Mišljenja Librofilija

Librofilija

ivica ivanišević

Granica u srcu i rukama

 Librofilija

Kamera iz naslova skrivena je u nožnome palcu glavne junakinje, ali čitatelji se ne moraju plašiti. Lidija Dimkovska nije razularila maštu i napisala fantastični roman o majušnoj podstanarki u tijelu koja pribiva pod noktom i odatle budno motri svijet oko sebe i snima ga. Premda pomalo i jest. Ali hajdemo redom...

"Skrivena kamera" (na hrvatski ju je prevela Borjana Prošev-Oliver) autofikcijski je roman čija protagonistica Lila na autoricu Lidiju ne podsjeća samo imenom. Obje su, naime, spisateljice nomadskih sudbina i biografija. Dimkovska već dvadeset godina živi daleko od zavičaja. Trenutačna adresa joj je u Ljubljani, dulje vrijeme bila je nastanjena u Bukureštu, a zaslugom raznovrsnih programa književnih rezidencija boravila je u Iowi, Berlinu, Grazu, Beču, Salzburgu, Londonu, čak i u Splitu prije dvije godine. Njezinu Lilu upoznajemo po dolasku u austrijsku prijestolnicu gdje bi sljedeća tri mjeseca u okviru programa "Artist in Residence" trebala dijeliti stan s albanskom fotografkinjom Edlirom i pakistanskim glazbenikom Josephom.

Ključ po kojemu je ovo troje umjetnika stavljeno pod isti krov doima se kao posuđen sa stranica horrora. Jer, barem ispočetka, teško je razabrati minimum vrijednosti oko kojih bi se oni mogli složiti. Između Lile i Edlire politika i povijest raskopale su pravu Marijansku brazdu hereditarne netrpeljivosti. S druge, odnosno treće strane stoji Joseph - istraumatizirani manjinac i kršćanski fundamentalist.



Unatoč svemu, suživot među njima ne samo da će profunkcionirati, nego će stvari otići i nekoliko značajnih koraka dalje. Lila i Edlira na utuk će svim ideolozima nacionalističkog sljepila postati bliske frendice, a Albanka i Pakistanac započet će dirljivu ljubavnu vezu. Taj isprva nezamislivi sklad raspršit će, međutim, Edlirina teška bolest. Dok se odnosi među cimerima budu zaplitali Lila će se, uz ljubazno posredovanje kamere skrivene u nožnome placu, serijom flashbackova vraćati na svoje stare adrese, u Šegovo kamo je boravila kao djevojčica, Skoplje svoga mladalaštva, Rumunjsku, Sloveniju te još cijeli niz toposa koji su se ugurali negdje između tih ključnih mjesta.

Oživljavajući zatomljene boje, okuse, mirise i slike, odnosno baveći se nekom vrstom emocionalnog knjigovodstva Lila će iskoračiti iz intimističkog zabrana privatnih rekapitulacija i prošvercati cijelo mnoštvo polemički intoniranih, ali visoko poetiziranih (Dimkovska je - uz ostalo, ako ne i prije svega - vrlo plodna pjesnikinja) mikroeseja na važne društvene teme.
"Doma više ne postoji, ili postoji, ali na više mjesta. I u Waalstraatu, kao i u Stanioloiu osjećam se podjednako; kao da sam kod kuće i kao da sam stranac.

Granica prolazi mojim srcem, ja sam sâm granica: granica su ruke kojima unosim ove rumunjske riječi u nizozemski kompjutor", veli jedan od epizodista romana, otkrivajući nam credo Lidije Dimkovske. "Skrivena kamera" njezina je knjiga iz 2004., koju je napisala s jedva navršene 33 godine. Uistinu imponira – do te mjere da izaziva nevjericu – zrelost kojom se uhvatila ukoštac s teškim i "skliskim" temama kao što su pripadnost, tuđinstvo, patriotizam, tranzicija... Dirljiva, ali nipošto ne bolećivo sentimentalna te duhovita, ali na neki otmjen, suzdržan način, Lidija Dimkovska autorica je čije ime valja debelo podcrtati i - štono bi rekli pripadnici obavještajne zajednice – pratiti je.


Uistinu imponira zrelost kojom se (tada) mlada autorica uhvatila ukoštac s teškim i "skliskim" temama kao što su pripadnost, tuđinstvo, patriotizam, tranzicija...

Naslovnica Librofilija