Novosti Crna kronika

mučna rekonstrukcija

U domu 'zadarskog Fritzla' događao se takav užas da će rijetki imati snage ovaj tekst pročitati do kraja - zašto na vapaje nesretne žene nitko nije reagirao?!

 mučna rekonstrukcija

“Prvo seksualno iskustvo imala sam sa 12 godina, i to s ocem. Taj prvi seksualni odnos s ocem dogodio se u šumi u Kožinu u autu marke Yugo 45. Sjedila sam najprije na mjestu suvozača, a onda me otac premjestio otraga, na zadnji sic. Otac mi je najprije objašnjavao kako se to čini i da ću ja znati bolje od mojih prijateljica o tome. I da to ništa ne boli.”

Slijedi zatim detaljan i mučan opis seksualnog odnosa, a svoj iskaz o tome kći završava sljedećim riječima: “Bilo mi je odvratno. Niti jedno dijete ne smije to doživjeti što sam ja doživjela od svog oca”.

Teško je reći što je u tom trenutku, dok je slušao riječi suca Borisa Radmana, prolazilo kroz očevu glavu. Nas, koji smo zajedno s njim dijelili zrak u sudnici, preplavio je pomiješan osjećaj nelagode i iskrenog dubokog gađenja. A on je stajao mirno, spuštenih ruku niz tijelo između dva pravosudna policajaca, kao čovjek kojeg iznenada probude i osove na noge pa izgleda sneno i mamurno, piše zadarski.hr.

Dok je sudac čitao obrazloženje svoje presude teške 40 godina zatvora, sa svim tim mučnim i odvratnim detaljima, njemu je bilo dosadno. Nije se ni meškoljio, riječi nije izustio. Nakon desetak minuta dvaput se počešao iznad desnog oka pokazujući nam iz profila duboke bore na licu čovjeka koji izgleda puno starije od svojih pedeset i jedne godine života.

Kada je prošle godine krajem srpnja, nažalost prvi put, i na sreću zadnji put, prisilno udaljen od svoje supruge koju je cijeli brak, svih 28 godina, fizički i psihički zlostavljao, a svoju najstariju kćer, danas odraslu ženu, sustavno, gotovo svakodnevno, silovao od njezine 12. do 28. godine, novinari su ga prozvali zadarskim Fritzlom.

Monstrumom, pedofilom, zlostavljačem, manijakom koji je bestijalno, bez sućuti, potpuno svjestan svojih postupaka, živote svojih članova obitelji, supruge i šestero djece, doslovno pretvorio u pakao. Pakao iz kojeg mnogi od njih nikad neće izaći, do kraja života.

Tuga u očima

Gledamo ga i tražimo neke znakove. Može li se ta zvijer u čovjeku na dva metra od nas, blijede kože, oštre brade, širokog nosa i alkoholom izboranog lica, nekako nazrijeti. Ima li na tom čovjeku neki znak upozorenja da je on utjelovljeno zlo, čudovište iz najgorih roditeljskih mora, da je on incestuozni pedofil, višestruki silovatelj, zlostavljač, čovjek lišen grižnje savjesti...

Čovjek koji je rođenu kćer kroz strašnih 16 godina silovao više od 1500 puta. Koja mu je u 17. godini rodila dijete, koja je dvaput abortirala s njim, koji je drugu djecu mlatio do krvi, koji je suprugu prebio na stotine puta i silovao...

- Njih tražite? - upita nas žena na balkonu u prizemlju stambene zgrade.

- One, što im je otac, ono... Čuli ste?

- Znate ih? - odgovorimo protupitanjem.

- Kako ih ne bismo znali. Znamo ih dobro. Svaki dan ih vidimo. Njega i ženu. Dicu im vidimo. Ali tko je to zna? Tko je moga virovat da je to on činija... Oni su vam odmah tu, s glavne ulice, pa desno. Prva kuća, na katu. Ispod su susjedi. Ajme majko, šta in je učinija. Šta je uradija svojoj obitelji...

Susjeda nas upućuje do obiteljske kuće uz glavnu cestu. Na ulazu nema imena, samo dotrajala tamnosmeđa vrata. Zvonimo, bez najave. Otvara nam niska suhonjava žena, lica potamnjelog od sunca. Da nema te kuštrave frizure izgledala bi kao neki ljepuškasti dječak s dubokom tugom u očima.

