More Ribolov

JESENSKA MUŠTERIJA

Brancin je lukava i prepredena riba koja jako dobro poznaje sve ribolovne trikove i varalice, izuzetno ga je teško uloviti, ali...

JESENSKA MUŠTERIJA

Kod većine riba, pa tako i kod brancina, ne možemo govoriti o prepredenosti i lukavstvu. Brancin je predator koji ima dobar vid i sluh i neće se upustiti u lov i napad ako postoji išta što taj lov može učiniti za njega opasnim ili riskantnim. Dakle, svaka, pa i najmanja nepravilnost na opremi može u njemu probuditi sumnjičavost, koja raste s veličinom ribe. Naime, što su brancini stariji, to su iskusniji i oprezniji, a to je zapravo temeljni razlog zbog kojega su uspjeli narasti. No isto tako, ako je prezentacija izvedena bez greške, tada i najveći brancin pada poput prosječnog.

Gdje i kada

Brancina zapravo uopće nije teško uloviti ako se zna gdje, kada, što i kako treba činiti. Nije ovisan o vrsti dna, dok mu niži salinitet ne smeta, zbog čega je vrlo brojan na riječnim ušćima, pri čemu često zalazi i visoko uzvodno u riječna korita. Isto se tako rado zadržava i u tjesnacima i prolazima u kojima je kurenat jak, bogat hranom.

Čest je i u većini gradskih luka koje su, zbog nižeg saliniteta, nešto više temperature i uglavnom stalnog izvora hrane, brancinima zapravo idealno stanište. Stoga je i nastala stara narodna uzrečica koja kaže da svaki porat ima svoga brancina.

Budući da je predator, redovito posjećuje i obilazi pouzdana lovišta koja, kad ih jednom otkrije, teško napušta. Otjerati ga može jedino neposredna opasnost, pa ako svojim ribljim razlučivanjem procijeni da je mjesto preopasno, zauvijek ga napušta.

Brancin se uvijek drži obale, i to u pravilu u površinskom sloju mora do 10 metara dubine, ponekad i nešto dublje, ali nikad preko 15 metara. Dakle, u odabiru ribolovne pozicije moramo se voditi prvenstveno bogatstvom hrane koju takva pozicija nudi. Tu su na prvome mjestu obale s izraženim kurentom, kao što su punte ili izlazi iz lučkih voda, te jasno osvijetljena mjesta u blizini mostova, gradskih obala, riva, ali isto tako i mjesta prekrcaja ribe, u kojem je slučaju brancin prvorazredni strvinar.

Mjesta s izraženim kurentima pogodna su stoga što brancinu neprestano donose hranu, bilo s pučine ili iz luke, dok su osvijetljene pozicije dobre jer se na njima redovito skupljaju jata sitne ribe koje su brancinima svakodnevna hrana. Ako nađete mjesto koje objedinjuje te dvije važne stavke, možete reći da ste na pravoj poziciji.

No, nerijetko se dogodi da unatoč dobro odabranom mjestu, savršenom priboru i pomno izabranoj ješki rezultat izostane. Tada razlog neuspjeha možda treba potražiti na nebu. Naime, životni ciklusi većine riba izrazito su podređeni utjecaju mjeseca, te plime i oseke, tako da ni brancini nisu pošteđeni tog utjecaja. Najveću aktivnost pokazuju upravo u trenutku nadolazeće plime, dok su u međuvremenu najčešće nezainteresirani. S obzirom na godišnja doba, brancin se može loviti tijekom cijele godine, ali najuspješnijim se dobom smatra prijelaz zime na proljeće i jesen, i to neposredno nakon kiše, za laganog vjetra, u zamućenom moru.

I dok se iz barke brancini love uglavnom danju, u obalnom je lovu noćni ribolov na osvijetljenim obalama najizdašniji. Premda se brancin u načelu smatra dnevnom ribom, takav je noćni obalni lov često rezultatima daleko iznad dnevnog.

Tradicionalna tehnika

Načina na koje se brancina može uloviti ima vjerojatno koliko i ribolovaca, no u praksi razlikujemo tek nekoliko osnovnih. Prva je podjela vezana uz mjesto lova, pa tako možemo govoriti o obalnom i ribolovu iz barke. U oba se slučaja brancin može loviti živom, odnosno uginulom ješkom i varalicama.

