Mišljenja Kultna 22

Kultna 22

Leo Kovačić

Političari, prste k sebi!

"Neću politku u svoju butigu”, ponavljao je i ponavljao Meštar, kultni lik iz Smojina “Velog mista”, no očito uzalud. Politika i nogomet, na žalost, odavno su umreženi, isprepleteni i parazitiraju jedan od drugoga, a koliko je zapravo odvratan taj spoj najbolje mogu posvjedočiti navijači Hajduka. Više od dvadeset godina, naime, splitskim klubom (in)direktno je upravljala politika, dovodeći ga pritom čak dvaput na rub stečaja i selidbe u niži rang, uz usputno ponižavanje sumnjivim titulama, istragama USKOK-a, kupovanjem sudaca, podilaženjem stranačkim moćnicima u Zagrebu...

Lešinarenje oko najvećeg kluba u državi nastavilo se, očekivano, i u ovaj predizbornoj kampanji. Ime splitske institucije već danima ne silazi s usana vladajućih i oporbe, “crvenih” i “crnih”, desnih i lijevih, iako bi se, s obzirom na stanje u domaćoj nogometnoj močvari, i jedni i drugi mogli poklopiti ušima. Naravno, kad bi imali barem trunku hrabrosti, samopoštovanja i obraza.

Lalovac i Milanović

Inače, predizbornu turneju s Hajdukom prvi je započeo SDP-ov ministar financija Boris Lalovac, koji se proteklih mjesec i pol dana toliko uzvrtio oko “bijelih” da više nismo sigurni je li u međuvremenu dobio kakvu funkciju u klubu. Prvo smo ga tako gledali zavaljenog u loži u Zaprešiću krajem kolovoza u društvu predsjednika Marina Brbića, da bi se kasnije, kako je i sam priznao, spustio i u svlačionicu kako bi pozdravio igrače (!?).

Nastavio se stiskati uz Brbića i u narednim utakmicama, premda je ranije kao osvjedočeni navijač redovito sjedio na zapadnoj tribini s običnim pukom, a vrhunac je bila odbijenica poduzetniku Tomislavu Mamiću za kupnju dijela dionica Hajduka kojim raspolaže država te izjava kako je “Hajduk neprocjenjiv”.

Pobrao je simpatije navijača, to nije sporno, no umjesto da na tome i ostane, nastavio je “galebariti” uz Poljud. Nešto kasnije izišla je i informacija kako će ga SDP postaviti na čelo izborne liste u X. izbornoj jedinici, bastionu HDZ-a, čime je početno ushićenje “najboljim” ministrom u Vladi Zorana Milanovića kod dobrog dijela navijača ipak - splaslo.

Kad smo već spomenuli premijera, i on se pošteno obrukao palamudeći o nogometu uoči izbora.

“Mogu obećati da ćemo spasiti hrvatski nogomet od kandži jednog čovjeka i jedne partije”, ispalio je Milanović, zaboravivši pritom da u protekle četiri godine koliko je na vlasti nije napravio ama baš ništa da nas izbavi iz tih, kako kaže, kandži.

Dapače, jedinog svog čovjeka koji se javno usprotivio hegemoniji Zdravka Mamića i njegovih poltrona, bivšeg ministra sporta Željka Jovanovića, smijenio je i na njegovo mjesto postavio sirotog Vedrana Mornara, koji se, pak, proslavio ignoriranjem svih problema u nogometu, kočenjem izmjena Zakona o sportu, te gostovanjima u loži maksimirskog stadiona.

Kako će nas to Milanović izbaviti, nije poznato. Čak je i sam kazao kako močvaru ne namjerava isušiti hapšenjima, iako je jasno da bi to bio daleko najunčikovitiji način. Ako ne vjerujete, pogledajte prvu utakmicu sezone i maksimirski derbi.

Kad govorimo o aktualnoj vlasti i nogometu, svakako treba spomenuti i slučaj Srđana Gjurkovića, saborskog zastupnika HNS-a, jedinog političara iz Dalmacije koji se usudio suprotstaviti “mafiji”. Gjurković je, podsjetimo, pogurao u saborsku proceduru hitne izmjene Zakona o sportu nakon velikog prosvjeda građana na Rivi i samim time zaslužio respekt. Nije ga dobio.

Umjesto toga, vrhuška stranke “nagradila” ga je posljednjim mjestom na izbornoj listi. Eto mu, kad sluša narod i pravi se pametan. Političari u Hrvatskoj, naime, odavno su to nadišli. Niti nas slušaju, niti se trude biti pametni.

