Novosti Biznis

teorija veće budale

Vinko Belak, profesor s Ekonomskog fakulteta: 'Igra' s kriptovalutama neodoljivo podsjeća na Ponzijevu shemu

teorija veće budale

Kad je prof. dr. sc. Vinko Belak s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu prije 11 godina, na jednom simpoziju, počeo govoriti o potrebi razvoja forenzičnog računovodstva, mnogima je to bilo sasvim novo i nepoznato područje. U međuvremenu to se područje počelo razvijati i školovali su se forenzičari, a kad je nedavno predstavljena njegova nova knjiga naslovljena "Lažiranje financijskih izvještaja, prijevare i računovodstvena forenzika", mnogima je, pogotovo u svjetlu afere Agrokor, itekako razumljivo koliko je bitna forenzična analiza. Profesor Belak u svojoj knjizi uvodi nas u zanimljiv svijet prijevara i razotkrivanja prevaranata, a o svemu tome smo i razgovarali za "Spektar".
Vaša knjiga iznimno je aktualna s obzirom da dolazi u vrijeme kad je javnost zaokupljena pričom o krizi u Agrokoru. Mediji su zabilježili da je na promociji knjige bio i Vladin izvanredni povjerenik Ante Ramljak. Agrokor će zacijelo biti uvršten u povijest računovodstvene forenzike, poput velikih skandala koji su dosad u svijetu zabilježeni?
– U ovom trenutku nije moguće predvidjeti kako će slučaj Agrokor završiti jer to ovisi o nizu okolnosti. Optužnica još nije podignuta i ne zna se kako će izgledati. Puno toga ovisi o nalazima istražitelja DORH-a i forenzičarima koje je angažirao povjerenik Ante Ramljak. Moguće je jedino uspoređivati taj slučaj sa sličnim slučajevima u drugim zemljama. Teško je reći hoće li slučaj Agrokor biti uvršten u povijest računovodstvene forenzike jer kod nas najčešće informacije o ovakvim slučajevima nisu javno dostupne ni previše jasne kao što je to slučaj u SAD-u.
Je li nam trebao "lex Agrokor"?
– O tome smo slušali različita mišljenja. Međutim, da nije bilo toga Zakona, pitanje je bi li Agrokor, a posebno Konzum, da sada postojao. Kad se jednom poslovni i radni proces prekine, teško ga je ponovno pokrenuti, posebno zbog toga što kupci izgube naviku i povjerenje, a dobavljači se okreću na drugu stranu ili jednostavno jedan dio njih propadne. U SAD-u postoji poseban zakon za ovakve slučajeve, to je popularni "SOX – 2002". Kod njih zakoni omogućavaju stečajnu zaštitu po odobrenju suda koja najčešće traje dvije godine. Tvrtke koje se nađu u teškoćama mogu od suda zatražiti zaštitu od vjerovnika i vrijeme da se restrukturiraju i oporave. U većini europskih zemalja nema takvog zakona, pa je zbog toga potrebno donositi posebne zakone. To je imala i Italija sa slučajem Parmalat.

Koje su sličnosti i razlike sa slučajem Parmalat, s kojim se hrvatski koncern najčešće uspoređuje?
– Više je sličnosti nego razlika. Parmalat je bio sistemski važna tvrtka za Italiju koja je bila ključna za mljekarsku industriju i proizvodnju i izvoz hrane općenito. Za nju je bilo vezano više od 5000 malih privatnih poljoprivrednih gospodarstava. Tvrtkom je upravljala obitelj Tanzi, slično kao što je Agrokorom upravljala obitelj Todorić. Calisto Tanzi je imao sve moguće političke veze i bio je vrlo moćan, reklo bi se i previše. Međutim, kad je izbio skandal, sve njegove političke veze su izgubile vrijednost. Tanzi je optužen i u SAD-u jer je tamo prodavao obveznice na temelju lažnih informacija. Kad je izbila afera oko Parmalata, Vlada Silvija Berlusconija je donijela Zakon o izvanrednoj upravi i angažirala povjerenika, odnosno posebnog upravitelja. Tu ulogu je dobio Enrico Bondi, iskusni krizni menadžer. On je uspio oporaviti Parmalat i vratiti dio novca raznim tužbama i nagodbama. Razlika je jedino u tome da na Bondija nije bilo napada kao što kod nas napadaju Ramljaka. Osim toga, Bondi je imao i malo veće ovlasti od Ramljaka. U Italiji se smatralo da je osnovno poslovanje Parmalata bilo zdravo i da su problemi uzrokovani financijskim manipulacijama i izvlačenjem novca iz koncerna.

