More Ribolov

MORSKI GEPARDI

Hladni dani privući će lice bliže obali

MORSKI GEPARDI

S padom temperature priobalnog mora pada i broj ribljih vrsta koje borave u njemu, jer malo-pomalo većina ih se spušta u dublje i toplije slojeve. Osim nekih riba koje dobro podnose temperaturne razlike i zato ne napuštaju svoja priobalna staništa, ima i onih koje se tijekom jeseni primiču obali i uz nju se zadržavaju tijekom zime. Toj malobrojnoj skupini pripadaju i lice, koje su sve brojnije u cijelom priobalju našeg dijela Jadrana, a ne samo južnog, kao što je nekad bilo.

Tri vrste

Do prije nekoliko godina malo je koji naš udičar lovio lice, osobito ciljano. Najčešće uzduž konavoskih stijena panulom za lov gofa i zubaca. No, zbog sve veće brojnosti, te njihove iznimne grabežljivosti i borbenosti, sve je više udičara koji love lice. Štoviše, danas već ima ribolovaca specijaliziranih za udičarenje lica, čak i u Istri, gdje su ne tako davno bile iznimno rijetke. Osobito ih rado love u hladnijem dijelu godine, kad su lice, uz lubina i sve brojniju strijelku, jedine krupnije grabljivice koje se mogu loviti varalicom s obale i uz nju.

U našem moru žive tri vrste tih riba, ali svi ih najčešće zovu lica ili, rjeđe, bilizma. Najbrojnija od njih je bjelica, koju nazivaju i lujpa, pastirica, skočarica… Od manje brojne sestre modrulje i vrlo rijetke šarulje najviše se razlikuje oblikom bočne linije, koja je kod nje izrazito krivudava. Najsvjetlija je, bijelo-srebrnaste boje i bez šara, osim dok je vrlo sitna. Najveća je od svih lica, pa naraste do dva metra i dosegne težinu od 25 kilograma, ali srednja joj je lovna težina oko pola kilograma.

Modrulja naraste do pola metra dužine i dosegne malo preko kilogram težine, dok joj je srednja lovna težina 150 grama. Bočne su joj linije manje krivudave, a od bjelice se najviše razlikuje po tamnim mrljama na vrhovima peraja. Šarulja, pak, naraste do 65 centimetara i dosegne težinu od gotovo pet kilograma, a prosječna joj je lovna težina oko kilogram. Najlakše je se prepoznaje po dvadesetak okomitih tamnih mrlja na svakom boku.
Za razliku od šarulje, koja se zadržava na pučini, bjelica i modrulja prilaze obali.

Izdašna ušća

Stalno su u pokretu i potrazi za hranom, sitnim ribama i glavonošcima, uglavnom u gornjem sloju mora. Najčešće love u jatu, ali i pojedinačno, osobito bjelice duže od jednog metra. Iako se zadržavaju i nad pučinskim brakovima, češće su u širem području ušća. Ima ih oko rtova, a od početka jeseni do kraja proljeća rado zalaze u unutarnje kanale, luke, čak i u zatvorene uvale, kamo dolaze za jatima cipala, bukava, ušata, salpi, gavuna i drugih sitnih riba. Osobito rado love u jakom kurentu i mutnome moru.

Ne tako davno najbolja su područja za lov lica bila oko ušća Omble i Neretve te ispod konavoskih stijena, ali danas se lice dobro love oko svih ušća jadranskih otoka, oko gotovo svih luka, u brojnim tjesnacima…

U ovo doba godine pojava plova sitnih riba u priobalju gotovo sigurno znači i pojavu lica. A siguran je znak njihove nazočnosti specifična pojava na površini mora u blizini i unutar plova sitne ribe. Naime, kad iz dubine progone ribice prema površini, lice nikad ne iskaču za njima iz mora poput palamida, nego naglo zaranjaju tik pod površinom, što na njoj uzrokuje brojne male virove. Kad ih, pak, progone neposredno pod površinom, tada je režu leđnim perajama. Ponekad im je iznad mora čak i trećina tijela. Nakon što sabiju ribice u gusti plov, lice ih drže na okupu učestalim mlataranjem repa po površini mora.

(CIJELI TEKST DOSTUPAN JE U TISKANOM IZDANJU OTVORENOG MORA BR. 213 I ONLINE PRETPLATNICIMA NA WWW.OTVORENOMORE.COM)

Naslovnica Ribolov