Karamarko

I onda dolazimo do šefa oporbe - Tomislava Karamarka. Ako vam je promakao njegov epski govor na stranačkom skupu u Šibeniku prije nekoliko dana odakle je poručio kako će spriječiti propadanje Hajduka, onda ga obavezno pronađite na Youtubeu.


U toj minuti, koliko je s govornice posvetio “bijelima”, Karamarko je uspio udrobiti nevjerojatnu količinu bedastoća iz čega možemo zaključiti ili da je potpuno neinformiran kada je u pitanju nogomet u njegovoj domovini, ili je, pak, toliko besraman da može doći u Dalmaciju i reći kako će HDZ spasiti Hajduk. I jedno i drugo je tužno za nekoga tko se ufa biti premijer.

“Nećemo dopustiti propadanje Hajduka, što se danas događa”, započeo je Karamarko svoju poslanicu i naravno promašio “ceo fudbal”. Hajduk, naime, danas ne propada. Štoviše, nakon dva desetljeća stenjanja pod ljudima koje je na Poljud instalirala upravo politika, “bijeli” napokon normalno žive, ne posluju s milijunskim gubicima, ne skupljaju kaznene prijave, plaćaju državi porez, dok simbioza s navijačima nikada nije bila izraženija.

“Kao premijer naći ću s odgovornim ljudima načina da se taj naš slavni Hajduk vrati u okvire koji mu pripadaju”, ispalio je Karamarko, a mi bismo voljeli znati - kako? Naime, upravo je HDZ drmao poljudskim kancelarijama gotovo dva desetljeća, a zauzvrat smo dobili tek klub pred bankrotom opterećen sudskim sporovima i potraživanjima sumnjivih menadžera.

Čisto da ga podsjetimo, njegova partija Hajduku je podarila Nadana Vidoševića, Vedrana Rožića, Željka Kovačevića, Branka Grgića, Matu Peroša... Nije jasno ni s kojim bi se to on ljudima trebao naći za spas “bijelih”. Možda s Mamićem i Davorom Šukerom, budući su i jedan i drugi imaju iskaznicu stranke? Što bi njih dvojica mogla ponuditi? Opet neki utješni kup, ili možda Buljata i Jerteca?

“Neće nas nitko, zbog nogometnih klubova koje volimo, dijeliti na sjever i jug”, dodao je potom šef oporbe, zaboravljajući da su za te podjele dobrim dijelom krivi i članovi njegove stranke. Valjda mu je netko šapnuo da je čak 11 od ukupno 17 članova Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza upravo iz HDZ-a.

Kad mu u središnjici nitko nije imao snage reći, evo da ponovimo: za razdor između sjevera i juga jedini krivci su amebe iz Nogometnog saveza koje su više od 10 godina sustavno ignorirale čitavu jednu regiju, zaobilazile Poljud kao da je kužan, a na Hajduku trenirale strogoću i pravile budale od njegovih navijača. Nije to nikakva tajna. Karamarko je samo trebao pitati kolege.

“Svaki član HDZ-a iz Dalmacije mora skrbiti o Hajduku”, poentirao je na kraju Karamarko. Možda bi bilo bolje da je to preformulirao u nešto tipa: “Svaki član HDZ-a iz Dalmacije mora se kloniti Hajduka”. Toliko su godina, naime, skrbili o napaćenom stogodišnjaku, i s tolikom ljubavlju da nam je skoro izdahnuo na rukama.

Isprika

U prošlotjednom nabrajanju bivših predsjednika Hajduka koji su se posljednjih deset godina praćakali nogometnom močvarom bez nekog posebnog učinka, potkrale su nam se i dvije greške. Naime, u tekstu je navedeno kako je Branko Grgić abdicirao nakon poraza od Žiline, te smo mu uz to pripisali i “zasluge” za transfer Ante Rukavine u Panathinaikos od kojeg je na kraju dobro profitirala menadžerska agencija Siniše Šoše. Istina je malčice drugačija: čast da ispadne od Slovaka ide Mati Perošu, koji je, dodajmo, potpisao i spornu prodaju Rukavine u Grčku. Toliko se toga lošeg izdogađalo proteklih desetak godina na Poljudu da se, eto, čovjek jednostavno katkada pogubi Nije opravdanje, pa se ovim putem ispričavamo čitateljima i gore spomenutoj gospodi.

Naslovnica Kultna 22