Priča o otvaranju arhiva iz socijalističke epohe savršena je kost za javno glodanje. O toj temi, naime, svatko ima svoje mišljenje, a nitko zapravo nema pojma. Za početak, ne zna se koliko je (i kakvih) dokumenata još uvijek čvrsto zabravljeno iza vrata kojima se ne može slobodno pristupiti. Potom, možemo samo nagađati na kojim se sve lokacijama čuva ta koliko misteriozna, toliko i zavodljiva građa.
Konačno, nije jasno, barem ne širokoj javnosti, što bi famozno otvaranje arhiva uistinu trebalo značiti. Neki – a njihov broj uopće nije zanemariv – žive u čvrstom uvjerenju da bi kroz arhivske depoe mogli bordižati s kolicima kao da su u trgovačkome centru, pa po volji birati dosjee čiji će sadržaj potom šerati na društvenim mrežama. Jer, kakva je to sloboda pristupa dokumentima ...