Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko GALL

Redikulozne optužbe kao uvod u jednoumlje

Jedno hipotetično pitanje: kako biste nazvali lika koji je (nepravomoćno) osuđen kao bludnik nad tinejdžerkom. Tipa koji je, kako stoji u presudi Općinskog suda, "proglašen krivim što je dana 22. srpnja 2013. godine tijekom prijepodnevnih sati u Koprivnici, u svom uredu, u Dugoj ulici, u cilju zadovoljavanja spolnog nagona, za vrijeme dok je ona obavljala poslove prijepisa, prišao njenom radnom stolu i iznenada je protiv njene volje zagrlio i prislonio svoja usta na njena, kojom prilikom je svoj jezik stavio u njena usta".

Svatko je, naravno, nevin dok mu se ne dokaže krivnja, ali, kad bi presuda bila pravomoćna, ja bih tog lika, recimo, nazvao – smećem.

Kako biste nazvali družinu koja nevini teatarski plakat na kojem je muški i ženski lik na "pristojnoj distanci" jedno od drugoga, pročita kao skaradno djelo koje, naravno, vrijeđa ćudoređe u Rvata budući da ga onaj muškić otpozadi želi "metnuti" nagnutoj gospođici ispred njega?

Možda osobama "prljave mašte i pokvarenih strasti"? Baš kao što je to i onaj tip iz starog vica koji je u svakoj novoj mrlji Rorschachova testa vidio, s proštenjem, "pi..u" pa prigovara psihijatru što mu pod nos gura sva ta silna ženska spolovila.

Znakovi vremena

Biste li takvoj osobi ili takvoj družini dali za pravo držeći ih vjerodostojnim arbitrima po pitanju morala i "sućutništva" nad nevinim žrtvama? Samo ako živite u Hrvatskoj. Jer samo se u njoj može dogoditi da "osoba A" na čelu jedne od bezbrojnih udruga koje se šlepaju za Domovinskim ratom zatraži – i dobije! – odgodu održavanja Noći kazališta zbog njezina poklapanja s obljetnicom vukovarske tragedije, a "družina B" isposluje frku oko plakata.

Tvrdnja onih prvih da je nedopustivo da na dan sjećanja na vukovarsku tragediju bude održana tradicionalna Noć kazališta – i to uz skandalozno "obrazloženje" u kojem se veli da će tom prigodom biti igrane predstave srpskih pisaca – te zaključak ovih potonjih da nevini teatarski plakat propagira "prostakluk, jeftini senzacionalizam i bludne radnje!", sramotne su na više razina. I vraški znakovite za vrijeme u kojem živimo.

U oba slučaja redikulozne "optužbe" su urodile plodom. Noć kazališta je pomaknuta, a jedan kazališni plakat (ovaj put kao poziv na pretplatu za HNK u novoj sezoni) je – eto – ponovno postao dokazni materijal o "frljićizaciji kulture", kako je to ustvrdio Vice Batarelo iz "Vigilarea".

U usporedbi s frkom oko "Agrokora", Todorićevim blogom, silnim poskupljenjima koja će – onako puzeći – još više srozavati mizeran standard hrvatskoga građanstva, raspadom zdravstva, najavom novih poreza, odljevom radno sposobnog stanovništva i mladih stručnjaka te stalnim porastom broja (posebice onih "braniteljskih") umirovljenika... i odgoda Noći kazališta i "afera" oko "nepoćudnog plakata" doimlju se tek marginalnim svašticama.

A nisu. One su pravi pokazatelji trendova koji vladaju u hrvatskom društvu i one puzeće "revolucije" koja bi zatrla sve (pa i one teoretske) vrijednosti jednog slobodnomislećeg sekularnog i tolerantnog društva. Kaneći ih zamijeniti novim jednoumljem.

U kojem će samozvani "komesari ćudoređa", profesionalni "branitelji hrvatstva", saborski zastupnici koji bi strijeljali suce, bukači iz novog SUBNOR-a, s blagoslovom onog dijela klera koji slavi tuđu smrt i osuđene ratne zločince te prešutnim klimoglavom vlasti, uvoditi red i disciplinu.

Tupava kampanja

Zašto to rade? Zato jer mogu. U svemu tome ne zabrinjava samo blažena ravnodušnost naših političkih "elita", beskičmeno pristajanje na ucjene, kalkulantsko "guzeuvlekaštvo", poslovična kolebljivost – kojoj je nazivnik sprdačina oko kriminalizacije ili legalizacije ustaškog pozdrava ili desetljeće knjige koja veliča ustaštvo na popisu pučkoškolske lektire – već i apsolutna nezainteresiranost za korištenje, kazao bi Poirot, "malih sivih stanica".

Jer da je tome tako svatko s kvocijentom inteligencije većim od broja cipele mogao bi zaključiti da Noć kazališta nije ni u kakvom sukobu s obilježavanjem tragedije Vukovara, da plakat HNK nije prostački te da su svuda osim u totalitarnim društvima umjetnost i kultura izvan dosega politike i samozvanih moralnih arbitara...

Mogao bi, recimo, bez mnogo naprezanja zaključiti da je zahuktala kampanja protiv potpisivanja Istanbulske konvencije koju provodi Markićkina udruga i njezini medijski zagovaratelji, apsurdna do bola. I – neka se nitko ne naljuti – prilično tupava.

Jer, izgledi da neku finu damu u ženskom zahodu iznenadi muški uljez koji je, eto, sukladno rodnoj teoriji zaključio da je žena, daleko su statistički manji negoli da vam dijete u sakristiji zaskoči svećenik-pedofil. Ili da budete kolateralna žrtva psihički rastrojenog a do zuba naoružanog veterana koji je, namjerno ili pukim slučajem, umjesto dunje s ormara u ruke uzeo bombu "kašikaru".

Mogao bi, kud ćeš lakše, pronaći i logičnu pukotinu (ili provaliju) u zahtjevima za ukidanje izbora manjinskih zastupnika u Saboru a istodobno smatrati da puno pravo glasa i posebne kvote imaju raseljena lica iz tuđine koji u voljenoj domaji ne plaćaju ni lipe poreza.

Moglo bi se čak i postaviti pitanje je li se barem štogod od onih 800 milijuna kuna koje država iz proračuna daje Katoličkoj crkvi moglo "izmjestiti" u riknuto zdravstvo... Moglo bi se, naravno, ali – nažalost – neće.

Naslovnica Zona sumraka