Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

TIJELO I DUŠA Romanca u klaonici

FILM: Teströl és lélekröl; romantična drama; Mađarska, 2017.; REŽIJA: Ildiko Enyedi; ULOGE: Alexandra Borbéli, Geza Morcsany; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: ****

'Tijelo i duša' nije 'Mađarski masakr romantičnom pilom', ali ima neugodnih prizora iz klaonice u kojoj se rađa ljubav između dvije srodne duše. Film počiva na dualnosti – romansa i horor, fizičko i psihičko, budnost i san.

Klaonica kao krajnje nesvakidašnje mjesto za nježnu romansu čini mađarski film “On Body And Soul“ (“Teströl és lélekröl“) prikladnim za kinodistribuciju u ovo hororsko vrijeme Noći vještica. No, povratnički projekt redateljice Ildiko Enyedi (“Moje 20. stoljeće“) nije horor. Nije “Mađarski masakr romantičnom pilom“. Premda, gledatelje osjetljivijeg želuca treba upozoriti da će na mahove svjedočiti artističkoj “pilani“, odnosno nemilim prizorima vješanja i klanja stoke, kuljanja krvi i post-mortem trzaja papaka kojima Enyedi u distanciranoj režijskoj direktnosti (i)zaziva dokumentarac “Safari“ Ulricha Seidla.

Gledatelju s okom nenaviklim na šokantnost festivalskog art filma moglo bi pozliti kao jednom policajcu kad stupi u klaonu u “Tijelu i duši“, ovogodišnjem berlinskom pobjedniku. “Oprostite, nije nikad bio u klaonici“, opravdava ga njegov šef. Moglo je možda i bez neugodnih scena vegetarijanskog horora režiranih “hanekeovski“ hladnokrvno, na način da je dvojbeno je li redateljici uopće žao životinja, krava nesvjesnih da idu na klanje, iako osluškuju zlokobne mehaničke zvukove klaoničke mašinerije, posebice što direktor klaonice, sredovječni Endre sa zgrčenom lijevom rukom (Geza Morcsany), smatra kako “ne možeš raditi ovaj posao ako ih ne žališ“.

Međutim, direktne tjelesne scene strave i užasa u stvarnosti su tu da Enyedi napravi opoziciju s duševnim, skrivenim svijetom snova. Film počiva na (ljubavnoj) dualnosti - romansa i horor, fizičko i psihičko, srce i duša, budnost i san. “On Body And Soul“ je podosta onirički komad romantične drame, jedne od najneobičnijih, pa i najjedinstvenijih uopće. Priča se otvara idiličnim, snolikim prizorima jelena i košute kako se gledaju i koračaju po bijelom pokrivaču na šumskom proplanku, a njihova topla, nenametljiva prisnost i nježnost je suprotiva zimskoj okolini i zaleđenom jezercu u blizini.

Poslije reza eto nas u surovoj budimpeštanskoj klaonici pod vodstvom Endrea u koju dolazi Maria (Alexandra Borbéli), sanitarna inspektorica na pragu tridesete. Endre i Maria instantno privlače pozornost jedno drugome, no gledaju se s distancije. On je usamljen, povučen, melankoličan. Ona je čudna, asocijalna i emotivno ukočena poput njegove lijeve ruke. Zovu je Snjeguljicom zbog bijele puti. Romantična toplina koja polagano grije ove dvije (srodne) duše čini klaonicu manje studenom i industrijalnom, a njezin emotivni hendikep pronalazi zagrljaj u njegovom tjelesnom.

Režiserka kao da se pronalazi u liku čudakinje Marije, kontrolorke kvalitete mesa koja će primijetiti da su krave dva do tri milimetra deblje nego bi trebale biti. “Imaš oko sokolovo“, govori joj Endre. I Enyedi ima dobro oko. “Tijelo i duša“ počiva na introspektivnom, unutarnjim osjećajima postupno preseljenim van. Izgleda da i redateljica s protagonistkinjom nanovo otkriva osjetilni (filmski) svijet nakon 18-godišnje pauze od režije, tj. da zajedno prolaze kroz okom sokolovim uhvaćena (seksualno intonirana) čuvstva stiskanja pirea, spavanja s plišanom panterom, režiranja romantičnog scenarija uz pomoć “Lego“ kockica, gledanja pornića, slušanja režećeg death metala i sjetne Laure Marling, te ležanja na travi pod kišom prskalica.

Naime, Maria proživljava (dotad potisnuto) otkrivenje seksualnosti kako se produbljuje njezin odnos s Endreom, ali redateljica je otvorenija za duhovno(st). Izrazito seksualna psihijatrica Klara (Reka Tenki), našminkana, polarna suprotnost Mariji, manje privlači Endrea, makar će joj se tipično muški zagledati u velike grudi. Kad Klara otkrije da Endre i Maria sanjaju iste snove - on je jelen, ona košuta iz prve scene - i u njima se ne pare, nego dodiruju njuškom dok traže lišće ispod snijega, Enyedi radi fizičku subverziju ljubavnog filma.

Ljubavni par u “On Body An Soul“ jesu srodne duše stvorene za uzajamnu romansu, no režiserka smatra kako ljubav može opstojati i bez tjelesnog, drugim riječima da se bliskost može doživjeti i kad spavaš do nekoga (ne nužno s njim/njom), zajedno zaspete u istoj sobi i dijelite iste snove, kao “avatari“ u istoj romantičnoj videoigri. Je li moguće da dvoje ljudi sanjaju isti san i da se sretnu u snu ili ne, kao jelen i košuta, tkogod već, to je manje bitno od toga da je u “Tijelu i duši“ za snove potrebno dvoje. Mađarska filmašica ne ulazi preduboko u analizu sna, ali je voljna izgubiti se u snovima i kontrastirati razliku između svijeta snova i jave, večeri i jutra koje može promijeniti sve. Vidimo se večeras u snu?

Favorit za 'strani' film na Oscarima

“Tijelo i duša“ je mađarski kandidat za Oscara za “strani“ film. Zasad dobro kotira na kladionicama i smatra se jednim od favorita, stoga bi lako mogao upasti u “top-pet“ nominenata.

Naslovnica Cinemark