Á volo je omiljena tehnika tradicionalnih ribolovaca koji love iz ruke, a u posljednje je vrijeme sve više zastupljena i kod suvremenijih ribolovaca koji love štapovima, i uglavnom podrazumijeva lov s uginulom ribom, najčešće srdelom, girom ili šarunom. Sistem se slaže od osnovne strune promjera ne debljeg od 0,35 milimetara, na koji se bez ikakvog opterećenja nastavlja fluorokarbonski predvez dug oko 1,20 do 1,50 metara, promjera 0,25 do 0,28 milimetara, na čijem se kraju nalazi jedna do dvije udice. Ako je predvez formiran s dvije udice, tada su udice širine luka 15 do 20 milimetara vezane u nizu, pri čemu je poželjno da gornja bude klizna.

Tako formiran predvez se ješka, najčešće cijelom ribom. Mnogi ribolovci ribi, prvenstveno srdeli, kod ješkanja kidaju glavu da bi krvarenjem i otvorenim rezom lakše privukli brancina. Za giru je pak dobro da odleži koji dan na suncu, nakon čega ima vrlo provokativan miris. Iako joj meso nakon takvog odležavanja postane prilično kašasto, žilava koža uspijeva sve održati na okupu, što je uglavnom dostatno za kvalitetan izbačaj.

U tri zone

Tehnika á volo često je korištena i u ribolovu brancina živom ribom, pri čemu se za ješku uzimaju najčešće sasvim sitne ribe, poput gavuna ulovljenih uglavnom na licu mjesta. Tada se pribor slaže od osnovne strune ne deblje od 0,22 milimetra, s fluorokarbonskim predvezom promjera 0,18 milimetara. Udica je jedna, tanka žičana, širine luka ne više od 15 milimetara.

Gavun se ješka na način da mu udica prođe kroz glavu s donje strane ispod vrata prema gore, tako da mu vrh udice izlazi iza očiju vrhom prema ustima, ili jednostavnim probadanjem kroz oči. Važno je da se ješkanje obavi vrlo pažljivo kako bi gavun što duže ostao živ.

Tako naješkan sistem treba izbaciti u lovnu zonu i otpustiti nekoliko metara strune kako bismo omogućili što prirodniju prezentaciju. Ako lovimo samo jednim sistemom, tada strunu ili štap ne ispuštamo iz ruku, dok sistem pratimo kao da varaličarimo.

Na pozicijama gdje se brancini drže dna postava treba biti malo drukčija, poput one kada se lovi na fermu, s tim da je predvez u tom slučaju nešto duži, od 0,60 do jednog metra, a strune za koju desetinku milimetra deblje.

Za ovakvu se postavu kao ješka koristi mala ušata, cipal ili bilo koja druga riba s domaćeg terena. Ješka se tako da se udicom prošije pod kožu ili preko hrpta s jedne strane na drugu neposredno iza vrata.

A na pozicijama gdje su brancini u pola mora, idealan je pristup većim waggler plovkom. Ispod plovka treba biti fluorokarbonski predvez dug oko 1,5 metara. Za ovu postavu koristi se mali cipal ili špar, s tim da se umjesto jednokukih mogu koristiti i manje trokuke udice, u kojem se slučaju ribe ješkaju samo kroz gornju čeljust. Ribi je poželjno po boku, od repa prema glavi, pažljivo zarezati kožu u dužini od nekoliko centimetara, što znatno pridonosi atraktivnosti postave.

Spinnerski trikovi

Ribolov brancina varalicom vjerojatno je najrasprostranjeniji način kojim se služi većina suvremenih ribolovaca. Oprema je klasična varaličarska, s tim da je fluorokarbonski predvez imperativ. Promjer predveza ovisi o korištenoj varalici i kvaliteti štapa i role, no u praksi se rijetko kada ide preko debljine od 0,25 milimetara.

Od varalica se mogu koristiti svi wobbleri dužine do 11 cm, što se smatra gornjom granicom u obalnom varaličarenju brancina, pri čemu su najučinkovitiji modeli oblika minnow. Na nekim su pak lokacijama daleko ispred ostalih varalica popularni silikonci. Iako se u pravilu ove varalice montiraju na worm ili jigg udice, često su najučinkovitije kad se postavljaju kao živi gavun – kroz glavu. Ipak, po mišljenju mnogih iskusnih varaličara, varalice tipa zara ipak drže prvo mjesto, i to u kombinaciji s popularnom walk the dog tehnikom povlačenja. Iako su zabilježeni ulovi brancina ostvareni žličastim varalicama, takvi su slučajevi ipak iznimke.

