Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Bacila je sve niz rijeku

Librofilija

Moglo bi se reći kako je Paula Hawkins (rođena 1972. u Zimbabveu) postala globalna zvijezda krimića iz golog očaja. Ta bivša novinarka londonskoga "Timesa" prestrojila se, naime, na slobodnjački kolosijek u najgoremu mogućem trenutku, kad se kriza tiskanih medija do te mjere zaoštrila da je preživljavanje u statusu honorarca postalo nekom vrstom nemoguće misije.

Oskudna primanja pokušala je podebljati književnim radom, pa je pod pseudonimom Amy Silver napisala četiri ljubića koje su i publika i kritika vrlo suzdržano primili. Da je i njezin debi u niši kriminalističkog romana prošao jednako nezapaženo, veliko je pitanje bi li se Paula i dan-danas legitimirala zanimanjem spisateljice ili bi u međuvremenu potražila neki drugi posao.

No, "Djevojka u vlaku" postala je jednim od najvećih hitova 2015. godine. Libar je dočekan unisonim komplimentima, zapravo panegiricima oduševljenih kritičara, do danas je preveden na četrdesetak jezika, prodan u nakladi od gotovo dvadeset milijuna primjeraka, a po njemu je snimljen i vrlo uspješan film.

Utoliko i ne treba čuditi što je masovna publika s nestrpljenjem odbrojavala do izlaska njezina drugog krimića. Nema nikakve sumnje kako će se golema očekivanja iznova materijalizirati u fascinantnoj nakladi, no mogao bih se kladiti da će se većina čitatelja osjećati pomalo iznevjerenima.

Baš kao i prvijenac, i roman "U vodu" (hrvatski prijevod potpisuje Mirna Čubranić) slojevito je štivo koje, uz temeljnu kriminalističku intrigu, nudi još ponešto. "Djevojka u vlaku" mogla se, recimo, čitati i kao minuciozna studija o obiteljskom nasilju, odnosno rijetko uspješna literarna elaboracija demona alkoholizma. "U vodu", pak, intrigira feminističkim predumišljajem, uznemirujućim razmatranjem rodnog usuda žrtve ili, primjerice, cijelom galerijom osebujnih karaktera koji su svi redom na ovaj ili onaj način traumatizirani.

"Drugijenac" Paule Hawkins, priča o zagonetnim smrtima žena u rijeci koja protječe uz učmali, provincijski gradić Beckford, sasvim lijepo, dakle, prolazi na testu "dodane vrijednosti", ali se nažalost neugodno spotiče na svojoj temeljnoj, žanrovskoj razini. "Djevojku u vlaku" pripovijedala su nam tri vrlo diferencirana i upečatljiva glasa.

Radnju romana "U vodu" izlaže nam njih čak jedanaest. Da stvar bude još kompliciranija, jedni to čine u prvom, a drugi u trećem licu. Osim što tako brojne izmjene pripovjednih perspektiva usporavaju fabulu i poništavaju napetost, one u značajnoj mjeri pridonose i razvodnjavanju karaktera koje ćemo, kako vrijeme bude odmicalo, više razlikovati po njihovim imenima, a manje po nekim specifičnim obilježjima.

Ukratko, Paula Hawkins zadala si je u zanatskom smislu neobično zanimljiv, ali istodobno i veoma težak zadatak s kojim se poprilično izmučila. Rezultat te muke roman je koji daleko zaostaje za maestralnim prvijencem, ali koji potvrđuje Hawkinsovu kao autoricu koja ne želi ići utabanim stazama i dovijeka varirati jednu te istu bestsellersku formulu, nego se odvažno hvata u koštac s izazovima. Ovom prilikom možda se nagutala malo vode, no ipak je uspjela sačuvati glavu iznad uzburkane površine rijeke. Meni je to sasvim dovoljno da bih sa zanimanjem iščekivao izlazak njezina trećeg romana. Pitate li potpisnika ovih redaka, Hawkinsova kredit još uvijek nije potrošila.

Naslovnica Librofilija