Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

THOR: RAGNAROK Superjunački rock 'n' roll

FILM: Thor: Ragnark; fantastična akcijska komdija; SAD; 2017.; REŽIJA: Taika Waititi; ULOGE: Chris Hemsworth, Mark Ruffalo; DISTRIBUCIJA: 2i Film; OCJENA: ****

'Thor: Ragnarok' pršti energijom, nekonformizmom i zabavnošću od prvog pa skoro do zadnjeg kadra, odzvanja akcijsko-humornim 'riffovima' i, da (o)prostite, ima muda furati svoj zajebantski film i biti iskrenije, a ne folirano, drukčiji od drugih.

Thor (Ragna)rocks. Treći i najveći dio Marvelova hit-serijala o Bogu groma, podnaslovljen “Ragnarok“, čisti je superjunački rock 'n' roll. Nema to veze samo s rokačinom Led Zeppelinove “Immigrant Song“ koja odzvanja u dvije akcijske scene i svakako pogoduje za Ragna(hard)rock. “Thor: Ragnarok“ pršti energijom, nekonformizmom i zabavnošću od prvog pa skoro do zadnjeg kadra, odzvanja akcijsko-humornim “riffovima“ i, da (o)prostite, ima muda furati svoj zajebantski film i biti iskrenije, ne folirano, drukčiji od drugih maksimalno koliko može unutar studijskog (Marvelovog) sistema.

“Ragnarok“ je, utoliko, sve ono što nisu bili ljetošnji Marvelovi “Čuvari galaksije 2“, s kojima se odvija u istom ili sličnom SF svemiru, a posjedovali su izrazitiji rock soundtrack. Budući da evocira šarene, samoironične akcijske blockbustere osamdesetih, poput “Velike gužve u Kineskoj četvrti“, “Thor 3“ je ozvučen “carpenterovskim“ sintisajzerima pa tek onda hard rock gitarom Jimmyja Pagea, no svejedno je rokerskiji film od “Guardians Of The Galaxy 2“. “Čuvari galaksije 2“ su na silu htjeli biti “(pre)cool“ za svoje junake i mahom mlađu multipleks publiku, i u toj silini često gubili svoj identitet.

“Thora 3“ će, zapravo, više voljeti fanovi iščašena, apsurdističkog humora karakterističnog za Taiku Waititija (malčice precijenjeni “Kad padne mrak“, nedovoljno hvaljeni “Lov na divljake“). Novozelanski “festivalski“ redatelj dosad nije primirisao američkom filmu i blockbusteru, ali i u svom visokobudžetnom hollywoodskom prvijencu uglavnom znade kada treba okrenuti kameru u drugom smjeru da ne skrene nalijevo u “full retard“. Primjerice, Waititi dozira forsiranu pojavu Velemajstora (“pregoldblumovski“ Jeff Goldblum) koji bi sigurno imao dužu minutažu u “Guardians Of The Galaxy 2“, te ima mjere u vlastitoj ulozi Korga, gladijatora od kamena.

Režirao “Hunt For The Wilderpeople“ ili “Thora 3“, Waititi je takav kakav jest, nema kod njega dodvoravanja nikome, ponajmanje superherojima, unatoč neskrivenoj dozi fanovskog adoriranja Thora (Chris Hemsworth) i Hulka (Mark Ruffalo), sparenih u akcijsko-komičnom “buddy“ stilu. U “Čuvarima galaksije 2“ svaki je lik morao imati svoj “grand moment“, bilo ulaska u film ili općenito. Ovdje to nije nužno slučaj, dapače. Uberite Valkiru (vatrena Tessa Thompson) koja će prvi put kad je vidimo otresti s letjelice od pijanstva. Titularni Thor je, pak, predstavljen u kavezu. Zarobljen, vezan lancima, priča svoju priču i kao da propituje njezin/svoj smisao.

