Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

MEDVJEDIĆ PADDINGTON 2 Došo medo u Chaplinov dućan

FILM: Paddington 2; obiteljska avantura; Velika Britanija/SAD, 2017.; REŽIJA: Paul King; ULOGE: Sally Hawkins, Hugh Grant; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ****

Redatelj je prepoznao medin potencijal za tjelesnu komediju iz prethodnika i sada ga pretvorio u krznenog Charlieja Chaplina. Ušuškan u tople boje bajkovite fantazije i oslikane dječje brojalice, 'Medvjedić Paddington 2' počesto izgleda kao film kojeg bi s Chaplinom u glavnoj ulozi režirao jedan Wes Anderson da je samo imao priliku.

“On je mali medo.“ – “Medvjedić Paddington 2“ (2017.)

Pravila filmskih nastavaka diktiraju kako drugi dio nekog kinohita treba biti mračniji, u novije vrijeme i da mora “marvelovski“ razgranati vlastiti svemir te proširiti mitologiju junaka naprijed i natrag do stoljeća sedmog, za potrebe mogućih prednastavaka. Film “Medvjedić Paddington 2“ krši ta pravila. Prvi “Paddington“ iz 2014. je bio mračniji pamtimo li da je negativka, taksidermistica u tijelu oskarovke Nicole Kidman, htjela preparirati neodoljivog medu sa “trade-mark“ crvenom kapom i plavim kaputom.

U drugom filmu negativac, nesuđeni oskarovac Hugh Grant glumački preporođen nakon sjajne uloge u “Neslavno slavnoj Florence“, nije taksidermist, već nekoć poznati glumac spao na reklame za pseću hranu u kostimu kućnog ljubimca. On, Phoenix Buchanan, samo se želi dočepati blaga pomoću 3D knjige o Londonu i njegovih 12 čuda koju je Paddington namjerio pokloniti voljenoj teti za njezin stoti rođendan. Phoenix se kao “majstor prerušavanja“ odijeva u razne kostime skupljene s kazališne scene i postaje skitnica, vitez u oklopu i časna sestra, ali pritom bi kod mališana prije trebao izazvati smijeh, nego eventualni strah.

Negativac nastavka “Medvjedića Paddingtona“ je teatralan i nema ništa protiv naslovnog lika, kamoli da mu želi zlo kao Kidmaničina zlikovka – umjesto da planira, recimo, ubiti medu, on će ga eliminirati tako da na njega svali krivnju za svoj lopovluk i pošalje ga u zatvor. Ako zatvor isprve izgleda prijeteće, s više ili manje opasnim zatvorenicima u crno-bijelim odorama, Paddington će omekšati stvar slučajnim ubacivanjem crvene čarape u mašinu za pranje rublja. Odore su zahvaljujući Paddingtonovu “omekšivaču“ najednom roza boje, a i zatvorenici postaju pitomi jednom kad probaju medin slasni pekmez od naranče, uključujući i opakog kuhara Peru Mekžderu (Brendan Gleeson).

“Paddington 2“, nadalje, nije opterećen uvođenjem hrpe novih protagonista koji bi u budućnosti trebali dobiti svoj zaseban film, niti ekspandiranjem medinog lika i djela, kao da je redatelj Paul King osluhnuo “La La Land“ i onu zezanciju na konto “prequela“ o “Zlatokosoj i tri medvjeda“ - “Puno je toga što ne znamo, nije isključeno da postoji četvrti medvjed“. Ovdje je King napravio samo jedan uvodni “flashback“ u prošlost i to je sve. Njegov film je zaokupiran sadašnjošću, sada i ovdje, te isključivo govori o Paddingtonu koji obožava marmeladu i “traži dobro u svima i nekako ga nađe“, potom užoj (teta) i široj obitelji medvjedića (ljudska familija Brown iz Londona).

Redatelj je prepoznao medin potencijal za tjelesnu komediju iz prethodnika i pretvorio ga sada u krznenog Charlieja Chaplina. Ušuškan u tople boje bajkovite fantazije i oslikane dječje brojalice poput “Došo medo u dućan“, što ga izmješta iz stvarnosti post-brexitovske Britanije, “Medvjedić Paddington 2“ počesto izgleda kao film kojeg bi s Chaplinom u glavnoj ulozi režirao jedan Wes Anderson (“Fantastični gospodin lisac“, “Hotel Grand Budapest“) da je samo imao priliku. “Chaplinovske“ fizičke kerefeke kreativno su nadopunjene u nekolicini “slapstick“ scena.

Na početku filma, radeći kao pomoćnik u frizerskom salonu, Paddington se zapetlja s kabelima od brijaćeg aparata i krivo podšiša jednu važnu mušteriju. Pogledajte i scene s medom kad odluči zaraditi novac za tetin poklon i zaposli se kao perač prozora. Što tek reći za njegovo provlačenje kroz mehanizam sata prilikom bijega iz zatvora? Suptilna vizualna posveta “Modernim vremenima“ na koju bi Chaplin bio ponosan. Režiser je uopće pokazao dosta mašte u vizualnom dijelu filma.

Naslov filma “Paddington 2“ štosno je otisnut slovima medinog imena koje je napisao na zamagljenom prozoru. Svjestan animiranih korijena Paddingtona, King u nekoliko navrata poseže za animacijom, primjerice da ilustracija pustolovina Mary Brown (Sally Hawkins) oživi na trenutak ili se krađa dragocjene 3D knjige iz antikvarnice prikaže iz crtane perspektive. U najljepšem trenu filma, Paddingtonovu zamišljaju, 3D knjiga će “oživjeti“ s medom i tetom među kartonskim londonskim spomenicima i listanjem/presavijanjem njezinih stranica oni obilaze 12 čuda Londona.

Možda je jedino finale na vlaku za Briston malčice akcijski pretjerano da gotovo pretvara Paddingtona u malog letećeg medvjedića, no opet snimljeno kao da se Chaplin našao u “Nemogućoj misiji“. “Ako ćemo maziti medu, mogao bi daleko dogurati“, rekli su u uvodu filma Paddingtonovi. King ga mazi i pazi da slobodno može dogurati do trećeg dijela, a i dalje ako će nastavci biti ovako dobri i - slatki. “Medvjedić Paddington 2“ je sladak poput najslađe domaće marmelade.

Hugh Grant priča hrvatski

Dojam filma najviše kvari sinkronizacija. Na sinkronizirane crtiće smo se već naviknuli, ali jedno je kad usta otvaraju animirani likovi poput samog Paddingtona i iz njih potekne hrvatski, a nešto sasvim drugo dok to rade Hugh Grant, Brendan Gleeson, Sally Hawkins, Peter Capaldi, Hugh Bonneville, Jim Broadbent i ostali. Sinkronizacija u tim scenama djeluje nesinkronizirano.

Naslovnica Cinemark