Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

Bogovsko vrijeme Đavola

Izvođač: ĐAVOLI
Album: Live In Studio M/Bonus: Kulušić Live (Croatia Records)
Ocjena: ****

Izvođač: NENO BELAN/ĐAVOLI
Album: Greatest Hits Collection (Croatia Records)
Osjena: ***

Croatia Records i dalje "cijedi" bogati arhiv Jugotona. Istina, ima tu i žita i kukolja. Recimo, dvojbenih kolekcija općih mijesta i falš-hitova, šlampavih kompilacija i čudnih miš-maš zbirki. No najvećem domaćem (i regionalnom) diskografu valja odati zasluženo priznanje za sustavno čupanje od zaborava golemog broja odavno nedostupnih izdanja, cijelih opusa veterana "zabavne glazbe" – iz dana dok je ona doista i bila zabavna, žanrova (od radova pionira atonalne i elektroničke glazbe pa do "meksikanskih" pjesama) i značajnih glazbenih karijera. Proces je to koji je još tamo u osamdesetima započeo kao urednik i autor kompilacija Siniša Škarica (Matt Collins, Crveni koralji, Bijele strijele...), a nastavio pokretanjem podetikete na kojoj su objavljivana značajna reizdanja iz "jurskog razdoblja" domaćeg rocka, popa i zabavne glazbe.

Mnogi su, srećom, profitirali nakon ponovne dostupnosti arhivskih snimki. Ne baš financijski, ali svakako prepoznavanjem visokih dometa i standarda negdašnje šlageristike ili pak onodobne aktualnosti odavno zaboravljenih snimki. Jedan od takvih dokaza dao je, recimo, box posvećen Ivi Robiću sa sjajnim aranžmanima koji su uz bok ondašnjoj produkciji evergreena, ali – s druge strane žanrovske međe – i kompilacija snimki Bijelih strijela na kojoj su se našli i brojevi uvjerljivi poput radova perjanika ondašnje američke garažne rock scene.

Među "profiterima" su i splitski Đavoli, kojima je Croatia Records posvetila golemu pažnju. Objavivši stare hitove kao dio serijala "Ultimate Collection", albume zapakirane u box, par prigodnih kompilacija, a sada i "Greatest Hits Collection" te – što je posebno važno – dvostruki album s ranije nedostupnim koncertnim zapisima.

Jer, nije samo riječ o doista pažnje vrijednom te i danas vraški aktualnom materijalu, nego o dokumentu koji pokazuje svu raskoš Belanova autorskog (i izvođačkog) rukopisa i silnice koje su odredile žanrovska nagnuća jednog od najboljih (i najplodnijih) domaćih pop-rock autora.

Odnosno, talenta koji je i od Boga i od Vraga. Jer, kako vole kazati zagovaratelji teze o sotonskom karakteru rocka, onaj prvi daje božansku melodiju, a onaj drugi pakleni ritam. Belan i Đavoli – demonstriraju to i live snimke iz Novog Sada i zagrebačkog Kulušića – savršeno se služe i jednim i drugim. Prašeći "Luciju" ("Lucille"), "Twist And Shout", "Kucaj opet" ("Keep A Knockin'"), "Bala bala" ili "Flipper Soul" žestoko poput prvoboraca rock and rolla..., a baladama s čarobnim doo wop vokalima, mediteranskom melodikom koja nosi sjećanje na sentiše s jadranskih hotelskih terasa ("Posljednji ples") i poduke Phila Spectora ("Ostani uz mene") ispisujući jednu od najromantičnijih pjesmarica u povijesti domaće glazbe.

Đavole je – uz bubnjare poput Malca, Grizlyja, Matka i klavijaturista Dilajle i Lukyja koji su se priključili u pojedinim fazama banda – činila čvrsta jezgra: Neno Belan, basist Dragiša Mandić Panda te saksofonist Igor Kmetić Truba. U priči je nezaobilazan (dapače!) i Robert Čaleta Čarli. "Enterpreneur" i bohem, menadžer garažnog stila i talentiran grafičar koji je od vlastitog stana napravio likovni projekt. Čarli je doista bio čudan svat: zapanjujuća menadžerska kombinacija Briana Epsteina i Velibora Džarovskog, Škrge i Paula McGuinnessa; doslovno lik poput Terryja Hooleyja, tvorca belfaske punk scene kojem je posvećen sjajan film iz 2012. "Good Vibrations"... Belanov talent – ona lennonsko-mccartneyjevska "žica" za harmonije ili wilsonovski dar za zaraznu pop melodiju – zacijelo bi prije ili kasnije došao do izražaja, no Čarli je i Neni i Đavolima dao fokus.

Manje kao tekstopisac, a daleko više kao prodoran i do bola tvrdoglav tip koji je, unatoč odgovoru "but you can't come in", kucao na sva moguća vrata. I izborio Đavolima ono o čemu su mogli samo sanjati mnogi "demo" bandovi: plesnjak na kojem su, kao domaćini ili "residents", svakodnevno svirali tijekom ljetnih mjeseci, a onda i diskografski ugovor s Jugotonom. "Čarlijev klub", kako se zvao plesnjak na Zvončacu, Đavolima je omogućio odrastanje pod reflektorima, usviravanje, testiranje svog osebujnog umješka retro rocka i dalmatinske/mediteranske melodioznosti... Kad su se Đavoli konačno dobacili do republičkih centara, nisu bili traljavi provincijalci zbunjeni klupskom atmosferom, nego iskusni svirači.

Najbolje to pokazuje "bootleg" snimka iz "Kulušića" iz ožujka 1987. Preciznije, godinu dana nakon objavljivanja prvijenca "Ljubav i moda" i taman u sezoni kad izlazi drugi album "Halo Lulu 22". Uzgred, drugi album na kojem su se našli hitovi i koncertni standardi poput "Malom cestom preko Zagore", "Dani ljubavi", "Bambina", "Lucija" (cover znane "Lucille") bio je ultimativan dokaz i zrelosti i potencijala Belana kao autora i Đavola kao banda. Za razliku od nes(p)retno i na brzinu snimljenog prvijenca (bez živog bubnja), "Halo Lulu 22" sniman je doma, u splitskom Pipovu studiju "Tetrapak" i u produkciji Željka Brodarića Jappe (jednog od najutjecajnijih i najznačajnijih producenata u osamdesetima).

I tonski zapis koncerta iz novosadskog Studija M (iz 11. svibnja 1989.) i godinu raniji zapis koncerta u Kulušiću predstavljaju Đavole u top formi. Podjednako autorskoj i sviračkoj. "Greatest Hits Collection" pak pruža priliku usporedbe studijskih snimki i koncertnih zapisa, ali i uvid u prvi dio samostalnog opusa Nene Belana trasiranog uspješnicama "Dolazi ljubav", "Ponoćna zvona" ili "Dotakni me usnama". Mada upola kraća od dvostrukog albuma "The Ultimate Collection", i ova je kolekcija zgodan podsjetnik na Đavole u čijem je neponovljivom zvuku osamdesetih bilo možda najbolje iz dva naizgled suprotstavljena svijeta: onog (retro) rokerskog i onog mediteransko "zabavljačkog".

Naslovnica Parangall