 

Objavljeno je kako spis o Agrokoru dosad ima više od 50.000 stranica. Koliko bi onda trebao trajati posao forenzičara? Što pokazuje tako velik broj stranica?
– Prema mnogim iskustvima, nije dobro da spis ima prevelik broj stranica. Drugim riječima, kad postoje jasni forenzični dokazi, onda broj stranica nije velik. Uspjeh do sada nisu jamčile opširne optužnice, nego precizni dokazi. Zadnji veliki slučajevi u SAD-u imali su optužnice od 100 do 120 stranica, a i u njima je bilo nepotrebnog ponavljanja. Međutim, mora se istaknuti da su manipulacije u tim optužnicama bile jasno opisane i razumljive čak i ljudima koji nisu računovodstvene struke. Spis u slučaju ruskog prevaranta Sergeja Mavrodija iznosio je nevjerojatnih 160.000 stranica, a oni su ga jedva osudili. I to za utaju poreza, a ne za provođenje Ponzijeve sheme s kojom je opljačkao ruske građane, nakon čega je njih 50 izvršilo samoubojstvo.
U knjizi ste obradili 60 slučajeva iz prakse. Svaki od njih čita se kao krimić. Može li se sažeti nešto što je svima zajedničko?
– Zajedničko za aktere svih prijevara je pohlepa za novcem i stalnim širenjem kompanije te opijenost velikom moći koju su time stjecali. Većina njih je povećavala dimenzije svoje tvrtke do veličine za koju su vjerovali da će im osigurati da ne mogu propasti. Poslije se pokazalo da je to potpuno pogrešna pretpostavka jer su na najgori način propali upravo ti veliki.
Za neke od aktera prijevare rečeno je da su imali opsesivno-kompulzivni poremećaj, poremećaj osobnosti i pretjeranu narcisoidnu komponentu. Neki od njih čak ni na suđenju nisu mogli suspregnuti ego, nego su se hvalili kako su varali glupe ljude.
Kako se mogu zaštititi dioničari i vjerovnici? Što pokazuje praksa u SAD-u i u Europi?
– Samo razvojem kompletnog protuprijevarnog mehanizma i odgovarajućih propisa, kao i razvoja znanja iz ovog područja. Nakon problema s Parmalatom talijanski novinar Lorenzo Segato je analizirao razlike u propisima između Italije i SAD-a i zaključio da je potrebno ozbiljno nadopuniti talijanske propise jer su oni u Italiji imali puno muka s tim slučajem. Poslije su stvarno nadopunjeni propisi o korporativnom upravljanju. Osim toga, on je zaključio da njihova komisija za vrijednosne papire i burze treba dobiti veće ovlasti i bolje se ekipirati kao što je to u SAD-u.
Koja je osnovna shema velikih računovodstveno-financijskih prijevara?
– Osnovna shema je prikazati što bolje financijske rezultate kako bi kroz isplate dividendi, velike plaće i nagrade izvukli što više novca za sebe. Primjerice, u slučaju Enron, 140 menadžera je sebi neposredno prije propasti isplatilo nagrade u svoti od 680 milijuna američkih dolara. Kenneth Lay dobio je tada 67,4 milijuna dolara, a Jeffrey Skilling 41,8 milijuna dolara. Osim toga, u mnogim slučajevima su u tajnosti menadžeri izvlačili novac na svoje privatne račune raznim manipulacijama. U slučajevima primjene Ponzijevih shema, prevaranti su obećavali velike povrate na uloženi novac kako bi privukli ulagače da ulože što više novca. Mnogi od njih skrivali su dugove kako bi od banaka dalje posuđivali novac koji nikad nisu vratili.
Postoje li razlike među prevarantima u malim i velikim kompanijama?
– Kod opisanih prijevara u privatnim poduzećima cilj je najčešće bio prikazati manje prihode i dobit radi utaje poreza. Kod velikih kompanija koje kotiraju na tržištu kapitala prihodi i poslovni rezultati su lažno povećavani. Iako se na prvi pogled ne bi reklo, lažno prikazivanje boljih rezultata od stvarnih proizvelo je puno više štete od skrivanja dobiti.

