Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Povratak u budućnost

Librofilija

Sredinom prošloga stoljeća 2016. godinu smo zamišljali drukčije, otprilike kao i autori popularnog crtića "Jetsons". Vjerovali smo da će ljudi tada (zapravo, danas) voziti leteće automobile, a kraće relacije savladavati uz pomoć ruksaka na mlazni pogon, da ćemo jesti sintetiziranu hranu koju nam serviraju roboti kućne pomoćnice, a godišnje odmore provoditi u svemiru. Kanadski pisac Elan Mastai san o takvome, naravno, blistavom futuru oživio je između korica svog romanesknog prvijenca "Sva naša pogrešna sutra" (knjigu je na hrvatski prevela Željka Gorički).

Njegova verzija naše suvremenosti neusporedivo je nadmoćna tehnološkome i svakom drugom jadu u kojemu mi živimo. Tamo, recimo, žednoj gospodi na raspolaganju stoji farmaceutski flaster koji se zalijepi iznad jetre i regulira željeni udio alkohola u krvi, služeći kao neka vrsta tempomata za lokanje. Stvari su u toj verziji 2016. godine otišle tako daleko da više nema ratova i bijede, nema čak ni knjiga, jer ljudi čitanju pretpostavljaju druge vrste zabave.

U tome skoro pa savršenom svijetu - koji vašeg recenzenta duboko uznemiruje - živi vrlo nesavršeni junak koji će se nakon jedne nevolje s vremenskim strojem i kratkog putovanja u prošlost, vratiti u 2016. godinu, ali "našu", a ne "svoju". U "našoj" verziji suvremenosti puno će se bolje snaći: "ovdje" ga vole i kao sina, i kao ljubavnika, i kao vrhunskog profesionalca, a tamo su ga svi redom otpisivali kao nepopravljivog luzera.

Pred junakom je neugodan izbor. Rado bi ostao u njemu novom ambijentu, ali mu je, naravno, dobro poznato sveto pravilo krononautike: vremenski putnik ni na koji način ne smije mijenjati povijesni tijek. Ostane li, presudit će doslovce milijardama ljudi. Vrati li se, nastavit će svoj jadni, višestruko promašeni život.

Ma koliko paradoksalno zvučalo, Elan Mastai iskusni je debitant. On je, naime, hollywoodski scenarist i to iz gornjega platnog razreda, potpisnik "libreta" za nekoliko pristojno budžetiranih, žanrovski raznovrsnih naslova. Ta autorska "pretpovijest" itekako se osjeti na stranicama romana. Knjiga je ogledni primjer "short cut" dramaturgije, sa 137 rezova/poglavlja i jedva nešto manje narativnih okuka koje čitatelja izbacuju iz ravnoteže i uvijek iznova iznenađuju.

Osim što nadmoćno prepliće konvencije barem triju žanrova – SF-a, komedije i ljubića - održavajući k tome napetost kao da gradi punokrvni triler, Mastai obilato šverca i podosta "dodane vrijednosti": problematizira granice i mogućnosti pisanja, ljulja naše uvriježeno poimanje distopije odnosno utopije, bavi se paradoksima vremena, ali i ograničenjima našeg doživljaja stvarnosti...

Rukopis romana "Sva naša pogrešna sutra" nije, dakle, bez razloga prije dvije godine bio jedan od najtraženijih na frankfurtskome sajmu knjiga. U ljutoj utakmici između nekoliko nakladničkih kolosa pobijedila je kompanija "Random House" koja je Mastaiju ponudila milijun i 250 tisuća (američkih, a ne kanadskih) dolara.

Prava na ekranizaciju knjige u međuvremenu je otkupio "Paramount" i bit će baš zanimljivo vidjeti kako su filmaši izašli na kraj s teškom zadaćom zbijanja romana tako prekrcanog zapletima (ali i neophodnim objašnjenjima koja se tiču složene vremeplovne tehnologije) u tijesni format dvosatnoga filma. Plašim se da bi film mogao ostati debelo ispod razine literarnog izvornika.

Naslovnica Librofilija