Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

ČETVORICA PROTIV BANKE Petersen na pozitivnoj nuli

FILM: Vie gegen die Bank; krimi komedija; Njemačka, 2016.; REŽIJA: Wolfgang Petersen; ULOGE: Til Schweiger, Jan Josef Liefers; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ** 1/2

Petersen je slovio za jednog od najkompetenijih zanatskih redatelja s tragom autorskog pečata. Zanatska kompetencija je primjetna u 'Vie gegen die Bank', što nije mala stvar za sada već 76-godišnjeg režisera, ali ničim se posebno Petersenova režija ne izdvaja od žanrovskog 'heist movie' prosjeka. 'Četvorica protiv banke' su srodnija filmiću 'U velikom stilu' , nego 'Logan Luckyju'.

Potonuće skupog “Posejdona“ na američkim kinoblagajnama povuklo je sobom i Wolfganga Petersena, njemačkog redatelja s jednom od najuspješnijih europskih karijera u Hollywoodu (“Na vatrenoj liniji“, “Izvan kontrole“, “Air Force One“, “Oluja svih oluja“, “Troja“). Petersen je napustio Ameriku i napravio desetogodišnju pauzu od režije, vrativši se iza kamere tek 2016., i to u matičnoj Njemačkoj, gdje nije snimio film dugih 35 godina, još tamo od remek-djela “Podmornica“.

No, nažalost, u Petersenovom slučaju ne govorimo o “comebacku“ u stilu Paula Verhoevena s “Crnom knjigom“ i posebice “Elle“. Možda je razlog tome što je Petersen za povratnički njemački projekt odabrao lakši put, odnosno remake vlastitog TV filma iz 1976. “Četvorica protiv banke“. Nije problem da neki redatelj napravi modernu inačicu svog starog filma, jer radili su to velikani od Alfreda Hitchocka (“Čovjek koji je previše znao“) do Michaela Manna (“L.A. Takedown“ je postao “Heat“). Problem je kad ne unese ništa bitno novo.

Okej, prigovorit ćete kako Petersen ionako nije veliki autor kalibra Hitchcocka i Manna, ali slovio je za jednog od najkompetenijih zanatskih režisera s tragom autorskog pečata (“Das Boot“, “Air Force One“ i “The Perfect Storm“ nisu baš tako različiti filmovi) koji je lakonotnijim hollywoodskim spektaklima visokog budžeta znao podariti europsku težinu, pa i opipljivu teatarsku tragiku (“Troy“). Imao je i barem jedan genijalni uradak (“Podmornica“) vrijedan usporedbe s glazbenim imenjakom, tj. epiteta Wolfganga Amadeusa Mozarta režije.

Zanatska kompetencija je primjetna u “Vie gegen die Bank“, što nije mala stvar za sada već 76-godišnjeg režisera koji se pomlađuje “kulerskim“ ubacivanjem pjesme “Sabotage“ Beastie Boysa u odsutnom trenutku, ali ničim se posebno Petersenova režija ne izdvaja od žanrovskog “heist movie“ prosjeka, ako ne računamo da je glumicu Antje Traue u ulozi voditeljice postrojbe za pljačke uspio pretvoriti u kradljivicu filma, zaljubljen u nju poput Hitcha u Grace Kelly (“Drž'te lopova“).

Nijedna akcijska scena nema tenzičnu snagu “In The Line Of Fire“, kamoli “Das Boota“. Scena planiranja pljačke i njezine egzekucije trebale su biti vrhunac filma, no prebrzo potrošena, prije polovice. Umjesto toga, vrhunac ispada komična scena provale u nečiju kuću i brze evakuacije kad se netko pojavi na pragu, a hladnom Nijemcu Petersenu humor nikad nije bio jača strana. Drugim riječima “Četvorica protiv banke“ su srodnija filmiću “U velikom stilu“ s Michaelom Caineom, Morganom Freemanom i Alanom Arkinom, nego Soderberghovu “Logan Luckyju“ koji je malčice subvertirao žanr i dao mu novi društveno-politički (američki) kontekst.

Najveća novina “Četvorice protiv banke“ jest što, eto, za promjenu na velikom ekranu gledamo jedan njemački “heist movie“ s Nijemcima odlučnima da se pljačkom osvete kapitalističkom sistemu, utjelovljenom u direktoru banke (Thomas Heinze) koji je prokockao njihove životne ušteđevine pronalazeći razlog da se riješi investicijskog savjetnika Tobiasa (Michael Herbig). Međutim, dok je “Going In Style“ osvježio žanr postavkom da banku, nakon gubitka mirovine, pljačkaju penzioneri od osam banki kradući od bogatih bankara i dajući potrebitijima (sebi i svojima), pljačkaši u “Vie gegen die Bank“ su propali boksač Chris (Til Schweiger), poluuspješan glumac Peter (Jan Josef Liefers), oglašivač koji se želi maknuti od očeve sjene Max (Matthias Schweighöfer) i spomenuti Tobias, donedavni zaposlenik banke određene za pljačku.

Lijepo je vidjeti da i komercijalni njemački film brine za uvjetno rečeno “male ljude“ poput Chrisa, čovjeka sa skromnim planom otvaranja boksačke dvorane/teretane iz “Rockyja“, ali preostali likovi baš i nisu neki plavi ovratnici, iako su siromasi u usporedbi s protagonistima originala, članovima “country cluba“. Trebao je Petersen početni “meta“ okvir filma staviti u fokus i od toga razviti priču, osobito što koketira s metafilmičnošću (kovanje planova četvorke u kinu).

“Četvorica protiv banke“ se obećavajuće otvara prizorom Petera kako s pištoljem u ruci govori “Pare na sunce!“, naizgled pljačkajući banku, a zapravo snimajući scenu iz kratkometražnog filma. “To je sranje“, govori Peter i prekida scenu jer mu se ne sviđa što - samo izgubljeno u prijevodu - zvuči kao iz “Jerryja Maguirea“ (“Show me the money“?). “Dosta mi je filma i snimanja“, kukumače on. Sad zamislite da su i Chris i Max glumci te s Peterom snimaju film o pljački banke, a prisiljeni su na pljačkaški pohod i u svojoj (filmskoj) stvarnosti. To zvuči kao puno bolje i riskantnije ulaganje od ovoga. Bez rizika je Petersen završio na pozitivnoj nuli.

Wolfgangove zasluge

Petersen je, među ostalim, zaslužan za prvi “strani“ film nominiran za čak šest Oscara (“Podmornica“), “comeback“ Dustina Hoffmana među isplative zvijezde (“Izvan kontrole“) i jedan od najvećih hitova u filmografiji Georgea Clooneyja (“Oluja svih oluja“), plus lansirao je karijere glumica Diane Kruger i Rose Byrne (“Troja“). Nažalost, neuspjeh “Posejdona“ je i potopio neke karijere (Josh Lucas), a neke trasirao na televiziju (Emmy Rossum).

Naslovnica Cinemark