Eliti đakonije, studentima spirine

Otputujmo načas u nesavršeno svršeno vrijeme. Sredina je osamdesetih godina i potpisnik ovih redaka zagrebački je student sociologije, kojemu se iznenada ukazala mogućnost da radom u fušu podeblja svoj skromni budžet.

Poslodavac mi je bio – nećete vjerovati – Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske, kojemu se prohtjelo saznati kako živi narod, pa je odlučio mobilizirati studente da u svojstvu anketara obilaze kućanstva i raspituju se o primanjima i rashodima građana.

Jednoga dana, zajedno s još nekolicinom kolega, obreo sam se tako pred portom Kockice, kako se od milja zvala partijska staklena palača, gdje smo sumnjičavom brkatom milicioneru kazali kako stižemo na poziv drugarice te i te preuzeti anketne materijale. On nas je nevoljko uputio na vrag zna koji kat i u koju s...