Novosti Biznis

SPLIćANkE NASTUPAJU

Direktorice u štiklama dizajniraju radnu odjeću: Unatoč propasti tekstilne industrije, planiramo zapošljavati i širiti biznis

SPLIćANkE NASTUPAJU

Najda Bauk i Andrea Toth u zajednički su posao krenule početkom ove godine, prvo predstavljanje svojih proizvoda imale su u ožujku na sajmu GAST 2017. i od tada ne mogu se obraniti od posla. I što je najvažnije, mogle bi otvoriti nova radna mjesta kad bi bilo dovoljno kadrova za rad u tekstilnoj branši, čije pozicije kod nas već dugo nisu na zavidnoj razini.

Najda i Andrea lansirale su modni brend Dress Me, radnu odjeću koja izgleda drugačije i po kojoj su prepoznatljivi ugostitelji, ali ne samo oni već i svi drugi koji imaju potrebu nositi radna odijela, od Dubrovnika i Korčule, preko Makarske, Hvara, Splita i Primoštena, do Rijeke i Pule.

– Nije lako baviti se tekstilom. Imate tržište, imate brend, ali nema tko proizvesti sve što tržište traži, eto tako se može opisati situacija u tekstilnoj proizvodnji – kazuje Najda Bauk, koja je u ovom poslu 28 godina. U tekstilu je, kaže, skoro cijeli život. Odmalena je imala potrebu nešto osmisliti, stvoriti nešto novo, još u osnovnoj školi privlačile su je "krpice", prekrajala je zavjese, šivala, a u Likovnoj školi na odjelu fotografije shvatila je da sve doživljava kroz objektiv, tako i osjećaje za boje i materijale.

– Samouka sam krenula u proizvodnju, uspjela sam prebroditi dolazak velikih trgovačkih centara, nositi se s konkurencijom i raditi ono što volim – kaže Najda Bauk.

Od današnjih osam zaposlenih u ovom splitskom tekstilnom pogonu, četiri radnice su s Najdom svih njezinih 28 godina rada u kojima je radila kao kostimograf u kazalištu, sudjelovala na modnim revijama, dizajnirala odjeću za poznate osobe s hrvatske estrade, osmišljavala nakit, a već desetak godina proizvodi odjeću mornarskog štiha pod nazivom Split Fish osmišljenu za turiste, ali omiljenu i među domaćim kupcima.

Andrea Toth je diplomirala menadžment na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Osam godina radila je kao menadžer u Biberona, a prije toga šest godina (još za vrijeme studija) u jednoj građevinskoj firmi. S Najdom se upoznala prije dvije godine.

- Kliknule smo odmah na tu jednu kreativnu energiju. I ja volim "krpice i šljokice" i uvijek sam nešto prekrajala, kreirala i stvarala. Kad smo prije nekoliko mjeseci odlučile surađivati, sve smo se dogovorile na dvije kave u dva dana. Ja sam ostavila siguran posao i krenula u nešto novo i mogu reći da smo naš plan već tri puta prebacile. Nadopunjavamo se u poslu i smijemo se dok radimo – kaže Andrea.

– U dvoje je ljepše raditi, u razgovorima se rađaju nove ideje – dodaje Najda, a obje ističu da ne vole konfekciju već vole detalje koji čine razliku. Kad rade, osmišljavaju sve za svoje poslovne partnere kako bi radna odjeća bila personalizirana. Osim u ugostiteljstvu, njihovi proizvodi prisutni su u medicini, wellness centrima, yachting i sportskim klubovima, svuda gdje se ljudi žele osjećati dobro i biti prepoznatljivi po svojoj radnoj odjeći.

– Gdjegod ima potrebe za radnom odjećom mi smo spremne i ništa nam nije teško raditi, dizajniramo, ali i čistimo i nosimo pakete s robom, isto kao što smo direktorice u štiklama – kažu naše sugovornice i dodaju kako se ne slažu uvijek s klijentima već ih nastoje uvjeriti što je najbolje za njih.

– Svi žele da im djelatnici budu prepoznatljivi, a mi vodimo računa da tako i bude. U jednom gradu svi trebaju biti različiti, svatko ima svoj Dress Me. U jednom gradu boje i dizajn se ne ponavljaju tako da se ne može u jednom kafiću primjerice ponoviti ista odjeća kao u nekom drugom – ističu Andrea i Najda, čiju dizajniranu radnu odjeću nose i u Splitu, kao i u drugim mjestima na Jadranu.

Pune su ideja i poslovnih planova, ali kako je već rečeno, na tržištu nema dovoljno radne snage. Nedostaje krojačica i drugih zanimanja u tekstilnoj branši. Kažu nam: onih mlađih školovanih je malo dok se žene u srednjoj dobi teže odlučuju za promjenu radnog mjesta. Naravno, poslovi su otvoreni i muškarcima, ali njih je znatno manje, zasad je u Najdinoj i Andreinoj ekipi samo jedan muškarac.

- Htjele bismo proizvoditi jedinstvene kolekcije profesionalne odjeće, koja bi se uklopila u imidž i prilagodila specifičnim zahtjevima naših klijenata bez obzira na sektor kojem pripadaju - ističe Andrea.

- S obzirom na to da nemamo dovoljno radnika koji bi zadovoljili potražnju, zastupamo poznate strane brendove radne odjeće, poput talijanskog Giblor's, te Pangea Mondo Chef, te gotove proizvode personaliziramo detaljima – dodaje Najda.

Kako bi prevladale problem radne snage, razmišljaju i o pokretanju svojevrsne škole kroz koju bi zainteresirani stjecali nova znanja i vještine rada s tekstilom, a nakon toga imali i priliku raditi ovaj posao za koji je tržište osigurano.

S obzirom na zamah njihove proizvodnje, Najda i Andrea same su uložile u novi stroj za vez, ali cilj im je razvijati posao uz ulaganje u nove tehnologije korištenjem sredstava iz europskih fondova, kao i poticajima namijenjenih ženskom poduzetništvu.

– Razmatramo sve mogućnosti. Europski fondovi su nam definitivno cilj. Imamo industrijske strojeve, imamo kolegice koje mogu prenijeti znanje, nadamo se da ćemo realizirati sve što smo zamislile – kaže Andrea.

I Najda i Andrea naglašavaju kako je u poslu bitno znanje, ali podjednako je važno raditi dušom i srcem.

– Meni je važno da je dobra atmosfera na poslu. Mi nemamo normu, ona nam nije bitna – kaže Najda.

A na pitanje jesu li poslije GAST-a bile na još kojem sajmu, i Najda i Andrea uglas odgovaraju:

– Kad? Ne stignemo od posla!

Naslovnica Biznis