Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

Ruši li se i papin križ na Žnjanu?!

Petak. Nije trinaesti. Listopad je, dan dvadeseti. Sjedim po običaju u svom najdražem kafiću "Corto Maltese" na splitskom Žnjanu. Redovito svoju prvu jutarnju kavu popijem čitajući novine s pogledom na more.

Dan je sunčan. Tek tu i tamo poneki oblak. Ležaljke rasprostrte po plaži čekaju kupače koji će banuti prije podneva, kad sunce jače i toplije grije. Za još ranih jutarnjih sati ribiči su zakačili svoje štapove o kamene gromade s nadom da se za udicu zakači i neka veća riba. U daljini se čuje pikamer...

Tamo na istoku, podno crkvice Gospe Snježne, podiže se nova stambena zgrada. Radi se u svih šesnaest. Bit će novih stanova za bogatu klijentelu, poput onih podignutih uz bijeli, nekoliko metara visoki papin križ, koji je – uz pripadajuće šetalište uzduž mora nazvano po Ivanu Pavlu Drugom – jedini simbol što podsjeća na povijesni događaj, kad je papa Wojtyla služio 4. listopada 1998. u Splitu svečano misno slavlje, kojem je na žnjanskom platou nazočilo pola milijuna vjernika.

Žnjan pamtim od malih nogu. Čitav je prostor istočno od plaže nekadašnjeg hotela "Split" do par kilometara udaljene plaže ispod hotela "Duilovo" bio onakav kakav ga je majka priroda sačuvala. Bilo je tu i pješčanih i šljunkovitih uvala, borovine i tamarisa idealnih za hladovinu. A o automobilima nije bilo ni govora, jer smo se svi na kupanje i kući gibali pješice...

I onda je grad Split odlučio ugostiti svetoga papu na Žnjanu. Kako bi se stvorio bogoslužni prostor za veliku masu ljudi, nasulo se tisuće kvadrata zemlje. Dvije godine nakon papina odlaska počeli su prvi radovi na žnjanskom platou, međutim, od samoga početka sve što se radilo rađeno je bez pravoga prostornoga plana. Gradonačelnici su se smjenjivali kao na traci. Spominjali su se akvapark, hoteli, marine... Čudo nešto...

Tek su, počevši od "Baracude", prvoga koji je niknuo u zapadnom dijelu platoa, malo-pomalo počeli nicati kafići koji su jedini služili svrsi na Žnjanu. Bar je bilo dovoljno suncobrana i ležaljki za kupače, znalo bi se štogod i popiti, a bome i one potrebe koje svi imamo mogle su se obaviti u kafićkim sanitarnim prostorijama.

Istini za volju, s godinama se širila i megalomanija ponekih obijesnih vlasnika, koji su, umjesto malih i prostoru prikladnih ugostiteljskih objekata, na Žnjanu izgradili ogromne konake, te na taj način doveli u nesklad i sve one koji su bili i ostali u normalnim gabaritima. Sad bi zbog tih obješenjaka svi bez razlike morali stradati.

Kako god bilo, najgore je rješenje u rušenjima. I to opet bez plana što bi na Žnjanu trebalo osvanuti nakon bagera. Zar bismo u jesen i zimi trebali piti kavu zakaputani i s kišobranima u ruci, jer po nekima bi budući kafići trebali biti bez krova(!).

I Neron je, kad je zapalio i rušio stari Rim, znao što želi podići na mjestu ruševina. Bojim se da su neke glave pune Neronova nerva, i kad bi se samo striktno držali zakona, netko bi onda mogao srušiti i papin križ. Sveti Ivane Pavle s nebesa, sačuvaj nas od rušenja i svakoga drugog zla.

Naslovnica Međutim