Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

STRANAC Kad Jackie Chan udre… u plač

FILM: The Foreigner; akcijski triler; SAD/KIna/Velika Britanija, 2017.; REŽIJA: Martin Campbell; ULOGE: Jackie Chan, Pierce Brosnan; OCJENA: ***

Novost je da je Chan napravio subverziju svog lika i djela - smrtno je ozbiljan kao nikad prije, sklon udarati negativce i udariti u plač zbog smrti filmske kćerke. Chan je u akcijskoj karijeri lomio svoje i tuđe kosti, no u pravilu se nije emotivno (s)lomio.

Prvotno je početak hrvatske kinodistribucije akcijskog trilera “The Foreigner“ s Jackiejem Chanom i Pierceom Brosnanom trebao biti koncem studenog, no odgođen je (tek) za 1. veljače 2018. iz nepoznatog razloga. Kraj studenog bio je idealan komercijalan tajming. Brosnan je takoreći do jučer snimao “Mamma Mia 2“ u Lijepoj našoj, stoga bi ljudi, bombardirani foto-vijestima s viškog seta nastavka mjuzikl-hita, na spomen prvog glumčevog idućeg filma u domaćim kinima, dakle “Stranca“, naćulili uši i otvorili oči, neovisno o njegovoj kakvoći (recimo da nije loš). Plus, tu je i Chan. Ovako, do veljače iduće godine “The Foreigner“ bi mogao postati potpuni stranac.

Također, u kakvom svijetu živimo možda ga gledatelji željni akcijskog eskapizma dotad prekriže zbog tematike (rastućeg) terorizma kojem smo sve izloženiji u dnevnim vijestima. Projekcija “Stranca“ u “Novo Cinemas“ kinu u “Dubai Festival City Mallu“ koincidirala je s prošlotjednim newyorškim terorističkim incidentom. Olakotna okolnost za film jest što je terorizam (ne)djelo pripadnika “autentične IRA-e“, “mladih, usijanih glava“, budući da “The Foreigner“ crpi inicijalno nadahnuće iz romana “The Chinaman“ Stephena Leathera objavljena 1992., godine kad je Harrison Ford u kinima igrao “patriotske igre“ s irskim teroristima.

Otegotna okolnost je, pak, nepotrebno izvlačenje na površinu nategnutih odnosa Iraca i Britanaca iz prošlosti u vrijeme mira između njihovih država. No, kako bilo da bilo, filmom odjekuje relevantni eho europske današnjice. Londonom bujaju eksplozije, u jednoj je stradala kćerka (Katie Leung) Chanova lika Quana, u drugoj je u zrak dignut i prepoznatljivi crveni londonski bus krcat putnicima, i to nedaleko “Big Bena“, što doziva u sjećanje teroristički napad na obližnjem mostu iz ožujka ove godine.

Priložimo tome i sveprisutnu ksenofobiju Europljana spram imigranata. Quan je za gotovo svakog bijelca u filmu “Chinaman“, dok ga Brosnanov lik - političar, irski diplomat i bivši IRA-ovac Liam Hennesy - naziva čak i “jebenim Kinezom“. Kvaka filma je da “stranac“ Quan jest opasan kao bivši specijalac istreniran u Americi, no samo za one (bijelce) koji će svojim nedjelima – bilo direktno terorizmom ili indirektno sporom reakcijom na isti - aktivirati “smrtonosno oružje“ u njemu.

A novina je u tome što se, za promjenu, jedan Kinez bori protiv bijelaca u njemu stranoj zemlji (Engleska/London, Irska/Belfast), na njihovom terenu, ne obratno - da bijeli junak odlazi u više ili manje egzotičnu tuđinu dijeliti pravdu lokalcima. Novost je i to što je Chan u “Strancu“ napravio subverziju svog akcijsko-komičnog lika i djela - smrtno je ozbiljan kao nikad prije (uključujući “Novu policijsku priču“ i “Incident u Shinjukuu“), sklon udarati negativce i udariti u plač zbog smrti filmske kćerke, istražiti manje poznatu stranu svoje junačke/glumačke ličnosti. Chan je u akcijskoj karijeri lomio svoje i tuđe kosti, no u pravilu se nije emotivno (s)lomio.

Zbog mračnijih, dramskijih tonova “The Foreigner“ je, stoga, nešto drukčiji “Jackie Chan movie“, njegov “Collateral Damage“ (Schwarzenegger), ako ne i “In The Fade“ (Diane Kruger), pomiješan s akcijskim trilerom bombaške IRA tematike “Blown Away“, te staromodnim i novovjekim osvetničkim akcićima Charlesa Bronsona i Liama Neesona. Povremeno takav pristup prijeti povrijediti film, kombinirano sa stavljanjem političkih intriga Brosnanova lika u prednji plan i njegove narativno prenatrpane odnose s bivšim i sadašnjim članovima IRA-e, suprugom (Orla Brady), ljubavnicom (Charlie Murphy) i nećakom (Rory Fleck Byrne). Političke konotacije su (nekad i previše) prisutne u filmu s porukom da su “politika i terorizam dvije strane iste zmije“ - koja grize svoj rep, dodajmo.

Ipak, usporene dionice “Stranca“ svako malo prekine “Belfast&Furious“ akcija u režiji Martina Campbella, autora za Bond-serijal resetirajućih akcijskih filmova “Zlatno oko“ i “Casino Royale“, poznatog i po osvetničkom trileru “Na rubu tame“ s Melom Gibsonom. Campbell neće nadmašiti virtuozni uvodni spektakl akcije “Casina Royale“, no svaki put kad vrati (ne)znana junaka iz dramske u akcijsku komfornu zonu, borilačka koreografija je na prilično zavidnoj razini i podiže spomen-ploču veteranu Chanu. Tučnjave i pucnjave djeluju bolnije, možda i zato što im Chan ne pristupa s osmjehom, iz akcijsko-humornog diskursa, i dalje spreman izložiti svoje tijelo patnji kao da nije “stari Kinez u 60-ima“ (napunio 63).

Akcijske scene su režirane s “bourneovskim“ osjećajem hitnosti i bezosjećajnom brutalnosti “Racije“, oplemenjene kinetikom (iz) Chanove kaskaderske (ko)ordinacije i “action movie“ poetikom osamdesetih koja podrazumijeva junakove nekonvencionalne pripreme za akciju (guranje auta uzbrdo), njegovu prošlost (bio vojnik), Rambo zamke i vapaje negativaca “treba nam još 100 ljudi“. I plakati “Foreignera“ su dizajnirani u (preuveličanu) stilu osamdesetih, pri čemu se svi prizori na posteru nisu nužno našli i u filmu, poput Brosnanova ispaljivanja metaka prema Chanu dok sve oko njega gori. Nemojte se razočarati ako ne doznate tko je jači u očekivanom akcijskom smislu – Jackie Chan ili “Bond“ Brosnan.

Gas još uvijek do daske

Jackie Chan ne popušta gas unatoč godinama i ima nekoliko akcijski orijentiranih projekata u planu, osim “Rush Hour 4“. U jednom od njih, “Ex-Baghdad“, trebao bi se udružiti napokon sa Stalloneom nakon što nije uspio biti dijelom ekipe “Plaćenika“.

Naslovnica Cinemark