Mišljenja Parangall

Parangall

KAWASAKI 3P: Idu Bugari

Izvođač: KAWASAKI 3P
Album: Idu Bugari (Dancing Bear)
Ocjena: ***

Kawasaki 3P su odrasli i postali veliki a da nisu izgubili ništa od svoje “dječje” zaigranosti, uvrnutog šarma i žestine.

Kako je već to dao naslutiti singl Puta Madre – kao urnebesni spoj freak-folka, deriviranog punka na tragu Hladnog piva i obvezujućih ska začina pocrtanih sjajnim puhačima – band je ostao vjeran izvornim nadahnućima kaneći stare odlike dodatno nabrusiti, nabrijati i usavršiti.

Glavni pomak u “zvučnoj slici” donose prošireni puhači djelujući – posebice zbog reskih trubačkih uleta – prije kao “opaki” diverzanti negoli puki ukras ili aranžmanska popuna izvorne punk/ska sheme.

Tomfin vokal – kojeg se ni u bunilu ne može svrstati blizu estradnih normi i “pop” standarda – te poslovično zanimljive Vidukine gitare i dalje su okosnica albumu, no pridošlice – poput Marija Borščana i puhača – očito nisu bili samo statisti, nego bitni protagionisti priče i “novog zvuka” očitog i u solidnom komadu “opaljenog” ska Ni da ni ne.

Treći uzastopni zgoditak je duhovita storija o Mati Parlovu (i njegovu izazivaču znakovitog imena “Branko Uvodić Udav”), rađena kao moćan gitarski komad mutirajućeg rap-metala s primislima na Koju iz najboljih dana Discipline.

Slični se obrazac multiplicira tijekom cijelog albuma u brojevima poput Zec – u kojemu Disciplina kičme susreće Clash – uz tek poneka odstupanja, poput eksplicitnijeg reggaea u temi Mupov-ska ili Anđelku – koji ironično reciklira Wonderovu hitoidnu ljigicu I Just Called... pretvarajući je u gay podoknicu.

Album, koji će zacijelo dodatne vrijednosti otkriti u koncertnim suočenjima s publikom – zaključuje simpatična vodviljska tema K3P ringišpil. Srećom, riječ je o vrtuljku za koji ne trebaju “dramine” jer na njemu se – pa mašta govorili zlobnici – zabavlja a ne povraća.

Naslovnica Parangall