Unatoč činjenici što je cijeli radni vijek proveo u novinama, Igor Mandić jedna je od najdragocjenijih pokretnina hrvatske kulture. Bio je erudita desetljećima prije nego što je internetska prečica Googleove tražilice devalvirala taj časni naslov. U svoje vrijeme šišao je i cijele sklerotizirane sveučilišne katedre, otkrivajući publici velike mislioce i pisce (recimo, Marshalla McLuhana ili Rolanda Barthesa) puno prije nego što su ovi dospjeli u zonu interesa naše humanistike.
No, daleko od toga da je bio samo oficir za vezu između naše provincijski uspavane kulture i vibrantnoga svijeta. Svojim pisanjem on je zapravo - propisivao. Ne, naravno, poželjnu ideološku matricu, nego najviše kriterije vrednovanja stvaralačke prakse. I prije navršene tridesete godine pozicionirao...