U teoriji, opozicija bi trebala biti korektiv vlasti. U praksi, barem hrvatskoj, ona se može opisati tek kao skupina interesno povezanih ljudi koji na četiri godine moraju zamrznuti svoje političke ambicije. Modus operandi naše oporbe jest čekanje da vrijeme prođe.
Dok traje apstinencija od vlasti, nitko ne pokazuje ni najmanju volju raditi na projektima koje bi jednoga dana, kad iznova osvoje pozicije moći, mogli provesti u djelo. Četiri godine više su nego pristojan rok za bistrenje unutarstranačke kadrovske politike, izbor najjačih aduta i njihovu pripremu da se nakon željene pobjede na sljedećim izborima mogu bez odgađanja uhvatiti u koštac s problemima.
U nekim zemljama oporba prakticira osnivanje vlade u sjeni, što je zgodna opcija iz najmanje dva razloga.
Tako se, na...