Mišljenja Kultna 22

Kultna 22

Leo Kovačić

Uživanje u incestu

tko se treba sramiti?
Riječ je o konstantnoj krađi i maltretiranju slabijeg kakvog se ne bi posramio ni Superhik. Samo posljednja dva kola u močvari dokaz su da je bodovna razlika koju spominje Šikić, čak ni nije toliko velika kad se zbroje sve nepravde na štetu "bijelih", a u korist zagrebačkih rivala: Hajduku je ukraden bod protiv Lokomotive, dok su Dinamu tjedan ranije poklonjena dva nakon smiješne intervencije suca Dalibora Mlakara.

Taman kad pomislite da niže od ovoga ne može, lakrdijaši s rezidencijom u zagrebačkom hotelu "Hilton", isti oni koji sebe još uvijek nazivaju i Hrvatski nogometni savez, potrude se da vas demantiraju. I to kako.

Očito im nije bila dovoljna blamaža s novim Zakonom o sportu koji su jednostavno odlučili ignorirati, proglasivši se državom u državi, ni kavice s ustavnim sucima, čak ni rođendani s predsjednicom svih Hrvata u vili Zdravka Mamića na Tuškancu, hapšenje navijača iz Dalmacije ili sprdanje s najvećim klubom na ovim prostorom kojemu nisu bili u stanju ni 105. rođendan čestitati, pa su za kraj ostavili najubojitije oružje – sudačku mašineriju.

Za one koji su se tek uključili u zbivanja u domaćem prvenstvu poznatom i po nazivu močvara, riječ je, da podsjetimo, o organizaciji koja se nikada nije ogradila od lopova u svojim redovima, pa ni onda kad im je dokazano da su primali mito za "pošteno suđenje".

Ipak, ovoga puta nećemo o sucu Tomislavu Pejinu i njegovim pomoćnicima u crnom koji su nam prošlog vikenda na oranici "Kranjčevićeve" priuštili 90-minutnu lekciju iz kolegija "Pristrano suđenje", već ćemo se
pozabaviti tvrdnjama nogometnih "znalaca" koji su nas i nakon cirkusa s Lokomotivom osvijestili o svim manama današnjeg Hajduka koji, eto, nije u stanju zabiti drugoj momčadi Dinama šest komada, dovesti napadača od pet milijuna eura i zaustaviti rasprodaju "domaće dice".

O jalovom, nikad lošijem "Majstoru s mora", pokoju riječ su tako posljednjih dana prozborili i eminentni stručnjaci i moralne vertikale počevši od Joška Jeličića i Igora Štimca, pa sve do jednog Božidara Šikića, direktora Lokomotive. S njima nema šale, sve su to redom uspješni ljudi za razliku od recimo "recepcionera" Marina Brbića, pa ćemo se i mi ovoga puta pridružiti kritikama.

Dakle, sramota je da "bijeli" danas nisu u stanju pobijediti tamo neke Lokose. Čak i veća od toga što taj klub koji njeguje incestuozne odnose s Dinamom sudjeluje u natjecanju Prve lige ili što redovito spuštaju gaće kad igraju s "mlađim bratom" iz Maksimirske ulice, što nemaju navijače, stadion ili bar desetak vlastitih igrača.

Sramota je odigrati loše i izgubiti uz očitu sudačku krađu, sramota je imati loš dan i nekoliko bitnih igrača izvan stroja zbog ozljeda, a posebno što se uz sve to prodaju prvotimci kako bi se klub konačno iščupao iz milijunskih dugova koje su ovoj nesposobnoj upravi na Poljudu ostavili njezini prethodnici koji se sad vjerojatno hihoću sretni što nikada neće odgovarati za dvadeset godina kriminala.

Dobro je podcrtao legendarni izbornik Štimac prilikom svog zadnjeg obraćanja naciji iz dalekog Irana gdje brusi svoju briljantnu postnogometnu karijeru, čekajući pozive najvećih europskih klubova (i mi s njim strepimo već godinama da pronađe kakav ozbiljan angažman, no neće, pa neće...) - ovakav Hajduk nema perspektivu!

