Novosti Crna kronika

PEDOFILIJA BEZ KAZNE

Dvije potresne priče o spolnom zlostavljanju djece i sustavu koji samo produbljuje traume žrtava: ona je na antidepresivima, a otac zlostavljač na slobodi!

PEDOFILIJA BEZ KAZNE

Kada su u siječnju ove godine registrirale udrugu "Lavice" za zaštitu i potporu žrtvama pedofila, dani koji su uslijedili uvjerili su osnivačice da su razmjeri te pošasti još gori i veći nego su mislile.

Hrvatsko društvo bremenito je brojnim drugim problemima, ali što je još teže - hrvatske institucije kao da nisu dovoljno osviještene o problemu koji se ne događa u nekim tamo američkim filmovima, nego tu, u našem susjedstvu. Iza zatvorenih vrata stanova i kuća, u parku, na plaži i, što je najgore, možda u vašoj široj ili užoj obitelji.

Međutim, premale kazne za počinitelje, šutnja institucija, prijezir okoline, sram, osjećaj nemoći - kaže predsjednica Udruge Anita Papa, samo su neki od razloga zašto brojni slučajevi ne dobiju sudski epilog.

Umjesto daljnjih lamentacija, donosimo priče dviju majki iz Hrvatske koje su za naš list odlučile ispričati nezamislive boli i situacije koje prolaze sa svojom djecom nakon što su otkrile strašnu tajnu - da je njihov muž, djetetov vlastiti otac, spolno zlostavljao njihove dijete. Da je pedofil. Poštovali smo njihovu želju da govore potpuno anonimno, iako su nam njihovi podaci poznati.

PRIČA PRVA

- Bile smo u dućanu i moja je djevojčica, koja je tada imala 8,5 godina, odjednom počela govoriti kako ju je tata nešto čudno pitao, a ona nije znala što je to. Kažem ja: "Što te pitao?", a ona odgovori: "Pitao me je li znam što je to 'drk..e'?". Skoro sam propala u zemlju. Polako sam izvlačila riječ po riječ iz nje, pitala je da li još nešto bilo, a onda je ispričala da joj je prijetio kako će je ubiti ako ikome išta kaže, da tata i kći "to" moraju raditi da ne bude pod stresom kad odraste. Odmah smo produžile na policiju - priča N.R., majka djevojčice koja danas ima 12 godina.

Tako je otkrila strašnu istinu kojoj su prethodili nimalo laki odnosi s ocem djevojčice. Naime, nakon što se odlučila razdvojiti od njega, ali i nakon razvoda, čak i u vrijeme kada je stupila u novi brak, otac djevojčice fizički ju je zlostavljao.

Znao joj je upadati u stan, nerijetko drogiran i pijan. Jednom ju je pokušao ubiti, zbog čega je na pet dana završio u pritvoru.

Nakon što je dobila razvod, kontakt s djevojčicom bio mu je omogućen samo pod nadzorom.

- Prvih šest mjeseci mogao ju je viđati samo u prisutnosti mene i socijalne radnice, a nakon toga ti su se susreti mogli dogoditi samo u mom stanu i u mojoj nazočnosti. Međutim, nakon nekog vremena kada se, kao, sredio, našao stan, socijalna radnica rekla mi je da sada djevojčicu mogu pustiti tati u stan. Ostala sam začuđena, pa kako je to moguće ako dijete smije viđati samo pod nadzorom?! Ona je tvrdila da može, a ja joj se nisam htjela suprotstavljati da ne bih imala drugih problema. Moja kći nastradala je zbog Centra za socijalnu skrb i zato što ja nisam znala zakone. Od tada sam ih sve proučila - tvrdi majka.

Nakon te odluke socijalne radnice, naime, djetetu su se dogodile strahote s kojima smo počeli priču. Sva tri vikenda koliko je dijete proboravilo kod oca, kako se kasnije ustanovilo, djevojčica je spolno zlostavljana - otac ju je dirao po intimnim dijelovima, tražio da ga oralno zadovoljava, puštao pornografske filmove, opijao... Ono što je najteže i što je tek na kraju djevojčica priznala, došlo je i do analnog spolnog čina.

Krvave gaćice nisu dokaz

- Donijela je doma krvave gaćice i skrila ih, ali na policiji su rekli da to ne može biti dokaz jer da krv može biti od bilo čega. Takvu vrstu spolnog napastovanja teško je dokazati jer se treba prijaviti unutar 24 sata, što nikako nisam mogla znati. Čak je baka poslije na sudu posvjedočila kako joj je djevojčica donijela krvave gaćice da ih opere jer joj je tako rekao tata. Baka joj nikada nije prala robu, pa nije ni taj put - nastavlja N. iznositi dio grozota o kojima je tek naknadno doznala. Nakon prijave policiji i dvaju ispitivanja, traumatizirano dijete moralo je proći niz instancija: od vještačenja, Poliklinike za zaštitu djece, psihijatara do suda.

No, ono što je strašno u cijeloj priči jest da je na kraju otac zbog svega najprije osuđen na 2,5 godina zatvora, ali je presuda nakon žalbe ukinuta. Službeni razlog: došlo je do povrede postupka jer djetetu otac nije postavio nijedno pitanje.

