Novosti Hrvatska

BIVŠA SABORSKA ZASTUPNICA NAKON PRESUDA VELOLUČKIM DILERIMA GOVORI O svojem životu

INTERVJU NAKON PRESUDE CVIKU Ruža Tomašić: Kad vodim kćer na pizzu, nosim pištolj i prati nas policajka

BIVŠA SABORSKA ZASTUPNICA NAKON PRESUDA VELOLUČKIM DILERIMA GOVORI O svojem životu

Nekad mi i suprug kaže: - A šta je nama ovo trebalo? Ali ja bih, čak i da je Cvitanović pušten, osjećala da sam napravila pravu stvar. Samo što bih tada sve napravila drukčije

Ruža Tomašić, nekadašnja saborska zastupnica koja je prije četiri godine zakotrljala aferu s korčulanskim narkodilerima, priča za “Slobodnu” o događajima koji su joj promijenili život.

- Jeste li zadovoljni nepravomoćnim presudama velolučkim dilerima?

Dobro je i završilo

- Da su svjedočili svi koji su trebali, bila bih nezadovoljna visinom kazni. Ali s obzirom na ono što je USKOK imao, još je i dobro ispalo.

- Kako to mislite?

- Roditelji su mi obećavali ne samo da će svjedočiti na sudu nego i da će izravno teretiti Jakšu Cvitanovića. Ali kad je izišao prvi tekst u novinama, ne samo da su mi se prestali javljati nego otada okreću glavu od mene kad me vide. A ja sam pala na njihovu priču, ganuli su me svojim jadima, i zato sam 2006. i krenula u borbu.

- Jeste li razočarani?

- Jako sam razočarana.

- Ostali ste nekako na čistini?

- Na čistini, potpuno. A onda sam izgubila i saborski imunitet, na izborima u Veloj Luci dobila sam četiri posto glasova. Ako su htjeli da se borim dalje za njihovu djecu, onda sam morala biti dalje u Saboru.

- Kako vam danas izgleda život, čuva li vas još policija? U novinama je pisalo da ste na dan izricanja presuda dilerima imali pojačanu zaštitu?

- To policija određuje, ne bih ulazila u njihov posao.

- Kako podnosite tu zaštitu?

- Bilo je svakakvih scena. Sjećam se, jednom mi je kći poželjela pojesti pizzu, a najbliža pizzerija je bila u Veloj Luci, 20 kilometara odavde. I onda sam morala zvati policajku, pa je bio apsurd da nas dvije naoružane žene pratimo moju kćer na pizzu. To nisam nikad ni u Kanadi doživjela, iako sam i tamo, zbog prirode posla, nosila pištolj 24 sata dnevno.

- Biste li opet napravili istu stvar?

- Bih, ali ne na ovaj način.

- Nego kako?

- Tražila bih od roditelja da mi potpišu izjave koje su mi dali.

- A te su izjave, kažete, izričito optuživale Cvitanovića?

- Da.

- Jeste li ikada kasnije pričali s nekima od tih roditelja?

- Samo jednom. Jedan od njih mi je rekao: „Gospođo Tomašić, morate me razumjeti, ja imam još jedno dijete.“ A ja sam samo rekla: „Dobro, a kada ste odlučili žrtvovati jedno dijete radi drugog?“

- Kako se vaša tadašnja stranka HSP postavila u cijeloj priči?

- Ni oni nisu stali iza mene.

 - Zašto? Jer ste žena?

- Ne mislim da je to razlog. Mislim da to jednostavno nije bio njihov đir. Ali, trebao je i Sabor stati uz mene, jer ja u ovu priču nisam ušla kao Ruža Tomašić, nego kao saborska zastupnica s otoka Korčule. Ja nemam financijskih i stambenih problema, i nisam išla u Sabor da se okoristim, nego da pomognem ljudima.

- Znači, ostali ste na cjedilu i od roditelja i od svoje tadašnje stranke i od Sabora. Tko vam je bio podrška?

- Oni koji su u komunama i oni koji su se vratili iz komuna i uključili se u normalan život. A najviše jedna mala, ona je sad prva godina fakulteta. Ona mi se često javi.