U posljednje su vrijeme sve brojniji ulovi ostvareni sticker bitesima dužne 13 i više centimetara, koji su se pokazali vrlo lovnima po jugu, i to na pozicijama kontra vjetra. Noću se uz osvijetljene obale s izraženim kurentom, gdje se na rubu svjetla i mraka često kriju pravi kapitalci, može vrlo uspješno loviti tako da se varalica izbaci 10-15 metara uz dodatnih 7-8 metara otpuštene strune, te se lagano, šećući uz rivu, povlači uz povremeno trzanje vrhom štapa.

No, u dnevnom ribolovu u bistrom moru stvar je potpuno drukčija. Varalice treba izbacivati krajnje oprezno, vodeći računa o tome da ostanemo nevidljivi. Ako ugledate brancina, a dogodi se da je istovremeno i on ugledao vas, povucite se i pričekajte nekoliko minuta. Brancin će se, čak iako se trenutačno uplašio, za kratko vrijeme vratiti i, ako vas tada ne bude u njegovu vidokrugu, ponašat će se kao da vas nikada nije ni bilo.

Ako je obala stjenovita, pokušajte iskoristiti zaklon stijena. Pazite da vam sjena ne pada na more, a silueta ostane stopljena s okolinom. Boja odjeće neka bude prilagođena okolišu. Ako je obala šljunčana, koračajte što tiše. Zvuk se vodom širi znatno brže nego zrakom, pa škripa obalnog šljunka pod stopalom ima isti efekt kao i brodska sirena u tihom jutru.

Ako brancin prati varalicu, ali je neodlučan, treba na trenutak zastati pa je odmah potom naglo povući. To je vrlo lako izvodivo sa suspending varalicama i trebalo bi isprovocirati napad. Ali ako brancin izdaleka prati varalicu te na pola puta stane, budite sigurni da vas je vidio. Tada valja pričekati nekoliko minuta, pa pokušati s nekom drugom varalicom. A ako se takva situacija ponavlja, tada je najpametnije potražiti neko drugo mjesto, s nekom drugom ribom.

Laka panula

Osnovna konstrukcija panule za brancina vrlo je jednostavna. Na osnovu promjera ne preko 0,35 mm nastavlja se fluorokarbonski predvez promjera do 0,30 milimetara, dug tri metra, na čijem se kraju nalazi varalica ili živa ješka.
Varijacija na temu uključuje jednu do dvije klizne olovnice na osnovi, koje imaju zadatak spustiti panulu u dublji sloj mora. Naravno, panulati se može i s klasičnom viškom panulom, pri čemu broj ukupnog olovnog otežanja treba prilagoditi brzini povlačenja i lovnoj dubini. Tako većina viških panula namijenjenih lovu brancina ima tek prvi niz olovnica, deset 10-gramskih oliva međusobno udaljenih 70 centimetara. Osim olovnica, može se koristiti i dakronska upredenica s olovnom jezgrom u dužini od petnaestak metara, no tada predvez mora biti barem dvostruko duži.

Na kraju panule može biti prirodna ješka ili varalica. Od prirodnih se ješki može povlačiti živa ili uginula riba, riblji filet ili riblja kožica, a od glavonožaca sipa ili lignja. Od živih se riba na panuli najčešće koriste iglica ili cipal, koji se armaju s dvije do tri udice. Iglica se arma na klasičan način s tri udice, od kojih prva jednokuka klizna ide kroz kljun odozdo prema gore, druga trokuka ili jednokuka po sredini tijela s trbušne strane neposredno pod kožu, a treća, fiksna, isto jednokuka ili trokuka, odmah iza analnog otvora, također neposredno pod kožu. Važno je na kljun iglice navući manji komadić prozirnog bužira kako bismo spriječili neželjenu rotaciju i zanošenje tijelom panulanja.

Cipal se ješka s dvije udice, tako da prva klizna prolazi kroz usta odozdo prema gore, a druga fiksna po sredini tijela s leđne strane. Na isti se način ješka i sva ostala riba, živa ili uginula.

Lignja i sipa ješkaju se tako da se najčešće trokuka udica postavlja između krakova ili za lijevak, dok se klizna jednokuka kači za kraj plašta. Fileti za ješku za panulu u pravilu se izrezuju od bočnog dijela, od sredine tijela prema repu, a armaju se u pravilu s jednom do dvije fiksne jednokuke udice.

Često se za panulu koristi i riblja kožica, u pravilu od pauka ili brancina, armana na isti način kao i filet. Kod panulanja s filetom ili ribljom kožicom važno je da ješka koju vučemo bude tako iskrojena da se tijekom povlačenja ne uvrće oko osi.

