More Ribolov

što prije ulovit i sušiti

Tabinja se u ovo doba godine najbolje lovi udicom, a kako je okusom najsličnija bakalaru, vrlo mu je prikladna zamjena za Badnjak

što prije ulovit i sušiti

Zbog globalnog zatopljenja listopad sve više postaje, uz rujan i lipanj, najprikladniji mjesec za udičarenje na moru. Vremenski su uvjeti u to doba godine pogodni, temperature zraka ugodne, a većina riba barem dobro raspoložena za ishranu. Prigoda je to, barem do kraja jeseni, za uspješno udičarenje u ugodnim uvjetima, čak i malo dalje od obale. Primjerice za lov tabinje.

Može i s obale

Više je razloga zašto je baš sada dobro loviti tu ribu. Jedan je činjenica da se tabinja u ovo doba godine najbolje lovi udicom. Dobar razlog je i taj što je od desetak jadranskih srodnika tabinja okusom najsličnija bakalaru, pa zato i najprikladnija jeftina zamjena te delikatesne ribe koja se nalazi na mnogim stolovima za Badnjak. A da bi tada bila što ukusnija, tabinju treba što duže sušiti, odnosno čim prije uloviti.

Uloviti se može i s obale jer se, kao i u proljeće, tijekom jeseni najviše primakne kopnu, dok je ljeti i zimi dublje, obvezno ispod granice termokline. No, ulovi tabinje ometcem su rijetki, pa se za njezin ciljani lov udicom najbolje otisnuti dalje od obale i pripremiti dubinsku kančanicu.

Koliko daleko od obale tražiti tabinju, teško je precizno odrediti. U Jadranu je ima svuda. Ona je riba koja hranu traži na i u mekanom dnu. Međutim, osim na muljevitom i pjeskovitom, gdje se najviše zadržava, hrani se i na miješanom, čak i hridinastom dnu, ako je u blizini mekanoga.

Izdašni brakovi

Osobito je brojna u području brakova, podmorskih uzvisina. Zadržava se na dubinama od pet do čak 270 metara, ali je najbrojnija između 20 i 70 metara dubine. Njezina jata su najbrojnija oko južnih strana otoka te oko svih pučinskih brakova. To znači da je tabinju u ovo doba godine najbolje tražiti na plitkim i srednje dubokim brakovima. Potragu će znatno olakšati sonar, GPS i stare dobre karte.

Rijetki sportsko-rekreativni udičari koji ciljano love tabinje, to najčešće rade čekanjem na dnu koristeći u pravilu standardni očenaš, završnjak s olovnicom na kraju i tri bočna privezana.

Ako je love preko prsta na dubokim brakovima, ribolovci koriste završnjak debljine do 0,90 mm s tri priveza debljine do 0,70 mm, s udicama do veličine 9/0, te olovnicom od 300 do 400 grama. Razlog tomu je što tabinja nije oprezna riba, ima velika usta, a postoji i mogućnost da umjesto nje mamac napadne kirnja, koja može pizati i više desetaka kilograma. Spojeve takvog završnajka najbolje je izvesti krimpanjem, odnosno pomoću stisnutih metalnih cjevčica.

Udice circle

No kako je tabinja u ovo doba godine na manjim dubinama, te u prosjeku teška od pola kilograma do maksimalno 3,5 kg, posve je dovoljan, posebno ako se lovi štapom i rolom, puno slabiji pribor. Primjerice, završnjak od najlona debljine 0,35 do 0,40 mm s privezima promjera 0,25 do 0,35 mm i udicama veličine 4 do 1 prema Mustad skali za parangalke, udice tipa Aberdeen. Umjesto tih, puno je bolje koristiti udice circle oblika, jer se kvače i bez kontriranja koje je otežano na velikim dubinama.

Ovisno o dubini lova, olovnica na takvom priboru treba biti teška 50 do 100 grama.

U lovu na škrpastim terenima, ne treba je vezivati izravno na kraj predveza, nego posredstvom komada tanjeg najlona.
Bez obzira na jačinu pribora, spoj završnjaka i osnovne strune najbolje je izvesti pomoću vrtilice. Osnovnu strunu za lov štapom i rolom najbolje je izraditi od PE višenitke koja znatno poboljšava učinak kontriranja, ali i olakšava otkrivanje napada tabinje na mamac.

Srdela je zakon

A kao mamac može poslužiti štošta. Jelovnik tabinje čine račići, crvići i ostali stanovnici dna, ali i sitne ribe. Ipak, najučinkovitiji mamci su komadi srdele i drugih sitnih riba te lignje i ostalih glavonožaca.

Uz mamac dobro je poviše udice postaviti i fosforescentnu perlicu koja privlači pozornost riba, posebno u lošijim svjetlosnim uvjetima. Zbog istog razloga, za lov noću i na dubinama većim od 50 metara, dobro je poviše završnjaka staviti stroboskopsku svetiljku, bljeskalicu sa zelenim ili, bolje, plavim svjetlom koje privlači tabinju, ali i kirnju.
Tabinja se danju na miješanom i hridinastom najčešće krije u tamnim kamenitim rupama, dok je po mraku vrlo aktivna, pogotovo u noćima bez mjeseca. Zato udičari najviše šansi za uspjeh imaju u noćnom pohodu na tu ribu. Najbolje ju je tražiti na prijelazu mekanog u tvrdo dno.

Ribolovac treba stalno biti na oprezu jer tabinja najčešće grize oprezno i stidljivo, gotovo bez ikakvog trzanja, tako da ribolovac često i nema osjećaj da je riba progutala mamac. Stoga je najbolje osnovnu strunu stalno držati u ruci, čak i kad se lovi štapom, osobito ako je riječ o standardnom jakom brodskom štapu za lov na većim dubinama te osnovnoj struni od najlona.

Bez otpora

Umjesto boat, odnosno kančarskog štapa snage 50 do 100 ili 150 grama, može se koristiti štap posebno pravljen za vertical jigging. Štoviše, tabinja se vrlo uspješno može loviti i tom tehnikom, posebno sporim pridnenim skosavanjem tenya varalicom na kojoj je prirodni mamac.

Poput ostalih srodnika, kada je ulovljena, tabinja pruža slab ili nikakav otpor, pa rijetko spadne s udice. Da tome ne bi pridonio, ribolovac plijen treba izvlačiti bez žurbe i trzaja, a zatim na isto mjesto ili tek malo dalje ponovno spustiti pribor, jer je tabinja rijetko sama. Iako nije ugrožena vrsta, pravi sportski ribolovac trebao bi u more vratiti svaku tabinju kraću od 20 centimetara

Naslovnica Ribolov