Mišljenja Međutim

Međutim

Šezdeset je godina Poljičkog dekanata

Prije šezdeset godina, 21. rujna 1957. godine tadašnji splitsko-makarski nadbiskup dr. Frane Franić osnovao je Poljički dekanat, kao teritorijalno-pastoralnu jedinicu u sastavu Splitsko-makarske nadbiskupije. Dekanat je osnovan u povijesnim granicama nekadašnje Poljičke Republike s ciljem čuvanja uspomene na tu srednjovjekovnu društveno-političku kneževinu, 150 godina nakon što je francuski providur za Dalmaciju, proglasom u Zadru 10. lipnja 1807., ukinuo sedam stotina godina staru Poljičku knežiju.

Za vrijeme višestoljetne turske okupacije domaći svećenici, popi glagoljaši, imali su značajnu ulogu u očuvanju katoličke vjere među tamošnjim pukom. U svrhu očuvanja stanovništva Poljičke knežije, splitski nadbiskup Ivan Dominik Foconio (1575.-1602.) osnovao je nešto prije 1579. godine dekanat za glagoljaške župe pod turskom vlašću u Poljicima i Radobilji, prvi u splitskoj nadbiskupiji i jedini do 1834. godine.

Kada je splitsko-makarski biskup Pavao Klement Miošić (1829.-1837.) razdijelio biskupiju godine 1834. na sedam dekanata, ukinut je dotadašnji dekanat i poljičke župe su podijeljene između tri novoutemeljena dekanata: splitskog, omiškog i sinjskog.

Dr. don Mile Vidović u svojoj knjizi "Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove", navodi kako jugoistočna granica Poljičkog dekanata ide tokom rijeke Cetine ispod Garduna do ušća, a jugozapadna ide tokom Žrnovnice do njezina izvora te se od Mosora spušta natrag na Cetinu ispod Garduna.

Dekanat se sastoji od 19 župa: Donji Dolac, Dubrava, Duće, Dugi Rat, Gata, Jesenice, Kostanje, Ostrvica, Podgrađe, Podstrana, Priko-Omiš, Sitno Donje, Sitno Gornje, Srijane, Srinjine, Strožanac-Podstrana, Trnbusi, Tugare i Zvečanje. Svim župama upravljaju svjetovni svećenici.

Na čelo Poljičkog dekanata prije 60 godina imenovan je župnik Gata don Frane Mihanović i na toj je službi ostao do svoga umirovljenja 1989. godine. Don Frane i njegovi kolege svećenici podrijetlom iz Poljica, kao pravi poljički patrijarsi – kako se o njima očitovao današnji splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić – svojim su životom i djelom sačuvali poljički identitet u čemu je uspostava Dekanata bila od presudnog značenja. U tome je posebnu ulogu imalo pokretanje časopisa "Poljica" koji je do prije par godina redovito izlazio s kronikama svih poljičkih župa.

Nekadašnja Poljička općina, osnovana kao i Hajduk 1911. godine sa sjedištem u Priku, ukinuta od komunista poslije Drugoga svjetskog rata, danas u suvremenoj Hrvatskoj teritorijalno egzistira rastrgana u sedam jedinica lokalne samouprave. "Zla sudbina Poljica" nastavila se i formalnim (pre)imenovanjem nove župe na Priku kao Omiš-Priko. U ime poljičkoga sina, svetog Leopolda Bogdana Mandića, čije je svetište u Zakučcu, u kojem su njegovi preci stoljećima živjeli, bilo bi vrijeme da se župa nazove onako kako to i dolikuje: Priko-Zakučac. Dixi et salvavi animam meam.

 

Naslovnica Međutim