"Čovjek je sklon zaboraviti da eskapistička literatura jest literatura upravo zato što je pravi bijeg; ona sadrži prepoznavanje života u onoj mjeri u kojoj čin dezertera sadrži prepoznavanje neprijatelja", zapisao je 1939. godine Graham Greene. Naravno, uzalud, jer i dan-danas se o prozi čvrsto ukotvljenoj u gabarite nekog od takozvanih trivijalnih žanrova piše prezrivo i s visine. Tko ipak pokuša kazati nešto lijepo o, recimo, krimiću, eventualne vrline dotičnog rukopisa tražit će izvan zone strogih žanrovskih očekivanja. U pravilu, svi ili barem većina recenzenata od ambicioznijih autora kriminalističke proze očekuje da raspolažu jednim od dvaju ključnih svojstava koja ih mogu izdignuti iznad sumornog prosjeka. Piscima koji imaju žicu za psihološke uvide, koji su, dakle, kadri slojevi...