- Novinar sam... Mislio sam, ako biste htjeli, ta presuda jučer...

- Ne znam što bih vam komentirala. Ne znam - odgovorila je mirnim, tihim glasom.

- Hoćete li ući unutra?

- Aaa... Ako vam ne smeta... - zatekla nas je.

- Uđite! - otvori vrata i pusti nas u kuću. Uvodi u kuhinju, oko nogu nam se motaju dva psa, jedan šašavi labrador i jedan mješanac nalik na shih tzua. U kuhinji je velika krletka s kanarincima, a kroz prozor se čuje mijaukanje. U susjednoj sobi je još netko, dva sina.

Dolaze nam, predstavljaju se. Izgledaju super dečki, maloprije su ustali. Majka im sjeda za stol i nudi nas kavom. Istodobno s lakirane površine stola dlanovima uklanja ostatke duhana za motanje. Trošan stan je u vlasništvu Grada Zadra, u njemu žive od 1997. godine. Vapi za obnovom, ali ipak im je dom. Jedini koji imaju.


- Malo je dobio. Ja bih mu dala još i više. Poslala bih ga na električnu stolicu. Zaslužio je to. Uništio nas je - kaže nam žena, od siječnja ove godine bivša supruga zadarskog Fritzla. U braku su bili gotovo 30 godina. Vjenčali su se 1988., kad je njoj bila dvadeset i jedna. Do svoje tridesete godine rađala mu je djecu.


Prvi bijeg od kuće


- Šestero djece, dva spontana, batine, vrijeđanja, ponižavanja i maltreriranja. To je bio moj brak - priča.
Na suđenju je rekla da je prije udaje muž bio prema njoj nježniji, a da je nakon ženidbe u spolnim odnosima s njom bio grublji i da mu nije mogla pružati zadovoljenje njegovih spolnih nagona kako je on to od nje tražio.

Na početku braka spavali su u prosjeku jednom mjesečno, ali je zato svoj seksualni apetit utaživao u seksualnim vezama s drugim ženama. Kada bi mu se ona zbog toga usprotivila, on bi je ošamario. Njoj, koja je cijeli život imala između 36 i 42 kilograma, šamar čovjeka više nego dvostruko težeg od nje bio je kao udarac automobilom.


Često je takvo nasilje nad njom provodio, a ona je, jednostavno je rekla, “letila po kući, od zida do zida...”. Prvi put je pokušala od njega pobjeći 1996. godine, dok je bila trudna s četvrtim djetetom. Otišla je od kuće zajedno s djecom, ali on je došao po nju i djecu i vratio ih natrag doma. Sucu je rekla da od 2001. godine pa nadalje nije s mužem imala redovite seksualne odnose. Više mu nije bila seksualno “napeta”. Te 2001. godine, naime, zadarski Fritzl je pronašao novi seksualni objekt. Svoju najstariju, dvanaestogodišnju kćer.


- Od 12. do 16. godine mojeg života otac me vodio u Kožinske bore dva-tri puta mjesečno i tada je uvijek dolazilo do spolnog odnošaja. Od 16. do 28. godine života broj spolnih odnosa u Kožinskim borima se povećao. I to ne samo u Kožinskim borima, već i u kući, a odlazili smo i na Kolovare, i to kad god se ocu prohtjelo. Znalo se dogoditi da bi se naš spolni odnos događao dan za danom, a najmanje desetak puta mjesečno.

Sve to unatoč tome što sam se ja tome protivila - ispričala je sucu zlostavljana kći. A sudac je njezine riječi precizno analizirao i zaključio da je otac sa svojom kćeri, unatoč njezinu protivljenju, imao spolne odnose, i to najmanje 96 do 144 puta od njezine 12. do 16. godine života, a od njezine 16. do 28. godine, tijekom 12 godina, oko 1440 spolnih odnosa. Ukupno više od 1500 silovanja.

Peglom po glavi

- Neki put - dodala je kći svojem iskazu pred sudom - takvim spolnim odnosima s ocem nisam se protivila. Zašto? Zbog mira u kući i da me ne maltretira. Da me psihički ne ubija - rekla je.

