Prijatelj me prije tri dana provozao u svom novom Ferrariju 488 GTB, prekrasnom sivom sportskom automobilu, inžinjerskom i dizajnerskom remek-djelu što od nula do sto ubrzava za tri sekunde. Prošli smo jedva desetak kilometara krivudavom cestom u šibenskom zaleđu, između borovih gajeva, kamenih ruševina i grmova drače, i nije to trajalo dulje od nekoliko minuta, ali kad smo se zaustavili, nisam se bunio ni tražio da se još malo vozimo. Iskustvo je bilo šokirajuće, i čudesno i užasno u istom trenutku.
Kad je otraga pod prozirnim staklenim poklopcem zarikao stroj od sedam stotina konjskih snaga i kola divlje sunula, vijugajući po asfaltu kao neka sjajna siva zmija od čijeg otrova odrasla osoba umire za manje od minute, leđima zalijepljen za sic mogao sam jasno vidjeti kako će...