Nakon državnog osamostaljenja isplivale su informacije o stravičnim događajima nakon završetka Drugoga svjetskog rata za koje se prije toga moglo ponešto doznati tek u emigrantskim publikacijama. I nakon što su najviši predstavnici državnih tijela u ovih dvadeset godina, bez obzira na stranačku pripadnost, uključujući Račana, Milanovića i Josipovića, svi osim Mesića, odavali počast žrtvama, neki javno neki krišom, osuđujući masovna zvjerska smaknuća najmanje sto tisuća zarobljenih vojnika i civila, izgledalo je kako ti već davni događaji ne bi trebali više opterećivati nove generacije i kako bi oslobođeni ideologije oni trebali postati općim mjestom kulture sjećanja, sućuti i pomirbe.
I Josipovićevo putovanje u Tezno i u Bleiburg i inauguralni govor novog pr...
I Josipovićevo putovanje u Tezno i u Bleiburg i inauguralni govor novog pr...