Mišljenja Kultna 22

Kultna 22

Leo Kovačić

Lorencovo ulje: Koga treba podmazati?

kultna 22.

Ljepota Močvare – prve nogometne lige u zemlji u kojoj sportaši više ne poštuju ni zakone, a kamoli nekakav fair play ili postulate zdrave pameti – svakako je i u tome što vas akteri ove sprdačine nerijetko uspiju i nasmijati.

Plejada čudesnih likova ispuzlih iz baruštine zvane hrvatski nogomet ne zna za odmor, oni nikada ne miruju, stvoreni su za budalaštine i spletke, demagogiju i mazanje očiju. Drugim riječima, pravo malo bogatstvo koncentrirano na svega 56.000 kilometara četvornih hrvatske grude, od Prevlake do Dunava.

Stoga vam ovoga puta u Spektru, osokoljeni najnovijim dogodovštinama u HNL/HNS cirkusu, donosimo čak tri priče: prvu o još jednom Hajdukovom “kilavom” proljeću, lutanjima i treniranju strpljivosti vojske navijača, drugu koju smo posvetili Rijeci i Dinamu, najvećim rivalima “bijelih” koji upravo (svatko na svoj način) proživljavaju turbulentne dane, te na koncu treću vezanu uz “izbornika” Antu Čačića i Mamićev popis reprezentativaca za dvije prijateljske “tekme” naše “repke”.

Hajdukovo proljeće

Iako su “bijeli” još uvijek daleko od prošlogodišnje proljetne blamaže koja se, vjerujemo, duboko urezala navijačima u podsvijest, pa se nakon nekoliko lošijih rezultata automatski pali alarm za uzbunu, od slabih izdanja na travnjaku više oči bode činjenica da se i dalje luta na sportskom planu. Naravno, ne mislimo pritom na prijelazni rok koji je, nadajmo se, posljednji puta odrađen po diktatu prazne blagajne, niti na one priglupe floskule o “našoj dici” ili “legiji stranaca”.

Ovdje je riječ o Lorencu Šimiću, mladom stoperu koji je prošao kompletnu omladinsku školu kluba i koji je proglašen najtalentiranijim igračem na toj poziciji u svojoj generaciji, mladiću koji je prvi ugovor na Poljudu potpisao već s 11 godina, no koji je debitirao u 20. godini, i to tek prije nekoliko dana u blatu Zaprešića. Zašto? To je već priča i zaista niti jedan odgovor nam se ne čini dovoljno smislenim.

Naime, Šimić je u kadru već godinama, no do nedavno nije odigrao niti jednu seniorsku utakmicu, niti je bio standardan u B-momčadi.

Nešto je pokušao odlaskom na posudbu u ukrajinsku Hoverlu, ali ni tamo se nije naigrao. Zanimljivo, sve do prošlog utorka ispred njega je na poziciji stopera prve momčadi prodefiliralo desetak igrača: od iskusnijih Marija Maloče, Gorana Milovića, Zorana Nižića, Juliana Velasqueza i Maksima Bilyja, do njegovih vršnjaka poput Petra Bosančića i Davida Domeja ili onih nešto starijih poput Zvonimira Milića, odnosno Domagoja Franića.

Po svemu navedenom logičnije bi bilo da su se mladiću zahvalili i dali ispisnicu, a ne priliku u prvoj momčadi, no srećom to se nije dogodilo. Ipak je ovo Hajduk – mjesto gdje stihija i slučajnost već polako hvataju patinu.

Nije ni sve tako crno kakvim se čini nakon par slabih rezultata: na Poljudu su konačno izišli iz dužničkog ropstva, čime su udareni temelji zdravom i transparentnom klubu, učlanjeno je više od 30.000 navijača o čemu zajedno mogu sanjati svi ostali sportski kolektivi u zemlji, sponzori se i dalje doslovce “laktare” da podrže “bijele”, dok Hajduk polako vraća i utjecaj u dalmatinskom nogometu...

Od idile, bez obzira na sudačku mašineriju, lakrdiju od lige i obitelj Mamić, dijeli nas tek nešto bolji sportski rezultat, a može li to navijačima koji godinama treniraju strpljenje podariti aktualna klupska vrhuška vidjet ćemo već ovog ljeta.

Tada bi, nakon stalnog balansiranja s minusom na računu te dovođenja samo i jedino besplatnih igrača, struka trebala dobiti nešto slobodnije ruke. Kako će to izgledati, tek treba vidjeti. Ne znaju još ni na Poljudu. Pet godina su, naime, krpali tuđe rupe, evo im prilike da nas razuvjere kako smo “ukleti klub”, a oni “mlohavci” i “recepcioneri”...