- Otac me uvijek optuživao da spavam sa svakim. A do njegova uhićenja nikad nisam imala dečka. I ni s kim nisam imala spolne odnose osim s ocem - naglasila je.

- Ne. To nije znao nitko u kući - uvjerava nas njezina majka.

- Pod ovim krovom živjelo je nas devet. On, ja, naše šestero djece i najmlađe dijete, koje je s njim rodila naša kći. Živjeli smo tako sve dok ga nisu zatvorili. Kad su ga odveli i kad smo nakon provedene DNK analize doznali da je imao dijete s našim zajedničkim, najstarijim djetetom, nismo mogli vjerovati. Svi smo bili u šoku. Užas! Užas! - ponavlja majka.

Da, bio je to neprispodobivi živi horor iza zatvorenih vrata derutnog stana jedne socijalno ugrožene zadarske obitelji samo desetak minuta hoda udaljenog od zadarskog Polutoka. Ali je li moguće da baš nitko u kući nije znao što se 16 godina događalo između njihova oca i najstarije kćeri, koja je, kao i ostala djeca, često dobivala batine od oca.

- Čula sam kad je sestra rekla ocu da je on otac naše najmlađe sestre. S tim saznanjem svi su u kući ostali šokirani. O tome nismo smjeli nikome pričati jer smo se bojali oca - rekla je u svojem iskazu jedna od sestara. I nju je otac tukao više puta, kao i drugu djecu. Najstarijeg sina tukao je i peglom po glavi, na mlađoj sestri je često viđala modrice i krv, kao i kod mlađeg brata. Tukao je djecu nogama i rukama, gađao ih je čašama i čikovima, a najstariju kćer je znao i gušiti.

Jednu od sestara otac je gađao velikim kamenom, s udaljenosti od metar i pol. Kamen joj je prošao pokraj noge, a gađao ju je kad ga je zatekla s najstarijom sestrom u krevetu. Ista sestra je rekla sucu da je otac najstarijeg brata istjerao iz kuće baki, ali i da je znala da je njezina najstarija sestra jednom abortirala.

Nešto slično na sudu je rekao i njezin najmlađi brat.

- Počeo sam sumnjati u ljubavni odnos između oca i sestre, s obzirom na to da su u više navrata bili zaključani zajedno u sobi. Vidio sam kako otac grli sestru - rekao je.

Majka nas gleda umornim očima. Ne može, govori, više plakati. Posljednjih godinu dana, otkako njega nema, obitelj živi normalnim životom. Djeca su odrasla, počela su raditi sezonski, “skinili” su se, kako kaže, i s Centra za socijalnu skrb, pod kojim su bili od 1993. do 2016. godine.

- Ne želim da me djeca hrane. Mogu sama za sebe zaraditi svoj kruh. Počela sam raditi 2005. i otada, 13 godina, radim na crno. Imam samo šest mjeseci radnog staža - govori nam. Ponovno je pitamo, ako nije znala, je li u nešto sumnjala.

- Jesam. Posumnjala sam 2012. godine kad sam nešto vidjela, ali ne mogu vam sada reći što. Otada je moja sumnja rasla. Primjećivala su to i druga djeca, ali i ljudi koji nas poznaju. Kako sam radila dva posla, ujutro i poslijepodne, rijetko sam bila kod kuće. Došla bih, vidjela da je sve u redu, napravila ručak i otišla na drugi posao. On je uvijek bio negdje s najstarijom kćeri i njezinom kćeri. Mislila sam da se brine za svoju unuku. Pitala sam ih zašto uvijek idu zajedno van. Ljudi su mislili da je ona, a ne ja, njegova žena.

Kad bih ga tako nešto pitala ja ili netko od ukućana, on bi planuo. Počeo bi vikati, držati nam predavanja, omalovažavati nas, vrijeđati. Imao je neku vrstu kontrole nad svima nama. Kada bih god počela pričati o tome tko je otac kćeri moje najstarije kćeri, oni bi se ubacivao u razgovor.

Mene bi napadao da zašto me to zanima, što se ja u to petljam. Uvijek mi je okretao riječi, bio je snažniji od mene. A vi nikada o svojim najbližima ne mislite najgore i da se takve stvari događaju u vašoj kući - glas joj zaustavi jecaj. Ali suza nema, kao da su zauvijek nestale.

