Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

NESLOMLJIVI Šesto čulo za sedmu i devetu umjetnost

FILM: Unbreakable; fantastični triler; SAD, 2000.; REŽIJA: M. Night Shyamalan; ULOGE: Bruce Willis, Samuel L. Jackson; OCJENA: *****

Shyamalan u 'Neslomljivom' propituje svojstvo arhetipskog heroj(stv)a Brucea Willisa i mitske borbe dobra protiv zla kroz prizmu superjunaka stripa i filma, a radi to na način kao da Bergman režira 'Supermana'.

Kažu da ovaj ima iznenađenje na kraju. Majka je tim riječima pripremila sina Elijaha zvanog Stakleni na priču jednog “Action Comics“ stripa u “Neslomljivom“ (2000.), osobno najboljem ostvarenju redatelja/scenarista M. Night Shyamalana. Okosnica filma “Unbreakable“ nalazi se u toj sceni. Najavljuje nam se “shyamalanovski“ preokret, pretvoren u legendu sa “Šestim čulom“ godinu dana ranije, te suptilno podcrtava povezanost (ovog) filma i stripova, sedme i devete umjetnosti. Naravno, majka neće sinu upropastiti iznenađenje; pustit će da ga sam otkrije.

Tako postupa i Shyamalan, sijući male tragove za veliko otkriće, obično u drugom planu, po obodima kadra, u sitnim, naoko neznatnim momentima, sugestijama, reakcijama, gestama ili karakterizaciji likova. Čitavim filmom Shyamalan operira kao u sceni kad se zaštitar David Dunn nađe na promatranju u bolnici. Naime, David je sudjelovao u užasnoj nesreći iskakanja vlaka iz tračnica i jedini je preživio, bez ijedne ogrebotine i slomljene kosti. U dubini kadra liječnik s nevjericom iznosi vijest Dunnu (vlak izletio s tračnica…), a u for planu se gustom crvenom krvlju polako tope bijele plahte koje prekrivaju teško ozlijeđenu osobu.

David je, dakle, živ i zdrav, premda u tim trenucima podsjeća na duha, što je možda Shyamalanova ironija na konto “The Sixth Sense“ i filmske persone Brucea Willisa kao “duhovitog“ junaka akcije kojemu je ovdje dao serioznu dramsku ulogu akcijskog “meta“ podteksta. Willis je poslovično eksplozivan čak i kad ne “umire muški“ u akcijskom žanru (“Pakleni šund“), no u “Neslomljivom“ je implozivan kao u “12 majmuna“, ordinaran čovjek koji, zahvaljujući misterioznom vlasniku strip-galerije, gospodinu Staklenome (Samuel L. Jackson), otkriva i prihvaća svoju (super)junačku ekstraordinarnost.

Međutim, “Unbreakable“ prostire dugačak put od mogućnosti do vjerojatnosti, od “everymana“ do “supermana“ fizičkih mogućnosti kakve Willis nije posjedovao ni u serijalu “Die Hard“ i nizu ostalih akcijskih filmova. “Ja sam običan čovjek“, inzistira Dunn, iako nikad nije bio na bolovanju, imao prehladu ni upaljeno grlo i može telepatski naslutiti da neki tip nosi crno-srebrni pištolj za pojasom. Dunnov 12-godišnji sin Joseph, kojeg tumači Spencer Treat Clark, ne uspijeva izgovoriti riječ “superheroj“ (“mislite da je moj tata…“), ali će u jednoj od najboljih scena filma zamalo pucati u oca iz pištolja da dokaže kako je neuništiv, očekujući kako će se metak odbiti od njegovih snažnih prsiju.

Treba vremena da David podigne 175 kila na benč, doživi vizije kriminalne radnje pred očima i krene u akciju protiv psihopatskog otmičara odjeven u kabanicu s kapuljačom koja izgleda poput superjunačke odore. Lišen jarkog kolora Marvela, “Neslomljivi“ je film spore, komorne atmosfere, dugih, statičnih kadrova i minimalističke scenografije koji bi se dalo zamijeniti za festivalski art da u njemu ne glumi Willis. Kamera Eduarda Serre (“Ja ću budan sanjati“) nemirna je samo u odličnoj uvodnoj sekvenciji, kad nervozno promatra interakciju Dunna s putnicom i švenka lijevo-desno uokvirujući ih između sjedala vagona, kao da predosjeća da će se nešto loše dogoditi i uopće predskazuje onostranost filma.

Rakursi tokom filma su neobični budući da se Shyamalan referira stripovska kadriranja s kadrovima koji bi se lako dali smjestiti u crno-bijele kvadrante. “Unbreakable“ nije crno-bijel, no Shyamalan se bavi “jin-jang“ suprotnošću tame i svjetla, propitujući svojstvo arhetipskog heroj(stv)a i mitske borbe dobra protiv zla kroz prizmu superjunaka stripa i filma, radije nego da se bavi samim junačenjem. Radi to na način kao da Bergman režira jedan superherojski film, “Supermana“ s uključenim bračnim (Davidovu zamalo bivšu suprugu igra Robin Wright) i egzistencijalnim pitanjima (“najgore je ne znati svoje mjesto na svijetu, zašto postojite“).

“Pravi život ne može stati u nacrtane kvadratiće“, tvrdi mr. Glass. Shyamalan ga svejedno tu postavlja i postupno stripovski/filmski sjenči, pronalazeći “klasični prikaz dobra i zla“ o kojem govori antagonist filma, lomljiv poput stakla još od rođenja kad su mu se ruke i noge slomile pri dolasku na ovaj svijet, a doktor mislio da je ispao majci iz naručja. Kosti Staklenog nisu dovoljno guste, lomio ih je preko 50 puta, za razliku od neslomljivog Dunna, parnjaka na suprotnoj strani spektra kojeg izaziva da probudi superjunaka u sebi jer ga tako upotpunjuje, kao Batman Jokera u “Vitezu tame“.

Bez negativnosti nema pozitivnosti i obratno. A bez “Neslomljivog“ ne bi bilo “Hulka“ Anga Leeja i početnog “Batmana“ Christophera Nolana. Mr. Glass je spomenuo mogućnost realističnog prikaza likova koji inače znaju biti pretjerani i Shyamalan ju je pretvorio u vjerojatnost. Upravo je “Unbreakable“ postavio temelje za ozbiljnije ekranizacije superherojskih stripova, i to u razdoblju kad se tek dogodio prvi “X-Men“, dvije godine prije “Spider-Mana“ i službenog “booma“ superjunaka u kinima.

Žvakanje umjetničkog djela

U filmu vidimo niz stripova u Glassovoj galeriji i drugdje, od “Spider-Man“ i “Thora“ do “Avengersa“. Upoznajemo se i sa zlikovcima čije su oči redovno veće od drugih - postoje dva tipa, oni koji se bore rukama i umom protiv junaka sa ili bez četvrtaste vilice, ali s obveznom slabom točkom (Dunnov kriptonit je voda). U kontekstu stripova, Stakleni u filmu govori i o tome da komercijalni stroj sažvače umjetničko djelo. S obzirom da Shyamalan snima film “Glass“, dugo najavljivani nastavak “Neslomljivog“ koji povezuje i ovogodišnjeg “Podvojenog“, a u kojem bi se Bruce Willis mogao poštenije superjunačiti, nadajmo se da komercijalni stroj neće sažvakati umjetničko djelo kakvo je “Unbreakable“.

Naslovnica Cinemark