- Je li vas suprug podržavao?

- On stoji potpuno iza mene, inače se ne bih ni mogla upuštati u to. Nekad, doduše, i on kaže: „A šta je nama ovo trebalo?“

- Upitate li se koji put i vi isto?

- Čak i da Cvitanović nije osuđen, čak i da je pušten, ja bih osjećala da sam napravila pravu stvar. Jer, dosta je djece otišlo u komune, i dosta ih se vratilo.

- Jeste li zadovoljni medijskim praćenjem ovog slučaja?

- Moram priznati da mi je smetalo kad je Cvik, na primjer, jednom dobio dvije stranice u “Slobodnoj”, i govorio kako ja to sve radim radi svojeg političkog uspona, a ja sam dobila pola stupca. Da se razumijemo, nije meni krivo što sam ja dobila tako malo prostora, nego mi je krivo što je on dobio toliko puno, jer tako postaje idol mladima. Puno je dilera bilo zadnjih godina, a samo je Cvik dobio toliko prostora.

- Nakon presuda i Cvitanovićeva je majka izjavila da ste željeli samo političke bodove za sebe?

- A di su ti bodovi? Da je ona bila prava majka kad je trebala biti, možda do ovoga ne bi ni došlo.

- Nakon što ste već pokrenuli cijeli slučaj, jednom ste se, prije nekoliko godina, susreli s Cvitanovićem na trajektu. Kako je to izgledalo?

Susret s Cvikom

- To je bilo na katamaranu. On stoji sa svojom ekipom, a ja sjedim, i on prođe pokraj mene, ali me ne gleda, pa se vrati, pa opet prođe, pa se vrati, pa onda svi gledaju u mene i smiju se... Ma, glupo skroz.

- Vjerojatno ste u Kanadi, kao i drugi naši emigranti, imali idealiziranu sliku o Hrvatskoj. Kakva vam se danas, nakon svega, čine naša zemlja i naši ljudi?

- Puno sam razmišljala o tome i zaključila da sad vjerujem još jedino mladima. Oni su odrastali i gledali nepravdu, nepotizam i korupciju, gledali su što se događa kad se pogoduje nekome, i vjerujem da će oni znati kako popraviti Hrvatsku i kako je izvesti na pravi put. Jer, zapravo, oni i nemaju drugog izbora. Ovo je mala zemlja, ali bogata. Kad se ne bi kralo, to bi mogao biti raj na Zemlji.

Piše DAMIR PILIĆ

Svako misto ima svoga Cvika

- Je li Vela Luka ugrožena drogom više od drugih mjesta?

- Svako misto u Hrvatskoj ima svoga Cvika. Svako naše misto je Vela Luka. Bila sam na predavanjima i tribinama o drogi širom Hrvatske, od Istre do Slavonije, i svuda su mi dolazili roditelji s istom pričom. Ja često kažem da bi ljudi trebali nositi majice „Svi smo mi Vela Luka“.

Danas nema normalne desne stranke

- Što danas radite?

- Predsjednica sam HSP-a dr. Ante Starčevića. Stranku smo osnovali lani u rujnu, najviše radi mladih ljudi. Njih 700 je bilo izbačeno iz HSP-a u mjesec dana, a to su uglavnom mladi, obrazovani ljudi. Oni su htjeli da ja budem predsjednica, i ja sam pristala, shvativši da u zemlji ne postoji ni jedna normalna desna stranka.

Žrtve pamtiti

- Jeste li još uvijek pobornica smrtne kazne?

- Ovisi. Mi smo toliko počeli biti milosrdni prema kriminalcima i krvnicima da potpuno zaboravljamo žrtve. Meni je to licemjerno i dvolično. Tobože smo čovjekoljupci, a nismo. Postoji zakon, i ako si ga prekršio, ne možeš biti ravnopravan sa mnom, koja ga nisam prekršila.

- Pa milosrđe je upisano i u kršćanstvo?

- On ubije čovjeka i uništi budućnost njegove obitelji, a dobije par godina i još ga puste ranije zbog dobrog vladanja, pa udruge protestiraju zbog tobože loših uvjeta u zatvorima.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 11FirstPrevious[1]2345678910Last