Naš mali iz Istre je prošao u finale! Cijela je Hrvatska odahnula u utorak uvečer, a Splićanima je uzbuđenju oko nastupa Baby Lasagne na prvoj finalnoj večeri Eurosonga pridonio i vatromet vezan za proslavu Sv. Duje. Baš u pravo vrijeme. Sve se spojilo i malo tko je mogao reći da nije zadovoljno otišao na spavanje.
Istina, internetske kladionice su već dva mjeseca ukazivale da cijeli "eurosong-svijet" navija za Lasagnu, zadnja dva tjedna naš je momak preskočio i Švicarca, bacio ga je na drugo mjesto, pa sad cijela država svaki čas otvara onu stranicu eurovisionworld.com na kojoj je objavljena kladionička lista. Sada više nego ikada vjerujemo u vjerodostojnost kladionica, ali da je naš Lasagna na toj listi bio nisko plasiran, već bismo posumnjali. Ovako smo sigurni da će naš mali pobijediti u subotu u finalu. Ne može drugačije.
Ne možemo reći da nije bilo straha prije Lasagnina nastupa u Malmöu. Nakon dvomjesečne euforije i najljući sumnjivci su se slomili i počeli vjerovati da je ovo eurosong-godina za Hrvatsku. Ni oni više ne sumnjaju u to da je naša pjesma najbolja, jedino je možda bilo straha da što ne zapne tijekom samog izvođenja. I bilo je malo drugačije nego na "Dori" pa se pojavila i strepnja hoće li se kladioničarima, žiriju i glasačima svidjeti to nešto drugačije. Ali prošlo je.
Ples bez straha
Do subote možemo bez straha plesati po ulicama, hvatati Lasagnin korak i "potezanje" rukom, uostalom zaplesali su i vatrogasci i mažoretkinje i balerine... što ne bi i običan svijet. Možda se to i dogodi, možda se nakon subote dogodi i onakav doček kakav se dogodio nakon "vatrenih" u Rusiji. U tim smo stvarima svi ujedinjeni. Mi u Hrvatskoj volimo kad imamo svoju zvijezdu, a nakon "vatrenih" sada imamo i Lasagnu i volimo tog momka.
Čak i raniji skeptici pričaju kako je mladi Istrijan pristojan, fin, samozatajan, odgojen, vrijedan... kao što smo i vidjeli u prilogu prije samog Eurosonga u utorak. Lasagna uvijek radi nešto, zna namjestiti krevet, zna kuhati, obnavlja i uređuju staru kuću za sebe i svoju zaručnicu koja ga je pohvalila da ako propadne u glazbi, srećom zna kako s drvenarijom, malterom, piturom... Neće propasti, čak su i zaručničinoj mami mještani kazali da se ne mora brinuti, jer uz tog mladića njezina kći neće nikad ostati gladna.
Euforija oko Lasagane se proširila u sve kutke našeg naroda. Toliko vjerujemo u njega da se već govori kako bi Arena Zagreb trebala osloboditi termine u svibnju iduće godine radi Eurosonga.
Pa, evo, kažu i da se lasagne u dućanima prodaju kao lude. Jedan je zagrebački chef osmislio i desert u čast Baby Lasagne i nazvao ga "Rim Tim". Spojio je čokoladu, jagode i nešto slano, pa ako je to nekom nespojivo, vjerujemo da će povod i naziv biti razlog za kušanje. I plaćanje. Stvara se i taj "vlak" iza Istrijana, po sistemu uhvati i ušičari dok je prilika.
Cijena slave
Samozatajnog mladića iz Umaga sada svi razvlače "ko mačku", svatko bi ga htio nešto priupitati, nešto reći o njemu, baš kao što je bilo s "vatrenima", pa evo odnedavno i s Joškom Gvardiolom. Šta je rekao, šta je pomislio, kako se nasmijao, šta je objavio na društvenim mrežama, šta je ovo šta je ono, ali to je cijena slave. I sad da netko kaže kako nije gledao prvu polufinalnu večer ili da ne zna kad je Baby Lasagna dobio prvu gitaru, ne možeš ni povjerovati.
Baby Lasagna je prva vijest u dnevnicima, na što se neki dan osvrnula i Mirjana Hrga napisavši da to ne može tako. Gledajući novinarski profesionalno, Hrga je u pravu, ali učinak mladog glazbenika na naciju veći je nego Luke Modrića.
Doduše, najbolji nogometaš na svijetu Modrić ima mrlju zbog zaboravnosti, što mu ne može oprostiti barem pola hrvatskog stanovništva. Lasagna je čist kao suza, daleko od bilo kakvih glazbenih klanova. Ima on svoj tim suradnika, ali mi to gledamo ovako: sam skladao, sam otpjevao, sam otplesao, sam se pojavio... i ujedinio ovaj politički, svjetonazorski, glazbeno i kako god hoćete, razjedinjeni narod.
S trona ga može srušiti samo jedna sitnica u subotu – da ne bude pobjednik na Eurosongu. Onda bi po njemu mogli i drvljem i kamenjem, takvi smo. Ali Marko Purišić bi mogao to sve izdržati. Lakše nego Hrvatska.