“Pazila sam na djecu”

- Nisam znala - ponovi.

- Pazila sam na djecu, da budu zdrava, čista, da idu u školu. To mi ni na kraj pameti nije bilo, da bi otac svojoj kćeri to mogao napraviti. Znala sam da je agresivan, nepodnošljiv, sa svima se svađao, sve je omalovažavao, njemu nitko nije bio ravan. Svi smo mu mi bili glupi, nikome nije davao za pravo. Ali da siluje moju kćer nisam znala. I kada sam počela sumnjati, nisam imala dokaze.

Nije, kaže, znala ni da joj je kći dvaput pobacila. Prvi put nakon što ju je u razdoblju od travnja 2006. do kraja listopada 2007. otac najmanje jednom silovao i drugi put nakon što je u listopadu 2008. opet ostala u drugom stanju.

- Ja nisam za ništa od toga znala. Kad sam pitala na što je potrošen novac, on mi je rekao na kocku. Zajedno su odlazili kockati, on i moja najstarija kći. Tako su i zajedno išli liječniku na pobačaje - kaže nam njezina majka.
Incestuozan odnos oca i kćeri nije joj bio ni na kraj pameti kad je najstarija kći, s tek napunjenih 15 godina, odlučila počiniti samoubojstvo. Kod kuće je popila šaku Normabela...

- Nije mi htjela reći zašto je to napravila. Odvela sam je svojoj doktorici koja joj je dala uputnicu za psihijatra, ali ništa nikome nije rekla. Meni se nikada nije povjerila, sve dok oca nisu zatvorili. Sada kada je on daleko od nas vraća mi se film i neke stvari i meni postaju jasnije. Na primjer, zašto je znao reagirati agresivno i okretao moje riječi, zašto je uvijek nju branio... Bio je opsjednut njome. Uvijek nas je pritiskao za sve u vezi s njom, a zapravo je tako htio prikriti svoj pravi odnos s kćeri - kaže slomljena žena.

Majčine riječi na sudu je potvrdila i jedna od njezine četiri kćeri.

- Otac je uvijek govorio da je majka kurva. Da on ne zna tko su očevi djece, da on nije naš otac. Kad sam imala 14 godina, otac je meni rekao da sam kurva. Jednom, kad sam imala 12 ili 13 godina, otac me udario jako u lice, moje sestre je također tukao, tekla im je krv po čelu, govorio im je pogrdne riječi. Majka je imala strah od oca. Bojala ga se, kao što smo se i mi djeca bojali - rekla je sucu.

Najstariji sin ponovio je riječi svojih sestara. On je otišao od kuće sa 20 godina živjeti kod bake zbog očeva ponašanja. Tukao ga je po licu, najčešće bez ikakvog razloga i povoda, a kad je počeo raditi, morao je polovicu plaće davati ocu. Ali u najgorem položaju od svih sestara i braća, istaknuo je na sudu, bila je njegova najstarija sestra.

- Otac me tukao po licu i glavi ne baš blagim udarcima. Uvijek sam gledao udovoljiti ocu, svemu što je tražio u cilju da ne dođe u napast i da se prema meni nasilno ne ponaša. Svi smo živjeli u strahu od njega. Vidio sam kako otac gađa braću i sestre čašom i kamenom - rekao je na sudu najmlađi brat i potom otkrio jednu zastrašujuću činjenicu.

- Moja najstarija sestra mi je rekla da se ona “žrtvovala” za obitelj, sve radi toga da se otac ne dere na nas, da nas ne udara i da nam svima, kao obitelji, bude bolje.

Majka nas gleda, a mi šutimo. Između nas je stol i brdo neizgovorene boli koju nosi u sebi.

Pametna djevojka

- Izmanipulirao me cijeli život. Nikad me nije volio, ni mene ni našu djecu. Samo nas je iskorištavao. Da sam to mogla vidjeti na početku, ne bi do ovoga došlo. Sada s time moram živjeti...