Rijeka i Dinamo

Dva kluba bratska, za razliku od sirotog Hajduka, nemaju financijskih briga. Barem oni tako misle. Tamo je struka posložena po uzoru na europske velikane, oni imaju infrastrukturu, medije, podršku Davora Šukera i ostatka družine...

No, ni u raju nekada ne cvjetaju ruže. Primjer za to je Dinamo, najkatoličkiji nogometni klub u dva milenija kršćanstva. Družbi iz Maksimira očito nije bilo dovoljna činjenica da im se prvi čovjek nalazi pod istragom USKOK-a zbog varanja države i izvlačenja stotina milijuna kuna s klupskog računa, da im je kapetan suspendiran na četiri godine zbog dopinga ili da na tribinama imaju manje navijača od lokalnih niželigaša.

Najnovija “ćuška” stigla im je iz kancelarija UEFA-e koja je izbacila Dinamovu juniorsku ekipu iz elitnog natjecanja mlađih kategorija, i to nakon zaslužene pobjede protiv Anderlechta. Razlog je banalan, jedan od igrača nastupio je unatoč sakupljena tri žuta kartona, a takav propust se kažnjava gubitkom utakmice rezultatom 0:3.

Ipak, dirljivo kmečanje iz maksimirske šume kako je “prestroga UEFA otela snove mladim dečkima”, jer su sljedeću utakmicu trebali igrati u Zagrebu protiv Barcelone, ući će vjerojatno u antologiju nogometnog licemjerja.

Dovoljno je samo prisjetiti da je početkom sezone Izvršni odbor HNS-a, kojim dominiraju momci privrženi obitelji Mamić, odlučio da od sljedeće godine pioniri i kadeti “Adriatica” izbace u drugu ligu jer nemaju registriranu seniorsku ekipu, premda su jesenski dio prvenstva završili na diobi trećeg mjesta s Lokomotivom, iza Dinama i Hajduka, a ispred recimo jedne Rijeke ili Splita.

Što su oni to nedužni skrivili da ih “prestrogi HNS” kazni i oduzme snove? Znamo: jedini su pobijedili Dinamovu selekciju iako to po pravilima nije dopušteno, a uz to surađuju s Hajdukom. Što je previše, previše je...

U Rijeci su, pak, nezadovoljni suđenjem. Da, dobro ste pročitali, klub s Rujevice u vlasništvu osamdesetogodišnjeg talijanskog tajkuna, isti onaj kojemu je predsjednik Damir Mišković, član Mamićeva Odbora za hitnost i potpredsjednik HNS-a, ogorčen je zbog domaćih sudaca! Uprli su se Riječani tako na sve četiri noge, kipte od bijesa zbog sramotnog dijeljenja pravde na posljednjim prvenstvenim utakmicama, pocrvenio je i njihov trener Matjaž Kek.

Čak su i nekakvo priopćenje sastavili, ali ni tu jadni nisu imali muda nazvati stvari pravim imenom, već su, pazite sad, opleli po Hajduku i Interu iz Zaprešića. Beskičmenjaci. Mogli su se bar ispričati onom nesretnom zaposleniku koji je dobio otkaz jer je na službenom Twitteru napisao da je Dinamu prije par kola sviran “simpatičan penal”. Još su i licemjeri.

Strateg Čačić

Za kraj smo ostavili priču o reprezentaciji. Izabrana nacionalna vrsta, naime, opet je u žiži javnosti, kao i naš legendarni strateg Ante Čačić, čovjek koji za sebe voli reći da je izbornik, premda taj naziv predmnijeva da takva osoba nešto i bira, odabire, imenuje i slično. Ali, dobro...

Prvo nas je tako popularni Čačke obradovao s listom od dvadeset nogometaša koje će, kao, provjeravati na dvije prijateljske utakmice uoči Europskog prvenstva u Francuskoj. Nabrijan i lukav, kakvog smo ga već imali prilike vidjeti na klupi Dinama i Lokomotive, odlučio je ignorirati sve lijeve bekove koje je naša mala zemlja iznjedrila jer očito nitko nije dovoljno dobar za jednu tako osjetljivu poziciju u momčadi.

Nitko, osim očito Dinamova Josipa Pivarića koji se, na žalost, ozlijedio. Dodajmo kako se ni ovoga puta među “najboljima” nije našlo mjesta za Marija Pašalića, igrača Chelseaja na posudbi u Monacu, drugoplasiranom klubu francuskog prvenstva i prošle godine jednog od najboljih mladih igrača španjolske Primere.

Jeste li se ikad tužnije ili gluplje osjećali prije početka jednog velikog natjecanja na kojem igra Hrvatska?

Naslovnica Kultna 22
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last