Obrađujete i primjere kad zaposlenici pronevjere novac kompanije. Kako se oni otkriju?
– Bilo je puno slučajeva u kojima su zaposlenici ukrali novac iz svojih tvrtki ili banaka. Primjerice, potpredsjednica za financije Sujata Sachdeva u tvrtki KOSS pronevjerila je iz poslovanja blagajne i usmjeravanjem plaćanja od kupaca 34 milijuna dolara, a Jim Gladden ukrao najmanje 8,2 milijuna dolara udruzi AMA, gdje je bio potpredsjednik informacijske tehnologije. Jedini način zaštite protiv toga je učinkovita interna kontrola.

 

Koji su najpoznatiji primjeri varanja ulagača primjenom Ponzijeve sheme?
– Ponzijeva shema je vjerojatno najstarija prijevara od onih koje se danas pojavljuju. Dobila je ime po Charlesu Ponziju koji je prijevaru s pričom o poštanskim kuponima izveo još davnih 1919. i 1920. godine. Međutim, nakon toga, ta shema je u različitim moderniziranim verzijama primijenjena bezbroj puta. Prevaranata s Ponzijevom shemom bilo je toliko, a i sad ih ima, da ih je nemoguće nabrojiti. Najskuplju do sada izveo je Bernie Madoff koja je otkrivena 2008. godine, a koja je bila teška gotovo 65 milijardi dolara. Ponzijevu shemu primijenio je i jedan od najvećih prevaranata svih vremena Barry Minkow u tvrtki ZZZZ Best sredinom 1980-ih. Međutim, izgleda da će ruski prevarant Sergej Pantelevič Mavrodi koji trenutno vodi Ponzijeve sheme u 118 zemalja nadmašiti sve do sada. Ponzijeva shema je najveće prijevarno zlo koje je hodalo zemaljskom kuglom.
Sve se više govori o kriptovalutama u kojima mnogi također vide veliku mogućnost zarade, ali se upozorava i na mogućnost gubitka. Koliko je sve to realno?
– Kriptovalute kao što su bitcoin, onecoin, altcoin, litecoin, etherium itd. su virtualne valute koje do sada nisu regulirane zakonom. U zadnje vrijeme je ulaganje u kriptovalute i "rudarenje" kriptovaluta postalo stvar mode. Privlačnost ulaganja u bitcoin, primjerice, stvara stalni i vrtoglavi rast vrijednosti te valute. Ljudi se najčešće pitaju dokle će ta vrijednost rasti. To se objašnjava zanimljivom teorijom koju nazivaju "teorija veće budale". Prema toj teoriji, vrijednost raste sve dok postoji veća budala koja će platiti više. Kad nestane budala, vrijednost pada. Naravno da će se u tom procesu obogatiti oni koji rano uđu u igru i koji na vrijeme iziđu. Oni koji kasno ulaze i ne iziđu na vrijeme, gube. Sve to neodoljivo podsjeća na Ponzijevu shemu. Do sada je bilo prijevara na prodaji kapaciteta za "rudarenje" koji nisu postojali a "rudari" nisu gotovo ništa zaradili. Takvu prijevaru je u SAD-u izveo Homero Joshua Garza i protiv njega je podignuta optužnica 2015. godine.
Ima li u Hrvatskoj dovoljno računovodstvenih forenzičara?
– Certificiranih financijsko-računovodstvenih forenzičara kod udruge "Hrvatski računovođa" ima oko 110, ali oni se samo povremeno bave tim poslom jer kod nas još nije razvijena navika njihova angažiranja, a ni zakoni nisu tome prilagođeni. Tome treba pridodati i revizore koji su po prirodi posla prešli na forenzičnu struku te sudske vještake i istražitelje DORH-a. Pored svega toga, kad se pojavi jedan ovako opsežan i težak predmet kao što je Agrokor, koji ima na desetke milijuna transakcija i knjiženja, naši forenzičari nisu organizirani da bi ga mogli sami izvesti u relativno kratkom vremenu.

Napisali ste u knjizi kako forenzičar nikako ne smije prihvatiti pretpostavku "Oni to ne bi učinili". O čemu sve forenzičar mora voditi računa?
– Forenzičar mora uzeti u obzir sve mogućnosti, pa čak i one malo vjerojatne. Naime, iako se jedne te iste prijevare stalno ponavljaju, mašta prevaranata je tako osebujna da se uvijek mogu očekivati iznenađenja. Nema nečega što prevaranti ne bi učinili za postizanje svoga cilja. Naime, u većini slučajeva oni su to već učinili.

Naslovnica Biznis