Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

DUGO POLUVRIJEME BILLYJA LYNNA Heroizam i osjećaji

FILM: Billy Lynn's Long Halftime Walk; drama; REŽIJA: Ang Lee; ULOGE: Joe Alwyn, Garrett Hedlund; OCJENA: ****

Sjećanja i emocije, vjernost braći po oružju i mogućnost romanse s 'cheerleadersicom'… Sve se to mota po glavi ratom načeta mladića Billyja Lynna dok Ang Lee ulazi u njegov (raz)um u filmu koji srasta ratnu dramu i satiru s (ne)patvorenim američkim junaštvom.

Ostali smo nepravedno zakinuti u kinima za posljednji film Anga Leeja (“Razum i osjećaji“, “Tigar i zmaj“, “Planina Brokeback“, “Požuda, oprez“, “Pijev život“), dvostrukog oskarovca i jednog od najvećih redatelja posljednje dvije dekade. “Dugo poluvrijeme Billyja Lynna“ (2016.) samo se ljetos prikazao na pulskom festivalu i to je sve. Moguće da je tome kumovala sramotna prođa filma u američkim kinima prošle sezone jesen-zima. Publika je, naime, posve izignorirala “Billy Lynn's Long Halftime Walk“, ekranizaciju istoimena romana Bena Fountaina koja se izgubila u multipleksima između kinohitova na potezu od “Fantastic Beasts And Where To Find Them“, “Arrival“ i “Vaiana“ do “Star Warsa“.

Vidljivosti filma nisu pomogla ni poznata imena u pobočnim ulogama (Kristen Stewart, Garrett Hedlund, Chris Tucker, Steve Martin), zaključno s akcijskim junakom Vinom Dieselom. Zanemarivanje je donekle razumljivo - Amerikancima je puna kapa američkog rata na Bliskom istoku, a debitant u glavnoj ulozi Joe Alwyn nije Bradley Cooper niti je njegov lik, vodnik Billy Lynn, stvaran i naveliko poznat kao “American Sniper“ Chris Kyle da “Dugo poluvrijeme Billyja Lynna“ postane blockbuster poput “Snajperista“.

Makar, film je imao blockbusterski potencijal jer Lee ga je snimio u 3D-u i revolucionarnoj tehnici od 120 sličica u sekundi, što će biti zanimljivo vidjeti kako će izgledati na “reality“ televizijama s ionako potenciranim filmskim pokretima kad se “Billy Lynn's Long Halftime Walk“ prikaže na HBO-u. Filmovi se od pamtivijeka vrte u 24 sličice u sekundi, Peter Jackson je u “Hobitu“ to podvostručio na 48, a Lee, dakle, pomnožio sa pet.

No, sve to (kino)publici nije bilo privlačno budući da “treća dimenzija“ i “high frame rate“ nisu iskorišteni za eskapističku fantaziju, nego (po)ratnu dramu, znači stvarnost koja je (u tom žanru) dovoljno stvarna i bez filmskih tehnologija. To jest, gledatelji su naviknuti da se tehnologije rabe za imerzije u neke izmaštane svjetove povišene stvarnosti i da im krupni planovi prikažu svaku vlat, dlaku ili detalj u oku nekih neobičnih, nestvarnih, računalno stvorenih stvorenja (Gollum, Na'vi, Davy Jones, Caesar, King Kong…), nipošto stvarnih, običnih ljudskih bića.

A ljudska bića su u centru pažnje ovog filma, ne kombinirana sa CGI likovima kao u Leejevom “Hulku“ (zeleni superjunak) i “Life Of Pi“ (tigar, bez zmaja). Hiperrealistička tehnika snimanja, s nuspojavom u povremenoj artificijalnosti kadra od koje Lee nije mogao pobjeći kao ni Jackson, postavlja film kao stvarnost pred našim očima i gradi most intimnosti između gledatelja i likova koji ne mogu srušiti ni sve eksplozije u iračkim akcijskim scenama. Lee nas povezuje s njihovim osjećajima koje im u protivnom možda ne bi pročitali na licu da nije kristalno čiste slike direktora fotografije Johna Tolla (“Hrabro srce“, “Atlas oblaka“) kao direktne šifre za pristup pomiješanim emocijama glavnog lika.

Billy Lynn je 19-godišnji vojnik odlikovan Srebrnom zvijezdom koji se 2004. s narednikom (dosad nikad bolji Hedlund) i suborcima nalazi na turneji po Americi sa završetkom u Dallasu i njihovom stadionskom nastupu na poluvremenu pored Destiny's Child. Lynnu je “čudno biti odlikovan za najgori dan u životu“, pogibiju prijatelja (Diesel) kojeg je herojski pokušao spasiti, što je ovjekovječeno na videu. Kako se nastup približava, tako Lynnova potisnuta anksioznost i PTSP rastu, skupa s njegovim “flashbackovima“ na rat u Iraku, stradalog druga, obitelj i sestru (opet odlična Stewart) koja se protivi njegovom ponovnom odlasku na bojišnicu.

“Flashbackovi“ se sudaraju sa sadašnjošću gdje se Billyja i njegov vod Bravo pokušava načiniti političko-ekonomsko-propagandnim “celebrity“ junacima pod svaku cijenu kako bi se slavio “američki heroizam“ koji “ima novo lice“ i izvukao profit iz “ne tako popularnog rata“. U filmu koji srasta ratnu dramu i satiru s (ne)patvorenim američkim junaštvom odlično prianja popratni (negativni) efekt artificijelnosti Leejeve tehnike snimanja s obzirom da lažno i stvarno (rat) postaju jedno. U “flashbackovima“ je malo toga crno-bijelo i američki vojnici nisu izričiti junaci, oni su prisiljeni brutalno ubiti kao Billy u sceni hrvanja s nožem u cijevi dostojnoj “Spašavanja vojnika Ryana“.

U trenutnoj liniji priče sve sjaji od boja američke zastave - njome se maše pred očima mladića za potencijalno novačenje ili onih već unovačenih kojima ne preostaje ništa do ponovnog odlaska u rat (“Što me bolje čeka ovdje? Da radim u 'Burger Kingu'?“). Sjećanja i emocije, heroizam i osjećaji, vjernost braći po oružju i mogućnost romanse s “cheerleadersicom“ (Makenzie Leigh; otkriće filma)… Sve se to mota po glavi ratom načeta Billyja dok Lee ulazi u njegov (raz)um u fenomenalnoj 10-minutnoj sceni. Lynnovo simultano proživljavanje starih i novih doživljaja izlazi na vidjelo u vidu svjetlucavih suza kao odraza vatrometnog spektakla koji odzvanja poput pucnjave na bojištu.

Ratni krug

Vin Diesel je s dramskijom ulogom u ovom filmu napravio kratki predah od akcija i na neki način zatvorio ratni krug. Prije nego što je postao megazvijezda, glumio je u “Spašavanju vojnika Ryana“ i također stradao pri početku akcije. Chris Tucker, pak, gušta u ulozi agenta koji planira isposlovati film o Bravo timu u kojem bi glumila Hilary Swank.

Naslovnica Cinemark