Novosti Crna kronika

marko majić, zvani šilo, iznio obranu u kojoj tereti drugog osumnjičenog, nenu popića

UBOJSTVO U SUPETRU Priznanje zločinca: Silvija nije trebala umrijeti, samo smo htjeli novac

marko majić, zvani šilo, iznio obranu u kojoj tereti drugog osumnjičenog, nenu popića

Osim priznanja  Majića, materijalni dokazi su vrlo slabi: otisci prstiju na ljepljivoj traci kojom je Silvija Lučić bila zavezana uništeni su pri pokušaju njezina spašavanja

Mjesec i pol dana nakon stravičnog ubojstva u Supetru na Braču, kada je ubijena 35-godišnja Silvija Lučić, djelatnica mjenjačnice “Abigo”, Marko Majić, zvani Šilo, dao je na Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu svoju obranu u kojoj praktički optužuje svoga sudruga, također uhićenog Nenu Popića (46) iz Podstrane, da je jedini krivac za Silvijinu smrt.

Silvija je, podsjetimo, nađena mrtva nakon što je bračku policiju 1. prosinca nazvala njezina kolegica Sandra B. (39). Rekla im je da je mjenjačnica “Abigo” otključana, da vrata nisu razbijena, nego otvorena ključem, da je iz zida iščupana blagajna, da se aktivirao alarm i da ona na mobitel nikako ne može dobiti svoju kolegicu Silviju koja je radila u popodnevnoj smjeni.

Policija je poslije pronašla Silviju ugušenu kako leži zavezana i oblijepljena ljepljivom trakom oko glave na krevetu u svojoj kući. Iz mjenjačnice je opljačkano oko 180 tisuća kuna.

Zadužen za ključ od blagajne

Majić tvrdi da on nema veze s ubojstvom nesretne Silvije, nego da je za sve odgovoran Popić koji je ostao s njom nakon njegova odlaska. On je, tvrdi, po dogovoru s Popićem, bio zadužen samo za to da uđe u kuću, od Silvije uzme ključ i ode u mjenjačnicu uzeti novac.

Nakon što su maskirani dočekali Silviju u njezinoj kući, u koju su ušli preko balkonskih vrata, zaskočili su je, rekli joj da se ne boji, da im da ključ i da joj se ništa neće dogoditi.

Majić, koji je bio maskiran čarapom, kaže da je ona dala ključ od mjenjačnice koji je uzeo, te da je izišao, a Popić, koji je na glavi imao kapu s prorezima za oči, ostao je s njom. Što se nakon toga događalo, on, tvrdi, ne zna.

Njegov dio posla bio je da uzme novac iz mjenjačnice i uhvati trajekt u 20.45 za Split. Zatim je trebao pričekati Popića oko 23.30, kad u Split dolazi zadnji trajekt iz Supetra. Trebali su se naći i podijeliti novac, a nakon toga otići svaki na svoju stranu.

Kazao je i da su nesretnu djevojku pratili nekoliko dana prije nego su se odlučili “stupiti” u akciju, te da im je novac trebao kako bi poplaćali svoje dugove.

Kad je došao u Split, vidio je policiju u trajektnoj luci te je sef koji je iščupao iz mjenjačnice bacio u kantu za smeće na trajektu.

S druge, pak, strane, Neno Popić u svojoj obrani apsolutno negira bilo kakvu povezanost s ubojstvom djevojke tvrdeći da on uopće nije sudjelovao u provali u njezinu kuću te u ubojstvu. Kazao je da je on cijelo popodne uglavnom proveo u kafiću u supetarskoj luci te da je u tom kafiću gledao nogometnu utakmicu. Ustvrdio je da se u kafiću našao s Majićem, no da su samo “ćakulali”. Tu je bio do zadnjeg trajekta u 22.45, kada se ukrcao s još nekoliko osoba.

Prijeti dugotrajna kazna zatvora

Priznao je da je bio pijan jer je tog popodneva i večeri popio gotovo gajbu piva i još drugog alkohola. Za pljačku i ubojstvo djevojke doznao je, kaže, tek ujutro, kad je došao na posao.

Tužiteljstvo je dvojac Majić-Popić osumnjičilo za teško ubojstvo iz koristoljublja, za koje je predviđena dugotrajna kazna zatvora do 40 godina.

Otkad je nađeno mrtvo tijelo nesretne djevojke, slučaj ostavlja gorak okus svima koji su uključeni u njegovu obradu.

Policija i tužiteljstvo muku muče s materijalnim dokazima. Kada je nesretna Silvija nađena, nije se odmah znalo je li živa ili mrtva. U želji da je spase ako još uvijek diše, s nje je bila strgnuta ljepljiva traka u žurbi i, kao što je razumljivo, pri tome se nije pazilo na uništavanje tragova.

Kod takvog hitnog skidanja trake i njezina bacanja, došlo je do potpune kontaminacije. S ljepljive trake nisu se poslije mogli izdvojiti otisci prstiju koji se mogu koristiti u dokazne svrhe, kao ni biološki tragovi kojima bi se došlo do ubojice.

Drugi problem koji se pojavio jest vještačenje odjeće dvojice osumnjičenih, Majića i Popića. Očekivalo se kako će ih s ubojstvom Silvije povezati tragovi vlakana s njezine odjeće.

Vještakinja iz Centra za forenzička vještačenja “Ivan Vučetić” u Zagrebu pronašla je na njihovoj odjeći tragove traper materijala. Od materijala iste vrste bila je i žrtvina odjeća, međutim vještakinja se nije decidirano izjasnila da su vlakna nađena na odjeći osumnjičenih istovrsna vlaknima s odjeće ubijene. Kako je traper materijal “široke primjene”, vještakinja se nije željela izjašnjavati da je riječ o vlaknima istog podrijetla.

Zastupnica optužbe Rene Laura nije se prvi put našla u takvoj situaciji, i to upravo u slučaju ubojstva. U sjećanju je još uvijek svježe suđenje Damiru Vukoviću zbog ubojstva majke, na kojem je iznijela optužnicu sve do osuđujuće prvostupanjske presude doslovno kroz ušicu igle.

S druge strane su branitelji iz odvjetničkog ureda Milošević, otac Borivoje i sin Boris. Stariji odvjetnik ne jednom je za svoje klijente dobivao bitke koje su ostalima izgledale izgubljene.

U igri su, naravno, i psihijatrijska vještačenja koja će mnogo kazati o karakteru i stanju svijesti obojice osumnjičenih.

Međutim, ako ostanu pri obranama koje iznose do sada, sigurno će najzanimljivije biti njihovo suočenje na glavnoj raspravi, naravno pod pretpostavkom da obojica budu pravomoćno optuženi.

vladimir urukalo, katarina marić banje
foto: Nikola vilić / cropix                              

Naslovnica Crna kronika
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last