Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Može li svećenik koji se divi Ugandi biti primjer mladima?

Sve su češće "očinske opaske" službenih crkvenih krugova na račun udruge "Vigilare" i njezina čelnika Vice Batarela, čiji su stavovi radikalniji od kaptolskih. Nije, naravno, riječ o otvorenom sukobu na "crkvenom frontu", ali svakako jest o različitim pristupima nekima od aktualnih pitanja o kojima bruje mediji, ali i cijelo hrvatsko polarizirano društvo.

Pored ostaloga, o rodnoj ideologiji, istim pravima za homoseksualne i heteroseksualne parove (i obitelji), pobačaju, agresivnim molitvenim seansama ispred bolnica...

Službena Katolička crkva u Hrvata o svim je tim temama očekivano suzdržanija od aktivista i udruga poput "Vigilarea" ili pak "U ime obitelji". Mada, naravno, u osnovi dijeli ista stajališta.

Ne želeći odustati od prava da komentira i savjetuje sukladno učenjima crkvenog nauka (dok se ono ne promijeni) poput prava na život od začeća do prirodne smrti, o homoseksualnosti ili posvajanju djece istospolnih parova, svetosti heteroseksualnog braka ili zamrzavanja embrija – što je ujedno jedno od ključnih etičkih pitanja.

Zajamčeni porazi

Što se Batarelu i "Vigilareu" zamjera, lijepo se vidjelo u nedavnoj izjavi mladog isusovca Petra Nodila, koji je tužbu "Vigilarea" protiv Ive Josipovića zbog sustavnog vrijeđanja vjernika i veličanja sekularnih vrijednosti komentirao riječima: "Iskreno priznajem da svaki put kad 'Vigilare' najavi neku novu akciju, osjetim tjeskobu. (...) Ne znaš ustvari čega se bojiš, ali znaš da nije dobro i da nešto vreba iza ugla."

Nodilo nije nikakav ljevičar u mantiji ili jezuit-disident. Uostalom, podržao ga je i isusovac pater Ike Mandurić, koji se na svojem Facebooku glasno zapitao "kome trebaju zajamčeni porazi" kakav će biti u slučaju sudskog spora Josipovića i "Vigilarea". Te zaključio: "Nama, Crkvi, ne trebaju. Jer u njima uvijek gubimo snagu, ugled, sredstva."

Na sličnom su tragu bile i reakcije nekih drugih uglednika, poput Antona Šuljića, svećenika i publicista iz "Kršćanske sadašnjosti", koji veli da Crkva svakako ima pravo ukazivati na "najviši standard moralnog prava i djelovanja", no da u pluralnom društvu i katolici moraju imati "respekt pred slobodom drugih i drugačijih". Odnosno svih onih koji nemaju jednako visoko "podignutu ljestvicu moralnog ponašanja".

Na istom je tragu – kako veli jedan dnevni list – i dubrovački biskup Mate Uzinić, koji kaže da je "zaštita života od začeća do smrti važan (...) cilj", te da se vjernici i sama Crkva "nikad ne bi (...) smjeli umoriti u nastojanju" da taj cilj postignu.

No, s druge strane, upozorava da "crkvena vrata uvijek ostaju svima otvorena. (...) To poslanje Crkve u ovom svijetu i vremenu osobito nam posvješćuje sadašnji papa Frane stavljajući naglasak na Božje milosrđe i šaljući nas na egzistencijalne, ali i moralne, periferije Crkve i društva."

Ovakve stavove nećete, naravno, čuti kod nabrijanih aktivista i fundamentalističkih ekshibicionista koji – kako su to s pravom primijetili spomenuti isusovci i svi staloženi unutar crkvenih redova – zapravo Crkvi rade samo štetu. Laičke udruge poput "Vigilarea" ipak nisu bez podrške "iznutra" poput biskupa Vlade Košića i don Damira Stojića, koji je uvijek s "Vigilareom" puhao u iste diple.

Uostalom, njegovi stavovi, posve usuglašeni s onima "Vigilarea", odavno su dobro poznati iz brojnih javnih nastupa. Posebice onog intervjua koji je objavljen na YouTubeu u kojem se žestoko obrušio na spolni odgoj, grmio zbog pogubnih zala seksualne revolucije šezdesetih (koja je, veli, uzela više žrtava nego svi totalitarni režimi u 20. stoljeću), protiv transrodnih osoba, homoseksualaca, kontracepcije... te se posebno "proslavio" divljenjem potezima vlasti u Ugandi (sic!) koja je dekretom iz zemlje izgnala sve lijeve liberalne udruge, a vlast dala Crkvi. Bravo!

Uzinićeva poruka

Homosekusalnost je – monstruozna, kazao je tada studentski kapelan, transrodna djeca su "ono" – dakle stvar, a ne stvor Božji – dok masturbacija, baš kako to veli i Ladislav Ilčić iz Hrasta – uzrokuje duboke emocionalne probleme.

Zašto? Zato što je riječ o bolesti (sic!). Ovu je tvrdnju osnažio riječima: "Još uvijek nisam sreo momka koji je sretan što masturbira! Niti djevojku. Dapače, žena ima veću frustraciju kada sazna da muž masturbira." Što je teza koju bi svakako rado potpisao svaki jebežljivi suprug i iskoristio je kao alibi za nevjeru svaki put kad njegovu suprugu "zaboli glava".

Stojićevi stavovi ne samo da su protivni onome o čemu u slučaju "Vigilarea" govori pater Mandurić, nego i čista suprotnost njegovim riječima koje su se (prema pisanju medija) čule na dvodnevnom programu za mlade u "Ciboni".

Jer, ako je – kako veli isusovac – Bog stvorio svakoga od nas baš takvoga kakav jest (pa – logika veli – i transrodne osobe i homoseksualce) te za svakoga od nas ima "svoj plan", nije li svaki oblik isključivosti i bezrezervne ekskomunikacije "grješnih" vjernika (i onih koji masturbiraju, žive nevjenčani u grijehu, imaju seksualne odnose prije braka ili ljube osobe krivoga spola) protivno i onome da je "griješiti ljudski" i nauku Crkve. Također protivno poruci pape Frane o mjestu Crkve i u "moralnoj periferiji", ali i o "Božjoj opraštajućoj i pomirbenoj ljubavi" o kojoj je govorio biskup Uzinić.

Odgovor na ova pitanja mogu, naravno, dati samo teolozi, no odgovor na pitanje može li netko tko se divi Ugandi biti uzor mladima, daje ipak prvenstveno zdrav razum.

Naslovnica Zona sumraka