Panula s varalicom

Od varalica, osim wobblera u dimenzijama od 5 do 11 centimetara, u panuli za brancina posebno su se učinkovitima pokazale silikonske imitacije pješčanih jeguljica, posebice varalice Raglou. Te se varalice u povlačenju, bez obzira na njihovu malu težinu, ne opterećuju nikakvim olovnim dodacima. Iznimno kod lova u jakom kurentu, sistem sa silikonskom varalicom možemo opteretiti s jednom do dvije 10-gramske olovnice na udaljenosti od desetak metara od varalice, što se u panuli za brancina smatra pristojnom udaljenosti.

Panula za brancina povlači se od 30 do 50 metara za plovilom, brzinom od 0,8 do dvije milje, naravno, u skladu s brzinom kurenta. Iako je to zlatno pravilo, u radu s varalicama valja ipak voziti brzinom koju zahtijeva pojedina varalica. Osim pregledom deklaracijskih podataka, brzinu povlačenja najlakše je procijeniti povlačenjem varalice neposredno uz barku, tako da se može vidjeti njezin rad pod morem.

Boju varalice određujemo po vrlo jednostavnom principu – što je vidljivost veća, to varalica mora biti prozirnija. Panula za brancina vuče se uglavnom rano ujutro ili u kasno popodne, u blizini izlaza iz luka ili uz stjenovite strane lukobrana, idealno u trenutku nadolazeće plime i oseke po lagano valovitom i zamućenom moru.

Nekoliko savjeta

Bez obzira na to kako brancina lovili, s obale ili iz barke, ruke prilikom ješkanja moraju biti čiste. Brancin je osjetljiv na mirise, posebno na miris duhana i nafte, zbog čega je potrebno da ruke budu bezmirisne. Zbog toga mnogi ribolovci prilikom ješkanja koriste tanke jednokratne gumene rukavice.

Važno je znati da brancin svoj plijen uvijek napada od glave do sredine tijela, gutajući ga, ako je moguće, u jednom potezu. Posebno je zanimljiva činjenica da na lovnom terenu imaju obrazac vezan uz veličinu plijena, što znači da se uglavnom hrane ribama iste veličine, što je jako važno za odabir prave veličine ješke ili varalice. No, isto je tako činjenica da se najveći brancini u pravilu love velikom ješkom bez obzira na postojeći obrazac.

Trenutak kačenja je, zahvaljujući velikoj startnoj brzini, uvijek eksplozivan, baš kao i prvi pokušaj bijega. No, unatoč tome, već nakon prvih nekoliko metara otpor naglo posustaje, nakon čega su pokušaji bijega sve slabiji i kraći. Ipak, ma koliko brancin bio izmoren i malaksao, u prihvatu uvijek treba koristiti podmetač da bismo izbjegli iznenađenja u zadnjim trenucima.

OSOBNA KARTA

Brancin (Dicentrarchus labrax, Linnaeus, 1758) riba je iz porodice lubina (Moronidae). Naraste do jednog metra dužine i impresivnih 14 kg težine. Prosječna mu je lovna težina od 0,30 do 0,50 kg. U narodu ga još nazivaju i lubin, smudut, agač, vuk, škokal i levrek. To je riba čvrste građe, dobro razvijenih peraja, posebno repne. Ima velika usta i snažne, oštro nazubljene čeljusti.

Škržni zaklopci su mu ukrašeni crnom mrljom na zadnjem kutu i naoružani sa po dvije jake bodlje, po kojima je i dobio latinsko ime. Ima relativno sitnu krljušt, a bočna crta je izražena i proteže se cijelom dužinom tijela. S leđa je tamne olovnosive boje, koja preko bokova prelazi u srebrnkastu, prema trbuhu u sve svjetliju. Mladi, a iznimno i stariji primjerci, znaju biti postrance ili po leđima crno istočkani. Ostavlja dojam vrlo elegantne ribe. Nalazimo ga duž cijele obale, neovisno o sastavu dna. Najbrojniji je uz zapadnu obalu Istre, u Karinskom i Novigradskom moru, oko otoka Silbe, Oliba i Paga, u šibenskom zaljevu, neposrednoj okolici Splita i na ušću Neretve.

Glavna su mu hrana sitne i nedorasle ribe, ali dobrom zalogaju u obliku veće iglice ili lignje ne može odoljeti. Brancin je uglavnom samotar, tako da jata formira samo u doba mrijesta, krajem jeseni i početkom zime.
Naslovnica Ribolov