- Sve je palo u vodu i kreće ispočetka - tužno govori šokirana majka. U protekle tri i pol godine život djevojčice daleko je od sretnog djetinjstva mnogih njezinih vršnjaka: s 8,5 godina počela je piti antidepresive, površne psihoterapije, kako ih vidi majka, ne daju rezultata, djevojčica se slabo druži s drugom djecom, a u nekim trenucima, na što su psihijatri upozorili majku, počela je umišljati situacije, na primjer, da je odrasli muškarci, čak i neki članovi obitelji, diraju, da je žele poljubiti u usta.

Ono što je dodatno pogoršalo ovu strašnu situaciju jest da je nakon gotovo četiri godine koliko dijete nije, srećom, gledalo oca zlostavljača, prije šest mjeseci njemu istekla zabrana pristupa i sada Centar za socijalnu skrb ponovno predlaže njihovo druženje - navodno bi čak i zaštitari trebali nadgledati te susrete!?

"Kada je to čula, djevojčica nije cijelu noć spavala", kaže N. Kako je netko u međuvremenu majku anonimno lažno prijavio za nasilništvo te da je dijete nagovarala na lažno svjedočenje, Centar joj je zaprijetio da će joj oduzeti djevojčicu i smjestiti je - u dom.

- Muka mi je od svega. Nikad kraja. Ne možete ni zamisliti što mi sve proživljavamo. Mislila sam da će barem sudskom presudom tome doći kraj, ali sada moramo sve ispočetka. Taj drugi sudski proces je u tijeku, iskaze još moramo dati samo ona i ja.

Međutim, sada ona ne želi više govoriti. Kaže "ne sjećam se". To nije normalna sutuacija: četiri godine govorila sam joj "trudi se da zaboraviš, pokušaj živjeti normalno", a sada je moram tjerati "sjeti se". Jer ako ona opet ne ispriča što je doživjela, on će biti oslobođen, a mene mogu kazneno goniti i strpati u Remetinec - zdvojna je ova majka, koja danas uz pomoć "Lavica" i njihova pravnog tima pokušava izboriti toliko željeni mir i pravdu za sebe i dijete.

Ali, gorčina žrtve ostaje: "Osjećam se krivom, ja se osjećam krivom jer nisam prije prepoznala da se to može dogoditi, zato što se nisam suprotstavila socijalnoj radnici. Bojim se da moja djevojčica nikada neće normalno funkcionirati", kaže N.R.

PRIČA DRUGA

- Pedofil je spolno zlostavljao naše dijete. Spoznaja istine vrlo je strašna, nezamislivo velika bol i patnja, šok, nevjerica. Osjećaj muke od nemoći i bespomoćnosti tako je bio velik da ponekad nisam mogla disati i gušila sam se. U tome šoku razmišljala sam kako da ga ubijem, dolazile su mi misli osvete, bijes je u tome trenutku bio ekstremno nagonski, zaštitnički - početak je ispovijesti druge majke.

Odrasla je, kaže, u dobroj obitelji, s etičkim i moralnim vrednotama. Nije mogla pojmiti tako nešto.

- Svaki trenutak pitala sam se pa zar je moguće, zar je moguće, zašto se to meni događa, zašto moje dijete?... On je našem djetetu pokazivao erekciju, stavljao prst u rektum, prema djetetovim riječima jako je boljelo po guzi - navodi u svojoj ispovijesti. Shvatila je, nastavlja, zašto se njezino dijete drukčije ponaša od druge djece, zašto ponekad dira ljude na neobičan način, zašto želi poljubiti djeda u usta...

- Ali, kada se to događalo, svi smo vidjeli samo dječju igru, cerekanje, nekakvu zaigranost, ne možete ni pojmiti da su to znakovi spolnog zlostavljanja. Osim što je dijete diralo ljude na takav seksualan način, bilo je agresivno i često bezrazložno ljuto, plakalo bi u snu.

Odjednom bi naglo, u vrlo kratkom razdoblju, nastala velika promjena u ponašanju, moje dijete imalo je živčane slomove svaki dan, bacalo se po podu, vrištalo, udaralo, u snu bi se primilo rukama za spolovilo i vikalo: "Ne tata, molim te nemoj!". Ne mogu opisati riječima koliko je to strašno bilo - navodi dalje majka.

Potom se javila službama za pomoć.

- Sve što je nakon toga uslijedilo nikome ne bih poželjela! Neetično, neprofesionalno i neljudsko ponašanje ljudi koje rade u institucijama. Ljudi koji rade u zdravstvenim ustanovama, socijalnoj skrbi i policiji bili su moja najgora noćna mora, nisam mogla niti pojmiti da ima toliko zla u ljudima, toliko nečovječnosti i neljudskosti - kaže, opisujući kako je to izgledalo:

"Moja prijava policiji bila je samo neki zapisnik, a ne kaznena prijava. Policija ni Državno odvjetništvo nikad nisu proveli istragu, bez obzira što sam poslala nekoliko izjava, molbe za pomoć, višekratno molila da se ispitaju svjedoci koje ni dandanas, nakon nekoliko godina, nitko nije pozvao da daju izjavu, a kazneni progon protiv pedofila nikada nije podignut".

