Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Hajduk Andrijica: odakle je i kako Darijo Šimić postao kandidat Splitsko-dalmatinske županije

glava u balunu

Onda je li po onoj „čiča-miča završila priča", to jest poslije mnogih uzbuđenja, svesrdnih medijskih forsiranja i navijačkih nametanja Darija Šimića na račun Davora Šukera, na kraju je kod kandidiranja po županijskim centrima prevagnulo ime aktualnog predsjednika HNS-a. Točnije - budimo otvoreni - Šukerovih zagovaratelja, možda se kazati štićenika Zdravka Mamića. I to usprkos jedinstvenoj navijačkoj hajci za promjene, koja ima svoju težinu, ali koja ipak nije presudila.

Najbolju, najupečatljiviju procjenu odnosa snaga dao je predsjednik i 70-postotni vlasnik Rijeke Damir Mišković na press konferenciji, dramatično najavljivanoj kao izglednu senzaciju, po kojoj će se Mišković povući iz hrvatskog nogometa, nezadovoljan stanjem i sklon promjenama. Iz Miškovićeva izlaganja moglo se shvatiti da se zaista zalaže za promjene, dapače kako ne podržava Šukera, ali još manje Šimića, te da je praktično protiv oba klana kandidata, odnosno da ne želi sudjelovati u procesu izbora na bazi „sjasi Kurta da uzjaši Murta".

Ipak Mišković je u jednom trenutku priznao da je „HNS u četiri godine uradio dosta, ali ne toliko koliko sam mislio", dok je u odnosu na Šukerove rivale rekao kako je „tri puta razgovarao sa Šimićem, ali je praktički čuo dvije riječi: želja i promjena".

Mišković je pokazao petlju i u odnosu na ponašanje Armade, navijačke baze Rijeke, bio je s njihovim predstavnicima na razgovoru, objasnio im je da on vodi klub sa svojim ljudima, po svojim poslovnim načelima, pa je ponudio članovima Rijeke, među kojima jer sigurno najveći broj pripadnika žestoke navijačke obitelji, to jest „ultrasa" da odluče podržavaju li ga ili ne. Tako će oko osam tisuća članova nogometnog kluba Rijeka dobiti pravo da se u roku od tri dana većinom glasova odrede, odnosno odluče o (ne)povjerenju predsjedniku.

- I ja ću tu presudu prihvatiti - rekao je Mišković.

Ono što je bitno u ovoj groznici oko izbora to je da je Mišković ponudio platformu za razvoj nogometa u Hrvatskoj. O tome je već razgovarao sa nekoliko predsjednika prvoligaša od kojih je tražio podršku za njegovu inicijativu...

Po svemu, kako je to zaključio i Mišković, više nema dileme da će skupštinari velikom većinom potvrditi reizbor Šukera. Prema tome Šimiću i njegovim ortacima ostaje nastavak borbe, u prvom redu za daljnju demokratizaciju izbora. Ali dozvolite, sa stajališta Splićanina, koji je cijeli život kao dječak, pa tić i junior Hajduka, poslije toga čak 58 godina suradnik, novinar, urednik, komentator Slobodne Dalmacije (deset godina sam radio za Sportske novosti, otišao sam za duplu bolje uvjete, ali i zbog otimačine Slobodne iz ruku članove kuće), moram se zapitati odakle i kako je Darijo Šimić postao kandidat Splitsko-dalmatinske županije. Odakle ta naklonost, je li zbog fame da je Hajduk dobio ime na račun hajduka Andrijice Šimića, Darijevog pretka? I dalje zar je moguće da tolikih godina Split kao metropola baluna, po mnogim komponentama barem jednaka, ako ne i jača od Zagreba, nije u stanju iznjedriti svog kandidata, s ovog područja, barem iz Dalmacije. Slični odnosi se javljaju u i politici kad ovu jedinicu u izborima za Sabor predvode neki sa strane, linići ili antunovićke...

Tužna je istina za Hajduka da splitski klub nema lidersku ulogu u Dalmaciji, pa su „bijeli" zbog neznanja, nestručnosti, pa i neshvaćanja da je ova regija sa svojim hercegovačkim zaleđem figurativno rečeno njihova maternica, te da je prirodno njegovati odnose sa dalmatinskim klubovima. Nažalost događalo se da su se nogometni lideri županija, ranije podsaveza katkad i vulgarno prodavali u stara vremena NSJ-u, odnosno u novija HNS-u, to jest da su prednost davali svojem plasmanu u nogometnu vrhušku, na uštrb interesa svoje sredine.

I premijer Andrej Plenković, ali i drugi političari vrlo kolebljivo prilaze pitanju nogometne organizacije, pa i izbora. Tek ove nedjelju kada je praktično sve odlučeno premijer se javio s konstatacijom da se „Hrvatski nogometni savez sa svojim statuom prilično začahurio i zaustavio proces kandidiranjima". Bogami, trebalo mu je previše vremena da to otkrije, jer takvo stanje traje otkako je Hrvatske. I u koje se nisu htjeli dirati ni lijevi ni desni, ni crni ni bijeli, ni gornji ni donji. A baš ta začahurenost je ključna prepreka, taj izborni inženjering koji je osmišljen od vladajućih u nogometnoj organizacije odavno, jednako kako se to radi i u politici.

Navodno je, prema pisanju Jutarnjeg lista Plenković prošlog tjedna „okupio nekolicinu istaknutih članova HDZ-a, koji godinama drže funkcije u HNS-u, kako bi im objasnio da izborni proces valja demokratizirati". Kasno je Andrej reagirao pogotovo u odnosu na prethodne informacije objavljene 30. studenoga kako je poslije dugog sastančenja - kako su insajderi obavijestili novinare - „politika rekla svoje: Šuker do daljnjega ostaje na čelu HNS-a".

I za kraj: proces labavljenja, oslobađanja u korist vladavine demokracije, barem prvi korak je već izveden, to da sada prevagu u skupštini HNS-a imaju predstavnici klubova, a ne kako je bilo županijska vodstava. Pa sada neka se skupštinari zauzmu za svoju primarnu zadaću slijedeću promjenu, na primjer da je uvjet za kandidiranje nije devet županijskih središta nego tri ili pet, pa da tako cvjeta pet ili sedam kandidata. Možda će se u tom slučaju i Dalmacija složiti oko imena jednog pretendenta za predsjednika HNS-a.

Naslovnica Glava u balunu