Sudac Radman je nastavio čitati: “Zamislite samo brojanje od broja 1 do broja 1500, a vi ste u više od 1500 navrata imali sa svojom rođenom kćerki incest, odnosno spolni odnos, uništili ste to dijete, i to od njezina djetinjstva, ali i ostalu djecu, kao i suprugu, a jednako tako uništili ste i život maloljetne djevojčice koju ste dobili iz incestuoznog odnosa sa svojom kćeri, koja od ranog djetinjstva trpi posljedice vašeg nemilosrdnog, ružnog i monstruoznog postupanja”.

Otac nije ni trepnuo. Nije to bila presuda, to je bila osuda jednog neshvatljivog mučenja vlastite obitelji i djeteta. Jedne krajnje poremećene osobe, pedofila, bezosjećajnog, samodovoljnog nasilnika, koji je cijelu familiju podredio svojim najnižim porivima. Zar je stvarno to moguće, zar je moguć takav život, a da vam vaše dijete ništa ne kaže, barem nešto?

- Ne - odgovori kratko majka. - Nikad mi se nije otvorila. Za nju sam bila “glupa mama”. A ja sam se za nju najviše bojala. Ona je jako pametna djevojka. Bila je odlična učenica, ali mi nikad nije htjela reći tko je otac njezina djeteta. I kad je postala punoljetna nije htjela otići iz kuće. Nisam znala zašto neće, pogotovo kad je počela raditi. Kasnije sam doznala da ju je on ucjenjivao djetetom. Da ju je posesivno vezao uz sebe. Kad je počela raditi u jednom trgovačkom centru, svaki dan ju je obilazio i kontrolirao, govorio je da se kurva sa šefovima.

Jedan od njezinih šefova ga je i bio prijavio policiji zbog toga, a na kraju je morala napustiti posao. Nisam znala da je on nju godinama seksualno zlostavljao. Prijavljivala sam ga Centru više puta za psihičko i fizičko zlostavljanje i mene i djece, ali ne i za seksualno. Zbog toga sam jako ogorčena na institucije, policiju, Centar za socijalni rad, liječnika. Govorila sam im da je on lud, da nam ga maknu iz kuće, da je prema nama nasilan. Ali u moje riječi nitko nije htio vjerovati. Nisam se imala više kome obratiti - priča nam majka.

Najstarija kći više ne živi u Zadru. Još u rujnu prošle godine zajedno s kćeri povučena je u sigurnu kuću. Sada je, kaže joj majka, dobro, a i one su u dobrim odnosima. Čule su se nakon izricanja presude, bila je zadovoljna takvim ishodom. Najvažnije je da više nikada ne izađe iz zatvora. Da ga više ne vidi. Danas živi sa svojom kćeri i dečkom. I sretna je.

Svoje dijete rodila je kao maloljetnica, sa 17 godina, o čemu je bio obaviješten i Centar za socijalni rad. Ali nikome nije htjela reći tko je otac djeteta, govori joj majka.

- Ako neće meni, mislila sam, reći će nekome u Centru, jer je bila pod njihovim nadzorom i od njih je za dijete dobivala pomoć. Zajedno smo išle na sud da dobije majčinstvo, ali ni tamo nije rekla tko je otac. Potom su iz Centra došli u naš stan da vide u kakvim će uvjetima živjeti s djetetom. Pokazali smo im jednu sobu, a nas je devet pod krovom. Rekli su nam da ako se mi kao roditelji slažemo da živi s nama, da može kod nas i ostati. Tako su tu živjele i ona i kći, sve do privođenja oca. Sada i ona slobodnije priča o svemu što je doživjela - kaže.

Gromoglasnu obiteljsku šutnju odlučila je prekinuti jedna od sestara. Od kuće se odselila godinu dana prije i počela živjeti s dečkom. Ali nije se uspjela riješiti posesivnog i agresivnog oca.

“Ne moraš to trpjeti”

Počeo je prijetiti njezinu dečku, smetalo mu je što je mlad, pametan i sposoban, a nju je uvijek zbog nekog razloga vrijeđao i omalovažavao. Dečko joj je rekao da to više ne mora trpjeti i da ga prijavi. I ona je to napravila. Otišla je u zadarsku policiju i rekla da su ona, njezine sestre i braća, kao i njezina majka dugogodišnje žrtve nasilnog oca. Da ih fizički i psihički uništava.

