Mišljenja Parangall

Parangall

THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS The Marshmallow Notebooks

parangall
Izvođač: THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS
Album: The Marshmallow Notebooks (Noisy Night Records)
Ocjena: *****

Moj grijeh, moj preveliki grijeh... Ova je recenzija debelo zakasnila jer album je objavljen još u veljači, no, s druge strane, možda je i bolje da je ispalo tako. Jer, "The Marshmallow Notebooks" je album kojem ljetno doba daleko više paše od sumornog zimskog ugođaja. Mada bi se od njih i šugav zimski dan činio toplijim, ljepšim i boljim, on je jednostavno idealan soundtrack za lijena ljetna predvečerja u kakvoj uvali uz more.

The Marshmallow je indie kantautor Matija Habijanec koji iza sebe ima već lijepi broj projekata, no s ovogodišnjim je debut albumskim izdanjem (na vinilu) dosegnuo iznimnu autorsku i izvođačku zrelost. U potpunom otklonu od domaćeg mainstreama, estrade i estradiziranih medija naizgled se doima uljezom koji je zalutao u sredinu u kojoj se može ćutiti samo kao marginalac.

Krivo! Ne samo zato jer nije jedini (na pamet mi pada Nina Romić, Luka Belani, Lovely Quinces, ali i My Bloody Moose...) već dio ozbiljno profilirane hrvatske scene glazbenika okrenutih globalnom indie-zvuku, a ne niskim vrhuncima domaćeg mainstreama.

Naime, Marshmallow je legitimni član i kantautorskog "pobratimstva u svemiru“ kojem se, vrijedi kazati i to, živo fućka za kaljuže lokalnih terena. Upravo zbog tog "pobratimstva" u kojem se, dakako, pjeva na engleskom, Matiju se može površno pročitati kao još jednu kariku globalnog indie-lanca s korijenima u aktualnoj ili recentnijoj američkoj produkciji. Dijelom je to, naravno, točno, no u onoj osebujnoj malankoličnoj kopreni kojom su ovijene gotovo sve pjesme s albuma, skloniji sam prepoznati učenja Nicka Drakea negoli nekog od mlađih imena.

Razlika ipak postoji. Umjesto "baroknije" strukture Drakeovih melankoličnih bisera, kod Hrvoja je savršeno balansirana zvučna slika s jednostavnim - a opet tako bogatim i slojevitim - aranžerskim rješenjima koja uz akustičnu gitaru maestralno zbrajaju melotron (u uvodnoj "Every Little Thing") i hammond, a onda i mandolinu i harmoniku, sugestivan vokal te "osunčane" melodije koje su konstanta cijelog albuma. Prisutne i u lomno nježnim "folky" brojevima, i u sjajnom izletu u alt-indie country ("Crawl Into The Warmth").

Najkraće rečeno, album - pa ma koliko to otrcano zvučalo - nema ni jedne slabe karike niti nano sekunde praznoga hoda. Zasluge su za to u prvom redu na Matiji Habijanecu koji je i potpuni autor i producent, ali i na cijeloj ekipi koja je realizirala album: od Hrvoja Nikšića - koji je svirao hammond i melotron, pa do Matka Botića iz My Buddy Moose, koji je svirao mandolinu, Nine Betović s harmonikom, Marina Juranića koji je svirao dodatnu akustičnu gitaru i pomogao s back-vokalima...

Shvatili ste, valjda, već i sami - jedan od albuma koji vrijedi imati na vinilu ili besplatno skinutog sa službenog sajta. Jedan od kandidata za domaći album godine!

Zlatko Gall
Naslovnica Parangall