"Dolje se više ne zna tko koga laže i zavarava. Potpuno su polupali lončiće i ovakav Hajduk sigurno nije ono što većina pravih navijača želi. Niti je velik, niti je europski, niti u njemu igraju 'naša dica'. Ali uhljeba ima više nego ikad u povijesti, no dok je Mamić živ imat će koga kriviti za sve to" – objasnio nam je Štico, isti onaj čovjek koji je po tvrdnjama Hrvoja Maleša ostao dužan pozamašni iznos jednom Željku Širiću, bivšem šefu hrvatske sudačke organizacije, za "pošteno suđenje".

Prisjetio se valjda "Iron" Igor dana kada je žario i palio poljudskim kancelarijama, velikih europskih utakmica poput Debrecena ili Shelbournea kada je Hajduk bio i europski i velik, a igrala su samo naša dica poput Tvrtka Kale, Gorana Granića, Pabla Munhoza, Sebastjana Cimerotiča, Danijela Hrmana, Darija Damjanovića ili Bulenta Bišćevića. O uhljebima ne treba trošiti ni riječi.

Sramota je što danas rade čelnici Hajduka kada su u pitanju zaposlenici kluba, a najveća je što su se odrekli jednog Fredija Fiorentinija s kojim je Štimac lijepo surađivao godinama. "Pravi navijači", dobro zaključuje na kraju ovaj nogometni mag, jednostavno ne žele ovakav Hajduk.

"Pravim navijačima" nisu dovoljne mrvice poput činjenice da im je klub jedina oporba nogometnoj mafiji, da je najtransparentniji klub u državi ili, pak, ona besmislica o "narodnom klubu". Također, "pravim navijačima" je dosta izvlačenja na Mamića, najboljeg menadžera na Balkanu i ponajboljeg organizatora privatnih tuluma.

Oni koji vole Hajduka i žele mu dobro, smatra dobro informirani Štimac, trebali su se poput njega pokloniti velikom vođi i poljubiti mu ruku. Tko se više sjeća da su prije par godina u borbi za fotelje ova dva drugara potezali jedan na drugoga pištolje...

Ako nakon ovoga već niste "progledali", oči će vam otvoriti nedavni proglas Lokomitive i njihova čelnika Šikića u kojem su se svojski potrudili objasniti pristalicama bile boje što je sve to trulo na Poljudu.

Prvi argument su im naravno rezultati. Dinamo je, tvrde, u posljednjih deset godina i bez aktualne sezone osvojio 324 boda, Hajduk 218, a Dinamo 2 (ili Lokomotiva za lakše praćenje) 199.

"Nije to, ukraden ili poklonjen jedanaesterac vama ili njima – u jednoj sezoni može se osvojiti maksimalno 108 bodova – vi kao da jednu od posljednje četiri niste igrali!" - mudro zbore na Kajzerici. Istina, Hajduk je po tim kriterijima daleko iza Dinama i stvarno se tu ne radi o jednom poklonjenom penalu ili nesmotrenom sudačkom previdu.

Riječ je o konstantnoj krađi i maltretiranju slabijeg kakvog se ne bi posramio ni Superhik. Samo posljednja dva kola u močvari dokaz su da je bodovna razlika koju spominje Šikić, čak ni nije toliko velika kad se zbroje sve nepravde na štetu "bijelih", a u korist zagrebačkih rivala: Hajduku je ukraden bod protiv Lokomotive, dok su Dinamu tjedan ranije poklonjena dva nakon smiješne intervencije suca Dalibora Mlakara.

Dakle, u samo sedam dana ta je bodovna razlika narasla za tri boda. Ostalih bezobraznih krađa na račun "modrih" ove sezone više se i ne želimo prisjećati, za to nemamo želuca, no pisali smo kako statistički gledano Dinamo u prosjeku svako treće kolo dobije obilati sudački poguranac, uz već unaprijed upisanih 12 bodova protiv Lokomotive, bez kojeg bi današnje stanje na tablici HNL močvare bilo kudikamo drukčije, a nikad lošiji Hajduk vjerojatno ispred atomskog Dinama, uz bok talijanskoj Rijeci.