- Rekla im je i za najstariju sestru. Da je otac s njom u seksualnoj vezi. Da je siluje i da imaju zajedničko dijete. Ona je sve to znala jer joj se moja najstarija kći povjerila što sve proživljava. Kad je otišla oca prijaviti, rekla im je i za to. Tako se sve razotkrilo - priča majka.

Ali priča i cijeli grad. Zadar je malena sredina, svako svakome viri u pijat. Još prošle godine, kad je javnost doznala razmjere slučaja zadarskog Fritzla, društvene mreže su brzo razotkrile identitet počinitelja, a time i njegovih žrtava. Nemilosrdno su se obračunavali virtualni vigilanti natječući se u osmišljavanju brutalnih kazni za njihova oca.

Ali zajedno s osudom počinitelja, “narodni sud” društvenih mreža udarao je i po majci i djeci. Napadaju ih zašto nisu prije prijavili oca, zašto ga netko nije ubio. Zašto su dozvolili njegovo dugogodišnje predatorsko iživljavanje nad nemoćnima? Jednog poremećenog lijenčine koji cijeli život nije htio raditi, koji je nakon što je skinuo braniteljsku uniformu 1993. živio od pomoći Centra za socijalni rad i dječjeg doplatka, a nakon toga od ženina rada koja je jedina donosila novac u kuću.

Kad bi se ona tome usprotivila, dobivala je batine, kao i djeca. Uzimao joj je novac i kockao, trošio ga na piće i izlaske. Supruga je pokušavala održati obitelj na okupu, prehraniti je, brinula se da djeca idu u školu, da budu uredna i čista. No ljudi su okrutni, sredina je osuđujuća, posljedice nesagledive...

- Užasno mi je. Svi me osuđuju, vrijeđaju, govore kakva sam to mater, kako sam mogla, trebala sam ga ubiti... Ali nisam se mogla oduprijeti njegovu utjecaju. Izvrijeđao bi me, a onda istukao. On je sve ljude udaljio od mene, a meni nitko nije htio vjerovati. Kad je 2012. jednu kćer gađao kamenom, otišla sam u Centar moliti da ga odvedu od nas, da više ne možemo trpjeti njegovo fizičko i psihičko nasilje. Ali uspjela sam doći do vrata, nisu me htjeli primiti.

Tražila sam da pošalju nekoga u našu kuću, nekoga jačeg od mene, tko će s njim moći razgovarati, tko će ga odvesti, jer mi svi imamo strah od njega. Odgovorili su nam da nas mogu smjestiti u sigurnu kuću, no kako je školska godina bila pri kraju, nisam htjela djecu premještati. Poslali su me u policiju gdje sam od 10 do 14 sati dvije policajke uvjeravala da nešto poduzmu, a one su mi rekle da mi ne mogu vjerovati samo na riječ, da trebaju i njega čuti i neka im se on javi na telefon.

Došla sam kući i rekla mu gdje sam bila, a on mi je odbrusio da “što sam zasrala neka sama počistim”. Pred njim sam morala nazvati policiji reći da je sve u redu - govori.

- Pitaju me zašto sam trpjela. Mislila sam da imam oca i muža, a ne monstruma. Izvan kuće je bio dobrica, nitko na njega nije sumnjao, a u kući je bio Hitler! Uvijek nam je držao svoja “predavanja”, ja sam ovo, ja sam ono, a o nama drugima, svojoj ženi i djeci, sve najgore. Rekao mi je da sam ja njemu “prihod, navika i ispušni ventil”. I tako se prema meni ponašao. Ostavio mi je dugove za stan i komunalije kojih se nikada neću riješiti. Bojala sam se da nam zbog toga ovaj gradski stan ne oduzmu. Ali sad i te dugove polagano rješavamo...

Kontrola nad svima

“Vi ste osoba koja je kroz dugi vremenski period maltretirala, uništavala i zlostavljala svoju djecu i svoju suprugu. Vi ste osoba koja zanemaruje i ne poštuje ni najmanje prava drugih ljudi i djece, nimalo ne uvažavate društvene norme i zakone, umanjujete vlastitu odgovornost, a vlastitu krivnju projicirate na druge.