Pedofil je, nastavlja, nabavio skupog odvjetnika koji ga je pravno zaštitio lijepo ukrašenim pravničkim vokabularom i omogućio mu slobodu. "Slobodu da zlostavlja i vaše dijete", kaže ta majka.

Kad se odazvala na prvi poziv socijalne skrbi - unutra ju je čekao spolni zlostavljač. Plakala je, a socijalna radnica joj je prijetila da ima šutjeti i sjediti. Njezinu izjavu nikad nisu uzeli. Poslali su sudu izvještaj u kojemu je pedofil opisan kao divan tata, a ona kao majka koja je poludjela.

Samo je 'istraživao seksualnost'

- I jesam poludjela! Od boli, od tuge, šoka. Ne znam kako bih opisala riječima to užasavajuće i zastrašujuće postupanje ljudi prema meni i mojem djetetu. Upadali su mi u dom dok sam spavala, konstantno me zivkali, tražili da dam dijete pedofilu, da je on dobar otac, da ima svoja prava, tajili su mi informacije - prepričava samo dio užasa koji je proživljavala.

Uslijedila su i mnogobrojna ročišta, psihijatrijska vještačenja. Još veći šok se dogodio kad je shvatila da njoj imputiraju različite dijagnoze, da je sve umislila, a neki stručni vještaci napisali su kako ona vlastito dijete inducira da se ponaša seksualno.

- Iako je utvrđeno da otac ima spolne nastranosti, toliko su daleko otišli u vještačenju da su to opravdali kao njegovo pravo na istraživanje seksualnosti! A meni kao majci imputirali su toliko nestručne dijagnoze za koje uopće nisam imala simptome. Naveli su kako mene treba smjestiti u psihijatrijsku ustanovu, odmah oduzeti dijete i dati ga pedofilu.

Spolnog zlostavljača nitko nije nikada stručno obradio, njegove nastranosti, psihijatrijske bolesti u obitelji i drugo - opisuje naša sugovornica. Umjesto da u zdravstvenoj ustanovi odgovore na njihove vapaje za pomoć, dodaje, dijete, nju i pedofila zatvorili su na promatranje i ispitivanje u istu prostoriju.

- Ne mogu opisati djetetove reakcije, grčenje, bijes, skrivanje, šutnju... nešto prestrašno. Osim što je moje dijete spolno zlostavljano otac, zlostavljali su nas u toj ustanovi. Ne postoji ni zapisnik ni snimka toga razgovora jer "oni rade tako kako ih je volja" - prepričava očajna majka. Ostala je ona stara poznata priča "moja riječ protiv njegove, protiv njihove", a dijete je premalo da bi ispričalo što je otac činio u četiri zida kuće, iza zatvorenih vrata u užasu te paklene tame - kaže.

- Zato svakome tko ovo čita želim poručiti da dobro razmisli kako se zlostavljanje može dokazati prije nego išta poduzme. Poslala sam dopise pravobraniteljici za djecu, Državnom odvjetništvu, ministarstvima, kao apel za pomoć, da nam se smiluju i nešto poduzmu. Nitko nije odgovorio, potpuna tišina - strašna je činjenica koju otkriva majka. Kaže i kako su joj psihičke, fizičke, duševne boli i patnje priuštile institucije i takozvani "stručnjaci vještaci", a nezamislivo veće njezinu djetetu.

Obilježeno za cijeli život

- Promijenili su naš život i shvaćanje. Svaki dan trudimo se živjeti kao da je posljednji, svaki dan trudimo se ispuniti život radošću. Sama sam potražila pomoć za dijete i sebe, u patnji su mi pomogli obitelj i prijatelji i moja vjera u Boga, molitva za duševni mir, snagu, jakost da sve to podnesem za svoje dijete. Ne želim djetetu prenijeti očaj, nego jakost.

Kao majka vjerujem da je moje dijete obilježeno za cijeli život i da se oduzeto djetinjstvo ne može vratiti, ali mržnji ne smije biti mjesta. Potrebne su molitve i sada pozivam sve ljude dobroga srca da mole za zlostavljanu djecu, da pruže svoju pomoć onima koji pate - poziva ona. Obratila se udruzi "Lavice" jer, kaže, u tim ženama vidi hrabrost i jakost koja je prijeko potrebna djeci.


Okreću glave i šute
Dječje žrtve spolnog zlostavljanja ne trebaju šutjeti jer su krivi zlostavljači, no mnogo su više krivi oni koji okreću glavu i šute. Mnogo su više krivi oni koji imaju posao u institucijama naše države i primaju plaću, a nisu ni stručni ni čovječni.
Pitajte se tko je odgovoran ako sutra taj isti pedofil zgrabi vaše dijete! - samo je jedna od poruka majke koja poziva da svi zajedno kažemo stop šutnji, promijenimo kulturu i žrtvama pokažemo kako se ne trebaju sramiti, napokon dignemo glas i glasno vrištimo za sve koji to sami ne mogu.

 

Naslovnica Crna kronika