Širokoj publici (ma koliko uska ona kod nas zapravo bila) nije lako preporučiti roman od 746 stranica. Zapravo je toliko teško da sam uvjeren kako su neki već nakon prve rečenice odustali od čitanja ovoga prikaza. Još je i teže nagovarati ikoga da se uhvati u koštac s knjigom koja ima nekoliko desetaka markantnih likova, a čija je radnja razbacana i u prostoru i u vremenu, pokrivajući raspon od nekoliko stoljeća i slobodno bordižajući preko granica niza zemalja.
Najteže je, pak, uvjeriti potencijalnog čitatelja da svoje vrijeme pokloni autoru koji stalno izmjenjuje pripovjedne perspektive, epohe i lokacije. A kad kažem stalno, shvatite me vrlo doslovno. Jer, katalonski pisac Jaume Cabré strašno voli započeti rečenicu u prvome, dakle, ispovjednom licu, recimo, sedamdeset...