gradovima početkom 90-ih?
- To je svakako dokaz da je došlo do etnonacionalizma i na hrvatskoj strani, te da su se dogodile neprihvatljive stvari. Tome su doprinijele neke radikalne izjave te ponekad gruba i eksplicitna retorika nekih HDZ-ovih dužnosnika.

DAMIR PILIĆ

Tamne strane

- Istina o Domovinskom ratu se iskrivljava ako se ne piše o ratnim zločinima koji su se dogodili. Moramo se suočiti s time, isto kao i s činjenicom da se pobuna Srba u Krajini, koja je možda doista djelomično uzrokovana strahom, pretvorila u oružani napad na svoje dojučerašnje hrvatske susjede i sugrađane. Nakon što je srpska vojna sila razbijena oslobodilačkim operacijama hrvatskih oružanih snaga “Bljesak”, “Oluja”, “Maestral” i “Južni potez”, u osvetoljubivim napadima i pljačkama pojedinci su praznili svoje nagomilane frustracije i činili zločine koji se moraju procesuirati i sankcionirati. U tom kontekstu svakako je važno suočiti se i s tamnim stranama Domovinskog rata.


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 14FirstPrevious[1]2345678910Last