Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

MORGAN SF horor u ime oca

FILM: Morgan; SF horor-triler; SAD, 2016.; REŽIJA: Luke Scott; ULOGE: Anya Taylor-Joy, Kate Mara; OCJENA: ** 1/2

Debitant Luke Scott je odlučio dati svoj doprinos široj znanstvenoj fantastici (SF horor/triler/akcija) unutar koje je njegov otac Ridley snimio 'Aliena' i 'Istrebljivača', a na koje se 'Morgan' isuviše referira, doduše uz određene varijacije da ne bi stekao titulu puke kopije.

Filmska obitelj Scott dobila je još jednog člana. Iza kamere je prošle godine stao i Luke Scott, sin slavnog Ridleyja, nećak neprežaljenog Tonyja, brat Jakea (“Plunkett i Maclean“, “Dobrodošla kod Rileyjevih“) i Jordan (“Ljubomora“). Lukeov stariji brat Jake i posebice mlađa sestra Jordan napravili su dovoljan ili maksimalan otklon od žanrovskih, studijskih filmova kakve su radili njihov otac i stric. Ne i Luke. Možda je prevagu odnijelo to što je upravo Luke bio redatelj druge ekipe, tzv. second unit director, na očevim recentnim visokobudžetnim blockbusterima “Egzodus“ i “Marsovac“.

Njegov dugometražni prvijenac “Morgan“ (2016.) nije ni izbliza tako skup, ali u odnosu na nezavisno producirane filmove brata i sestre izgleda kao “mainstream“ projekt, što i jest, produkcijski i distribucijski podržan od strane studija 20th Century Fox. Gledajući očeve filmove i radeći na njima Luke je razvio redateljsko oko i zanat. “Morgan“ je više-manje kompetentno režiran “movie“, ima ritam, dobar izgled i veoma intrigantan, mada detektibilan finalni “twist“, a u kadru znade frcnuti poneka iskrica nepatvorena “scottovskog“ talenta, dovoljna da načelno amenujemo Lukeov drugijenac.

No, primarni problem jest da je Luke od svih žanrova odlučio dati svoj doprinos ni više ni manje nego široj znanstvenoj fantastici (SF horor/triler/akcija) unutar koje je Ridley snimio dva velika filma, remek-djela “Alien“ i “Istrebljivač“, te po značaju znatno manje(g) “Prometeja“ i “Alien: Savez“. A sekundarni da je “Morgan“ nastao križanjem “Aliena“, “Blade Runnera“ i nedavne “Ex Machine“ Alexa Garlanda. Ugledanje na tuđu viziju, makar većim dijelom očevu, dođe kao ironija s obzirom da titularnoj Morgan (Anya Taylor-Joy; “Vještica“, “Podvojen“) govore “budi svoja“ dok se traži na ovom svijetu.

Ne nalazimo se, istinabog, na izoliranom svemirskom brodu, već na bunkerolikoj tajnoj lokaciji, skrivenoj duboko u šumi izvan civilizacije, ali postavka je veoma slična “Alienu“, uz određene varijacije da film ne bi stekao titulu puke kopije. Likovi, mahom znanstvenici, naći će zatočeni s tajanstvenim bićem, Morgan, koja/e se otima kontroli, a među njima je i pripadnica mutne korporacije (Kate Mara) sa skrivenim planovima za to stvorenje, ovdje i odgovorne za njegovo stvaranje.

Nadalje, Morgan nije svemirsko čudovište, nego prototipno biće umjetno stvoreno u biomedicinskom labosu, hibridni biološki organizam sa sintetskom DNK, na razmeđi čovjeka i “replikantskog“ oblika života, dakle eto nas u SF rajonu “Istrebljivača“ i “Ex Machine“. Zaplet započinje u trenutku kad se u znanstvenom kompleksu dogodi incident, odnosno Morgan napadne jednu znanstvenicu, dr. Grieff (Jennifer Jason Leigh), pa neimenovana korporacija šalje konzultanticu za procjenu rizika Lee Weathers (Mara) da ispita treba li se program znan kao L9 ugasiti ili nastaviti.

Morgan je izvorno stvorena kao oružje, no njezini “tata“ i “mama“, doktori Ziegler (Toby Jones) i Cheng (Michelle Yeoh), pokušali su kćerki dati (samo)svijest i razviti joj emocije da bude “ljudskija“. Dakako, Morgan kao idući korak u evoluciji čovjeka, kćerka razmetna Roya Battyja (“Blade Runner“) i Ave (“Ex Machina“), ali za razliku od njih nedovoljno karakterno definirana da za nju eventualno potiho navijamo, postaje samosvjesnija i autonomnija, njezin umni razvoj u pet godina života je frapantan, računajući i razvijanje prekognicije, stoga je frka kad spozna samu sebe.

“Ja sam nešto novo“, kaže ona u jednom momentu. Je li ona – ona ili je ona stvar, ono? Pitanje je to koje poziva na još jednu filozofsku SF raspravu o opasnostima umjetne inteligencije, tome može li umjetno stvoreno biće uopće imati ljudske osjećaje i, opet, treba li na njega gledati kao na ljudsko ili umjetno, tj. tko je neljudskiji – sintetička Morgan ili ljudi koji su je kreirali, probudili u njoj psiho/sociopatsku terminatoricu i potom odredili za terminaciju.

Film je bio na dobrom tragu da iznjedri nešto veliko gledano po sceni psihološke evaluacije, kad dr. Shapiro (Paul Giamatti) odluči odvesti Morgan do krajnjih granica (ljudskih) emocija kako bi otkrio ima li osjećaje i koje točno, a njezina nemogućnost da sakrije te uzburkane osjećaje - sreća, tuga, bijes - dovodi je do točke emotivnog pucanja. Međutim, od kognitivne psihologije i emotivne limitacije umjetne inteligencije da percepira baš sve ljudske emocije Scottu junioru je draže ono što dolazi nakon tog pucanja – SF akcijska percepcija, pretvaranje Morgan u stroj za ubijanje koji zna karate i tuče se kao ženski Bourne. U filmu “Morgan“ doslovno pucanje je nadvladalo emotivno. 

Kratki 'Alieni' i 'Blade Runneri'

Luke Scott je režirao kratkometražne prologe novog “Aliena“ (“Last Supper“, “Meet Walter“, “Advent“) i “Blade Runnera“ (“2036: Nexus Dawn“, “2048: Nowhere To Run“). Scott je, dakle, ostao u SF igri. Vrijedi vidjeti što će napraviti iduće.

Naslovnica Cinemark