Drugi argument Lokosima kojim upozoravaju "prave navijače" Hajduka da ih nesposobni "turistički djelatnik" Brbić laže jesu – financije.

"Vaši navijači, tih 23.000 članova i još stotine tisuća navijača, jednostavno moraju znati da ih lažete. Da ne upravljate klubom racionalno, da će novci od Andrije Balića i ostalih transfera iscuriti u tu rupu bez dna" – u glavu će potom vodstvo Dinamove filijale. I možda su stvarno u pravu. Možda trideset milijuna kuna koje je Hajduk zaradio u zimskom prijelaznom roku zapravo i nije zaradio?

Možda su ti novci isisani preko off-shore računa na Belizeu ili Hong Kongu? Možda ukupni dug "bijelih" od oko 120 milijuna kuna u posljednje četiri godine otkako klub funkcionira po modelu "jedan član - jedan glas" uopće nije smanjen na nekih dvadesetak milijuna?

Tko zna, možda je Brbić čitavo ovo vrijeme zaista falsificirao revizorska izvješća i igrače koristio kao bankomat ili prihode od marketinga usmjerio recimo za pozajmice istaknutim nogometnim dužnosnicima.

U svakom slučaju, ove uvažene stručnjake i njihove konstruktivne kritike treba shvatiti ozbiljno i malo razmisliti glavom.... Mi jesmo. I evo se još uvijek smijemo.
 

Poruka iz Zagreba 'bolesnim umovima'

U sjeni lakrdije na prvoligaškim pašnjacima HNL-a, Nogometni savez nastavio je proteklih dana obračun s neistomišljenicima. Prvo je "glavom" platio Petar Gabrilo koji je smijenjen s dužnosti povjerenika za suđenje 3. HNL jug, a umjesto njega imenovano tročlano povjerenstvo u sastavu: Suad Šoše (Metković), Jurica Blažević (Split) i Ante Cipitelo (Šibenik).

Iako je Gabrilo dobro radio svoj posao, a na njegov rad nije stigla niti jedna primjedba, presudio mu je Alojzije Šupraha, predsjednik Nogometnog saveza Splitsko-dalamatinske županije u ostavci, potuživši se Davoru Šukeru da "neposlušnog" Gabrila ne može legalno istjerati s funkcije, pa je to umjesto njega napravio čuveni Odbor za hitnost HNS-a koji čini Zdravko Mamić s još nekoliko odanih pajdaša.

Nakon nesretnoga Gabrila, također odlukom Mamićeva Odbora za hitnost, smijenjen je i Ivo Zoković, čelnik malonogometnog kluba Split Tommy, i to iz Komisije za mali nogomet i nogomet na pijesku. Ovaj dugogodišnji futsal radnik i po mnogima sinonim tog sporta u Hrvatskoj, morao je otići jer su mu u Zagrebu rekli da "ne radi dobro svoj posao" i još se drznuo učlaniti čitavi klub u Hajduk.

Na njegovo mjesto, pak, zajašio je Stipe Andrijašević, još jedan od tužnih likova iz plejade hajdučkih legendi, koji se futsalom počeo baviti prije nekoliko dana, dok je u međuvremenu svirao gitaru po pirevima. Ipak, smjena Zokovića izazvala je buru negodovanja u malonogometnim krugovima.

Najoštriji su bili upravo Zagrepčani iz "Nacionala", trenutno najboljeg malonogometnog kluba u državi i velikog rivala Zokovićevu klubu, koji su čelnicima HNS-a poručili da su "bolesni umovi", te se odmah zatim i sami učlanili u Hajduk i odlučili sa splitskim kolegama bojkotirati futsal reprezentaciju. Pametnome dosta.

 

Naslovnica Kultna 22
Page 1 of 51FirstPrevious[1]2345678910Last