Radu Mihaileanu prilično je neobičan svat za jednog rumunjskog režisera. Živeći u Parizu od 1980., Mihaileanu snima filmove u krajnjoj opoziciji rumunjskom “novom valu“ Cristiana Mungiua, Cristija Puiua ili Corneliua Porumboiua. U Mihaileanuovim filmovima se najčešće govori francuski, a u najnovijem, “Povijesti ljubavi“, po prvi put se priča i engleski. Njegovi filmovi su lišeni rumunjskog realizma i minimalizma. Kod Mihaileanua nema teških boja rumunjske lošije prošlosti i ništa bolje današnjice. Nema Čaušeskua i “čaušeskuovskog“ eha u labirintu post-tranzicije. Nema kritike divljeg kapitalizma, birokracije i korupcije suvremenog rumunjskog društva.
Sve to možemo pronaći kod njegovih imenjaka Radua Judea (“Svi u našoj obitelji“, “Bravo!“) i Radua Munteana (“Papir ...