Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Sprema se oluja navijanja: sinergijom igrača i navijača možemo do zlata!

Glava u balunu

Oluja, oluja se sprema, oluja navijanja sa tribina Spaladium Arene da ponese naše rukometaše do pobjeda na prvenstvu Europe, do – svi sanjamo – zlatne medalje, jedine koja nedostaje u kolekciji odličja „kauboja“. Split je, još od trenutka kad je Hrvatska dobila organizaciju Eura 2018., odabran kao startna rampa isključivo zbog tog navijačkog efekta, bolje je kazati efekta Torcida u onom najpozitivnijem smislu. Sigurno će hrvatski rukometaši baš uživati u toj potpori premda možda na tribinama baš i neće biti onih izvornih torcidaša.

Praktično jedino rukometna reprezentacija, od svih drugih loptačkih, ne zaobilazi Split kad su u pitanju službene utakmice. Zato Lino Červar, izbornik naše reprezentacije s pravom kaže da tu, u Splitu, osjeća duh zajedništva. Tomislav Grahovac, predsjednik HRS-a u razgovoru za Globus je rekao:
- Kad se čuje taj neodoljivi huk s tribina Spaladiuma i šepavi bi potrčao...

Zaista, ljubitelji rukometa i sporta uopće, koji će se naći na tribinama na ove tri splitske utakmice naše reprezentacije donijet će dodatnu snagu, onaj pravi impuls kako bi Domagoj Duvnjak sa svojim drugovima došao do pobjeda, bitnih za drugi dio prvenstva. No, premda Hrvatska ima još dvije utakmice (Island, Švedska) ipak se javljaju tenzije, pojačava se stres, posebno uoči startne utakmice protiv Srbije, rivala koji jednostavno izaziva posebno raspoloženje.

Premijerna utakmica je vrlo delikatna, pobjeda će donijeti ne samo dva klasična boda nego i bolje raspoloženje, čak sigurnost da su naši rukometaši na pravom putu. Ovih dana se sa svih strana pumpa ta atmosfera premda su igrači svjesni da ih čeka teži zadatak protiv Švedske. Na tribinama, to je neizbježno, bit će vjerojatno i nakaradnih skandiranja od onih koji drže da je vrijeđanje protivnika dokaz pripadnosti svojoj momčadi. Lijepo je, ono sportski, kad se bodri svoje, kada im se pjesmom i skandiranjima pomaže i rivale pritišće, obezglavljuje, kako je to bilo prije devet godina, stalno spominju naši igrači, na početnoj utakmici Svjetskog prvenstva 2009. protiv Južne Koreje, pa se na račun navijanja dogodio preokret i odveo našu momčad do pobjede.

Slavko Goluža, bivši izbornik, nasljednik Červara na klupi, uoči sraza sa Srbijom (22:26), sjetio se polufinala 2012.:

- Sjećam se neugodne atmosfere u Beogradu, prepune uvreda, velikog pritiska. Mi to nismo izdržali, a i da jesmo, nisam siguran da bi nam dali da dobijemo. Ne volim se sjećati tih događaja, ali bih volio da im ne priredimo ono što je nas dočekalo u Beogradu, nego da u prvom, redu bodrimo svoju reprezentaciju.
To je molba, ali i apel splitskoj publici da se izbjegne jarosti u odnosu na rivale, da se pritegne na bodrenje naših rukometnih junaka.

Na nedavnoj utakmici protiv Crne Gore ambijent je bio baš prijateljski, na tribinama su uglavnom bila djeca u pratnji svojih mama, tako da je ta atmosfera bila logična, bez ma i jednog zvižduka usmjerenog prema rivalima. Bilo je i začuđenih komentara kako se prigodom izvedba crnogorske himne, kad se začulo „Oj svijetla majska zoro, majko naša Crna Goro“, nije začuo ni jedan zvižduk. Pri tome je značajni doprinos dao majstor razglasa Ivica Bilić (Sound sistem), koji je za svaki slučaj podigao ton do maksimuma...

Inače, za stvaranje pravog štimunga je značajna ta zvučna podrška, jer ona izaziva raspjevanost navijača. Službena himna prvenstva „Na krilima pobjede“ u izvedbi Indire ne može izazvati navijački zanos kao ona Mila Hrnića „Kome bi šumilo moje more sinje“ ili neki drugi hitovi, udomaćeni na tribinama Poljuda.

Lino Červar, jedinstveni stručnjak u nas, ne samo kad je rukomet u pitanju, vodio je računa čak i o tim detaljima. A da ne govorimo o njegovim minucioznim pripremama igre i novostima kojima bi trebao iznenaditi protivnike. Červar voli citate, na taj način daje snagu, bolje kazati traži potvrdu, pojedinim svojim razmišljanjima i zahtjevima. Tvrdoglav na svoj način, sustavan, dosljedan, rukometni inovator, velemajstor sportske psihologije Červar jednostavno osvaja sugovornike, ali ne na temelju parlatine profesora književnosti iz Umaga već sadržajnoščću svojih stajališta.

Červar je angažiran ekskluzivno za realizaciju projekta „zlatna euro medalja“, on je faktično ta „carta vincente“, pobjednička karta Hrvatske na Euru 2018. Otkako je „Mago di Umago“ napustio Hrvatsku 2010. i otišao u Skoplje, tamo stvoriti bazu za prijestolnicu europskog rukometa, naši nisu zaigrali u finalu jednog od tri mega natjecanja, u proteklih osam godina, osvojili smo četiri brončane medalje, u posljednjih pet godina svega jednu, što je objektivno mršava bilanca za naše pretenzije da smo svjetska rukometna velesila.

I zato kad se maestro Červar podigne s klupe, kad zakorači uza aut liniju, kad podigne ruke za podršku svojim igračima, neka to bude znak i za huk, erupciju s tribina, u korist „kauboja“. Ta sinergija momčadi i navijača ključna je da po završetku utakmice svi zajedno budemo, na račun pobjede, pijani od sreće.

I ne treba čekati na znak motivatora iz zvučnika, njegov poziv na bodrenje, svi smo i prije dolaska u Spaladium Arenu motivirani za drukanje u korist naše reprezentacije, da bi se na kraju dogodio happy end, kako pjeva Indira „na krilima pobjede mi dižemo zastave“...

Naslovnica Glava u balunu