Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

BLISKI ODNOSI Blizu očiju, daleko od srca

FILM: Closer; drama; SAD, 2004.; REŽIJA: Mike Nichols; ULOGE: Natalie Portman, Clive Owen; OCJENA: ****

'Closer' je vjesnik ovih neromantičnih modernih vremena društvenih mreža obilježenih manjkom bliskosti u odnosima među ljudima, 'anti-date' movie novog milenija. U filmu s oku ugodnim kradljivcima i slamateljima tuđih srca, za ljubav je potrebno više od dvoje, ukoliko ona za njih i postoji, ako oni uopće vole.

Svršetak “Diplomca“ jedan je od mogućih početaka “Bliskih odnosa“ (2004.), filma također u režiji pokojna Mikea Nicholsa koji čini redateljevu neslužbenu trilogiju s klasikom “Who's Afraid Of Virginia Woolf?“ i “Carnal Knowledge“. Benjamin ulijeće na Elaineino vjenčanje i daje se u impulzivni bijeg s mladom nakon što su uzajamno trenutačno shvatili da je odustajanje jednog od drugog bila greška. Par uskače u bus nacerenih lica i vidne ushićenosti zbog dvostruke ostvarene pobjede - slušanja onoga što srce (u tom trenutku) veli i bijega za dlaku od razularene gomile na piru.

Pa ipak, njihovi osmjesi ubrzo blijede i veselje se povlači u ozbiljnost kad adrenalinski početni polet popusti pred komešanjem unutarnjih misli, shvaćanjem da se voze u ljubavno neizvjesno sutra. Koliko se oni dobro poznaju? Je li njihova ljubav istinita? Jesu li doista dobili što su htjeli (da budu zajedno)? Možda ipak nisu. Možda će se ona vratiti neromatičnom Carlu. On će možda naći neku novu, ako se već neće vratiti gospođi Robinson. Jer, ljubav znade biti nesigurna, a ljubavnici su nerijetko neznanci. Njihova ljubav je možda laž u bijeloj vjenčanici.

“Svi vole veliku, masnu laž“, promrsi “razoružavajuća“ Alice (Natalie Portman, zasluženo predložena za Oscara) u jednoj sceni filma “Closer“ koji, nimalo slučajno, započinje riječima “Zdravo, neznanče“, izgovorenima piscu osmrtnica Danu (Jude Law), njezinom budućem bivšem dečku. Riječi “laž“ i “laganje“ se do odjavne špice rabe u nekoliko navrata, pa makar neki likovi tražili “nešto istinito“ i tvrdili “bez istine smo životinje“. Na izložbi nazvanoj “Neznanci“ Alice će fotografije “grupe tužnih stranaca, predivno snimljenih“ opisati kao “uvjerljivu laž“.

Dakle, crno-bijele portrete fotografkinje Anne (Julia Roberts), ljubavnice sada pisca Dana koji je napisao opscenu i preciznu knjigu o ljubavi i seksu, drugi očiti ekvivalent ovog filma o predivno snimljenim tužnim neznancima koji su nam blizu očiju, ali daleko od svog i našeg srca. Izgovorit će Alice to dermatologu Larryju (sjajni Clive Owen, jednako zasluženo nominiran za zlatni kipić), Anninom budućem bivšem suprugu. Koincidentno, na jednom od tužnih portreta se nalazi upravo Alice u poluprofilu, sa suzom kako joj klizi niz obraze.

Slikala ju je Anna netom nakon što je Alice doznala za Danovu prevaru. Je li i njezina suza “uvjerljiva laž“? Sudeći po propitujućim završnim kadrovima filma – možda i jest. No, bit će da je prije baš u tom momentu jedna nevinost bila korumpirana što će ranjivu curu načiniti ledenom zavodnicom i uvesti je u bezobrazni svijet odraslih, ali i simultano inicirati Portmaničin odmak od dotad mahom mladenačkih nastupa. Ovo je njezina prva “odrasla“ uloga, podvučena scenom suptilnog i erotičnog striptiza.

“Laganje je najzabavnije što djevojka može raditi odjevena“, polugola Alice provocira “spiljskog čovjeka“ Larryja na privatnoj seansi u stiptiz-klubu izvijajući se oko njega u tangicama kao seksi lutkica s ružičastom vlasuljom, dok u podlozi sviraju Smithsi sa “How Soon Is Now“ i stihovima “… There's a club if you'd like to go, You could meet somebody who really loves you…“. Osim što Larry, netom nogiran od Anne koja odlazi Danu, vapi za nečim istinitim, on se, u predivno snimljenoj sceni u striptiz-klubu, pita “što čovjek treba napraviti da ovdje dobije malo intime“.

U “Bliskim odnosima“ Nichols i Patrick Marber, autor scenarija prema njegovoj kazališnoj predstavi, likovima ne daju gotovo ništa istinito, niti malo intime, gdjekad upravljajući njima kao marionetama i potičući ih na igranje uloga, emotivni striptiz pod različitim perikama i zavođenje zavođenja radi. Odnosno, ako istina nije nepoznata, nju je bolje i ne znati (je li tko prevario koga i kako), jer krhko je “karnalno znanje“. U “Closeru“, bliskom susretu kazališno-filmske vrste, režija je daleko od intimističke i romantične - hladna i proračunata poput većine likova.

Ciničan prema modernim vezama, Nichols je “klinički promatrač ljudskog cirkusa“, baš kao i Larry. “Bliski odnosi“ su puni brutalnih opservacija o cirkuskom karakteru ljudske prirode i fragilnosti ljubavi koja živi vrata do ljubomore. Ljubav u Nicholsovu četverokutu je laž u koju likovi uvjeravaju sebe i druge, ona ponajprije postoji samo da dovede do ljubomore nakon učestale opsesivne požude za drugom osobom. Za ljubomoru, seksualnu ili emotivnu, potrebno je više od dvoje, a ljubav nije jednostavna ni ponekad dovoljna, ukoliko za ove sebične likove i postoji, ako oni uopće vole.

Prevara bliske osobe i poraz protivnika u ljubavnoj igri (“jebao sam je da sjebem tebe“) njihov je najveći afrodizijak. U tom trenutku likovi, kradljivci i slamatelji tuđih srca, “sliče mački koja je oblizala mlijeko“. “Jesi li ikad vidio ljudsko srce“, Larry pita Dana nakon što mu kaže da ono nije dijagram. “Izgleda kao šaka obavijena krvi“. S tom krvavom slikom u glavi, film “Closer“ možemo oslikati kao psihički, ako ne fizički nasilan vjesnik ovih neromantičnih modernih vremena društvenih mreža, obilježenih manjkom bliskosti u odnosima među ljudima. “Anti-date movie“ novog milenija.

'Volim sve bolno u tebi'

Marberov rukopis je brutalno sjajan. Alice otkriva kako ne jede ribe jer pišaju u more. Kad joj Dan kaže da i djeca pišaju u more, ona će na to reći “Ne jedem ni djecu“. Dan rad na osmrtnicama opisuje kao “Sibir novinarstva“. A Larry u trenucima ranjive iskrenosti govori Alice “Volim sve bolno u tebi“.

Naslovnica Cinemark