Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

TRAGOVI Majka i bajka priroda

FILM: Spoor; drama; Mađarska, 2017.; REŽIJA: Agnieszka Holland; ULOGE: Agnieszka Mandat-Grabka, Borys Szyc; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: ***

Kontrast i podtekst o majci prirodi kod redateljice nailazi na plodno tlo u bajci, odnosno bajkovitoj vizualnoj inscenaciji neke istočnoeuropske, poljske basne koja se priča uz logorsku vatru, za laku ili tešku noć. Majka i bajka priroda se fino prožimaju i pogoduju atmosferi natprirodnog projiciranoj na ekran. Baš zato, finalna trećina dođe kao razočaranje kad se klupko nadnaravne trilerske misterije počne odmotavati na nezadovoljavajući način te film magičnog realizma pronađe trajno uporište u neuvjerljivom, premda donekle razumljivom realnom.

Pozornost od prvih slova i kadrova privlači povratnički kinofilm znane poljske redateljice Agnieszke Holland (“Europa, Europa“, “Potpuna pomrčina“) nakon šestogodišnje pauze, tijekom koje se posvetila međunarodnom radu na televiziji (serije “Kuća od karata“ i “Rosemaryna beba“). U prologu “Tragova“ naratorica spominje dan rođenja i dan smrti, konstruira fatalističke rečenice poput “sve što se rodi mora i umrijeti“. Potom panoramski pogledi iz kamera dvoje snimatelja, Jolante Dylewske i Rafala Paradowskog (“Ubojstvo iz nužde“), pucaju na šumu obavijenu maglom.

Mitsko i mistično grana se u gustu krošnju i stvara ugođajnost povišenog, magičnog realizma. Ljepota filmske slike efikasno se (o)pozicionira unutar kadra sa surovom prirodom i oporošću europskog festivalskog art filma, bivajući presiječena tutnjajućim glazbenim partiturama iz kajdanke učenika maestra Hansa Zimmera (skladatelj Antoni Lazarkiewicz). U neskladnom audiovizualnom skladu upoznajemo i neobičan, vodeći lik filma “Spoor“, dobitnika Srebrnog medvjeda za režiju na Berlinaleu kojeg je Holland podijelila s pomoćnom redateljicom Kasiom Adamik.

To je Janina Duszejko (Agnieszka Mandat-Grabka), žiteljka sela na granici Poljske i Češke. Janina povremeno predaje engleski klincima u školi, okrenuta je astrologiji i vjeruje u horoskop s “učincima Merkura i Venere“, dok se u slobodno vrijeme strastveno suprostavlja lovcima da ne love divljač. “Ne smijete ubijati životinje“, ulijeće ona pri početku filma usred lova, a posebice je alergična kad se divljač tamani za vrijeme lovostaja i policiji uredno prijavljuje “umorstvo mladog vepra izvan sezone“. Nitko je, međutim, ne doživljava ozbiljno.

Lovci je, dakako, ne slušaju, smatrajući kako lov održava ravnotežu u prirodi, s tim da ni većina ostalih seljana nije ništa bolja, zatucana u mišljenju da su životinje “stvorene kao podređene čovjeku“. No, što ako nisu? Što ako se životinje mogu pobuniti protiv podređenosti i poželjeti biti nadređene čovjeku? To je pitanje koje “Tragovi“  naglas postavljaju razvijajući iz njega misteriozni nadnaravni triler. Ubrzo neki seljani počinju pogibati i za to su, naizgled, krive životinje koje se najednom više ne plaše ljudi poput, recimo, srna.

Pored jednog leša pronađeni su otisci srne na snijegu. Drugi je muškarac skašen na smrt. “Veprovi su ga pregazili“, tvrdi Duszejko. Svi tragovi (nisu “ljudski“) upućuju na to da životinje doista ubijaju ljude. Je li tome stvarno tako ili ne, ekstra zanimljivost jest da su svi stradali bili lovci. Pokojnici, rekli bi ljubitelji životinja, zaslužuju smrt, osobito kad vidimo kako jedan od njih, Wnetrzak (Borys Szyc), na svojoj farmi postupa s lisicama koje drži u kavezu i maltretira, dok njegov partner baca oderanu liju na naslagu snijega kao komad smeća.

A u možda najupečatljivijoj sceni filma “Spoor“ Janina pronalazi onog mladog, teško nastrijeljenog vepra na izdisaju i u suzama legne pokraj njega kako bi mu pravila društvo da ne umre sam kao beštija. Protektivni aktivistički i ekološki poriv je usađen pod kožu filma prepunog krasnih, snolikih kadrova divljih životinja, veprova, vukova, jelena i srna koje bi mogli sanjati i protagonisti “Tijela i duše“, također prikazanog na Berlinaleu. Holland suprostavlja čovjeka prirodi i propituje njegovo mjesto na planetu koji zaslužuje barem prirodnu (r)evoluciju za njegov spas, ako ne i borbu za novi poredak između životinja i ljudi.

Kontrast i podtekst o majci prirodi kod redateljice nailazi na plodno tlo u bajci, odnosno bajkovitoj vizualnoj inscenaciji neke istočnoeuropske, poljske basne koja se priča uz logorsku vatru, za laku ili tešku noć. Majka i bajka priroda se fino prožimaju i pogoduju atmosferi natprirodnog projiciranoj na ekran. Baš zato, finalna trećina dođe kao razočaranje kad se klupko nadnaravne trilerske misterije, detektivskog otkrivanja tko je počinitelj umorstava, počne odmotavati na nezadovoljavajući način te film magičnog realizma pronađe trajno uporište u neuvjerljivom, premda donekle razumljivom realnom. “Tragovima“ se tad gubi trag.

Poljski kandidat za Oscara

“Tragovi“ su poljski kandidat za idućeg Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja. Hoće li ući u najužu selekciju, treba vidjeti. Nominaciju za EU Oscara nije uspio izboriti.

Naslovnica Cinemark