Uvik ista priča koncem kolovoza u Splitu. Već četvrtu godinu zaredom zapeli smo na zadnjoj skalini. Korak do ulaska u skupine Eurolige, u koju smo zadnji put unišli još tamo davne 2010. godine pod vodstvom Stanka Poklepovića Špace.
Četiri godine kao četiri kolpa. Najprije Dnjipar, prije tri godine dok nam je za kormilom bio Igor Tudor. Realno. Nismo ni bili zaslužili proći. Tamo je – utakmica se igrala u Kijevu, zbog tada ratnog stanja u Dombasu – bilo 2:1 za Ukrajince. U Splitu 0:0. Iako zapravo nismo ni imali prave šanse. A naša je vrata čudesno (o)branio sveti Lovre Kalinić. I svom je prezimenjaku Nikoli skidao zicere.
Sljedeću gorku pilulu popili smo preklani od Slovana iz Libereca. Najprije smo u Češkoj odigrali 75 posto sraza muški i izgubili 1:0. Imali smo mi tamo i ...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?