Manipulirate i varate kako biste postigli osobni užitak i dobitak, odluke donosite u trenutku bez razmatranja posljedica po sebe i druge. Ne osjećate ni najmanje grižnju savjesti, osoba ste visoke nekritičnosti prema vlastitom ponašanju. Vama je supruga trenutkom braka postala objekt, kao i djeca koja su se u braku rodila.

Suprugu i djecu držite kao svoje vlasništvo i svoj posjed. Oni su svi vama objekti prema kojima ni u najmanjoj mogućoj mjeri niste iskazali ni pokazali empatiju, niti im dali podršku. Već nasuprot tome, strah, bijes i agresiju, kako psihičku, tako i fizičku, tako da su spram vas djeca i supruga bili nemoćni jer ste vi držali i moć i vlast i nad ženom i nad djecom...”, čitao je sudac Radman nastavljajući:

“Takvim svojim ponašanjem iskazali ste sadizam u vidu omalovažavanja, ponižavanja i optuživanja supruge i djece, a prema najstarijoj kćeri sve ovo, ali još i teže i gore, seksualni sadizam, jer ste vi temeljem provedenih dokaza i pedofil.

O tome govori da ste se ne samo incestuozno ponašali prema najstarijoj kćerki, već ste i sami rekli da ste ležali u krevetu s maloljetnim djetetom koje ste dobili s kćerkom (...) zbog čega je ona dijete sniženog samopouzdanja i smanjene emocionalne reaktivnosti, jer je odrastala u stresnim složenim iskustvima te izrazito uznemirena glede razgovora o seksualnim sadržajima, radi čega joj je preporučen psihologijski tretman (...) Vi ste svoju najstariju kćer držali u samovlasništvu i samoposjedu, držali ste je kao svoju stvar, svoj predmet, svoj objekt.

U svemu ste je kontrolirali, niste joj dozvolili adekvatne kontakte s vršnjacima, kontrolirali ste njezin posao i rad kod poslodavca, bezrazložno ste je optuživali za spolne odnose s drugima, i to s isključivom željom da ona bude vama u cijelosti i uvijek podložna, da bude samo i isključivo vaš objekt i da je kao objekt, stvar ili predmet kontinuirano posjedujete, odnosno držite u vlasništvu kao svog “roba” (...)

Ona je bila osoba bez bilo kakve mogućnosti da donosi osobne odluke jer ste sve odluke za nju donosili - vi (...) Jednako ste se tako ponašali i prema drugim članovima vaše uže obitelji te ste također i prema njima agresijom psihičkom i fizičkom držali “kontrolu” nad svima, dakle suprugom i djecom koji su za vas bili “predmeti” i “stvari”, tj. objekti bez ikakvih prava na slobodno odlučivanje (...)

Vi ste sa suprugom i kćeri imali nasilne seksualne odnose kad god se vama prohtjelo, iako su se one tome protivile, ali vi ste opet sebe zadovoljili, što potkrjepljuje vaš seksualni sadizam, ali i vašu, blago rečeno, bestijalnost jer životinje svoje mlade štite, a vi ste se prema svojoj djeci, poglavito najstarijoj kćeri, monstruozno ponašali...

Bezizražajno lice

Sudac Radman je čitao i čitao. Otac je i dalje piljio ispred sebe, bez ikakvog izraza na licu. Za prvo silovanje kćeri dobio je 15 godina zatvora. Za silovanje iz kojeg joj je napravio dijete dobio je 10 godina. Za svaki abortus njegove kćeri dobio je još po deset godina. Za premlaćivanje supruge i silovanje u ožujku prošle godine, i to nakon što se nesretna žena htjela ubiti, dobio je još devet godina. Ukupno 54 godine zatvora sudac je odrezao zadarskom Fritzlu izrekavši mu jedinstvenu, maksimalnu kaznu zatvora, od 40 godina.

Premalo?

- Znate, ja sam uvijek sve radila za svoju djecu. Sve sam žrtvovala da im bude bolje. Nitko od njih nije problematičan, svi su dobri i pristojni mladi ljudi. A ja? Ja sa svim tim sada moram živjeti - kaže majka ispraćajući nas do vrata.

Ispred kuće imaju veliki vrt. U njemu ništa ne raste. Samo trava. Obična, žarkozelena. Buja na sve strane. Otkako ga nema kao da je i tu krenuo neki novi život.

Naslovnica Crna kronika