“Borio sam se protiv nekih robota…“, prisjeća se Thor zbivanja u “Osvetnicima 2“, “… jer to junaci rade“. Junaci poput njega to rade i radit će, no (super)herojstvo je ovaj put ispričano u formi vica kojeg Thor kuži i voljan je rugati se samome sebi, ali i smijati u lice Božice smrti Hele (raspojasana oskarovka Cate Blanchett), inače njegove i Lokijeve (Tom Hiddleston; još uvijek gušta u ulozi) starije sestre, ili plamenog demona s rogovima Surtura (glas Clancyja Browna). U uvodnoj sceni Thor nastavlja prekidati Surturov važan monolog, a vrlo brzo će završiti na šarenom planetu za otpad, “trash“, gdje bi se jedan Flash Gordon mogao osjećati kao kod kuće, ako ne i Han Solo, premda nitko od njih nije morao prolaziti kroz crvotočinu zvanu Đavolji anus (!) da se vrati kući.

Prva polovica filma je stopostotno “waititijevska“, ma i više, skoro sve do finalnog rušilačkog obračuna u Asgardu. Waititi maljem udara “šekspirijanske“ brige prvog “Thora“ na “Flash Gordon“/“Star Wars“ veselje i izbija tamnu “Game Of Thrones“ boju iz drugoga, provlačeći “Ragnarok“ kroz SEGA-inu videoigru osamdesetih s CGI estetikom Marvelova blockbustera umjesto 16-bitne. Pretenciozna mračna tragedija/fantazija pogođeno je pretvorena u nepretencioznu, kolorno bujnu relikviju osamdesetih, SF akcijsku komediju pod plaštom svemirske operete, gotovo pa i parodiju.

U ovom filmu Thor je superjunački Jack Burton (Kurt Russell, “Big Trouble In Little China“), lik nadomak hodajuće ili leteće parodije superheroja. Superjunačka idolatrija je natestu, ne toliko da “Ragnarok“ postane metafilmski “Last Action Superhero“, ali dovoljno da Thor i Hulk odalame Deadpoola, kao što je Burton šaketao Ramba. U nekim situacijama Thor ne zna kako da se postavi, recimo pred Valkirom, a konstantno glumata frajera, “najjačeg Osvetnika“, čak i kad ispadne luzer, bilo da mu malj otkazuje poslušnost ili mu se nekakva lopta vrati u glavu umjesto da njome probije prozor.

Thorova mitologija i esencija biva prilično skršena, približno poput njegova malja u rukama moćne Hele koja ga je razbila poput čekića od stakla. Superjunak će biti lišen prepoznatljivih dugih plavih “hair metal“ uvojaka kao Bon Jovi 1992. (svemirski frizer je Stan Lee), Doktor Strange (kratka pojava Benedicta Cumberbatcha) će ga izvozati po raznim dimenzijama, njegovi prsti bez čekića, daleko od Asgarda, isijavaju iskrice umjesto munja… Nijedan Marvelov superheroj nije bio ovako potpuno “izložen“. Pardon, superheroji.

Hulk je doslovce skinut do gole kože i vidi mu se stražnjica kad izađe iz jacuzzija, dok je pogled na njegov divovski zeleni penis, srećom, uhvaćen samo u oku Thora i reakciji neprocjenjive humorne vrijednosti. Sparivanje njih dvojice, (ne)“prijatelja s posla“, pun je pogodak, pri čemu će se, dakako, najprije potući u svemirskoj gladijatorskoj areni pa tek onda surađivati, uz konstantno dječje nadmetanje “tko je jači“ i djetinjasto durenje. Zaigrani Waititi prihvaća njihovu dječju igru u filmu koji se ponaša kao da je snimljen 1987., ali je digitalno remasteriran za 2017. godinu. Odala bi ga neka VHS smetnja da se “tracking“ na koncu (ipak) nije morao podesiti na savršenu sliku Marvelova megaspektakla.

Svjetlom protiv mraka

Treći dijelovi superjunačkih spektakala su poslovično najmračniji unutar serijača (“Superman III“, “X-Men: Posljednja fronta“, “Spider-Man 3“, “Vitez tame: Povratak“, “Kapetan Amerika: Građanski rat“), no “Thor: Ragnarok“ je najsvjetlija “trojka“ dosad, premda se u srži bavi mračnim temama (pad Asgarda u režiji Hele, negativke nalik Zluradoj) i u njemu smrt dolazi po najmanje jednog važnog lika.

Naslovnica Cinemark