Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

NAJSRETNIJI DAN U ŽIVOTU OLLIJA MÄKIJA Romansa finskog Rockyja

FILM: Hymyilevä mies/The Happiest Day In The Life Of Olli Mäki; drama; Finska/Švedska/Njemačka, 2016.; REŽIJA: Juha Kuosmanen; ULOGE: Jarkko Lahti, Oona Airola; DISTRIBUCIJA: ZFF; OCJENA: ****

Glavni lik želi balansirati boks s ljubavi, onako kako je to radio Rocky Balboa kojemu je u prvom filmu bila važnija pobjeda srca od one između konopaca ringa. Za dugometražni prvijenac Juhe Kuosmanena najbitniji prizor iz 'Rockyja' je romantični prizor kad se Balboa, sav krvav, u suzama i masnicama, na kraju meča iz petnih žila zadere 'Adriaaan!' i njegova djevojka mu dotrči u naručje.

Finska boksačka drama “Najsretniji dan u životu Ollija Mäkija“ udara aperkat u bradu i kroše u lice recentnom fanatizmu iz žanra sportskih filmova. Najkonkretnije, sportskom filmu o jazzu “Ritam ludila“. U tom filmu mladi bubnjar Andrew bio je manijakalno posvećen svome pozivu da je vrlo brzo prekinuo s novom djevojkom Nicole. “Neću moći provoditi dovoljno vremena s tobom. A i kad budem s tobom, mislit ću o bubnjevima. Zbog toga ćeš mi govoriti da popustim s bubnjarenjem, što neću moći napraviti“, navodio je Andrew razloge za prekid, postajući sve veći jazz fanatik poput svoga profesora.

Dakle, u životu Andrewa ljubav ne postoji kao pojam ni oblik. Sve je podređeno karijeri. U “The Happiest Day In The Life Of Olli Mäki“ glavni lik želi balansirati boks s ljubavi, onako kako je to radio Rocky Balboa kojemu je u prvom filmu bila važnija pobjeda srca od one između konopaca ringa. Za dugometražni prvijenac Juhe Kuosmanena, pobjednika prošlogodišnjeg programa “Izvjestan pogled“ u Cannesu, najbitniji prizor iz “Rockyja“ je romantični prizor kad se Balboa, sav krvav, u suzama i masnicama, na kraju meča iz petnih žila zadere “Adriaaan!“ i njegova djevojka mu dotrči u naručje. Samo ljubav, nikakva boksačka scena treninga i samoga meča.

“Izgleda da je ljubav nešto ozbiljno“, zaključit će Raija (Oona Airola) kad na piru poljubi finskog boksačkog šampiona Ollija Mäkija (Jarkko Lahti) i zapečatiti centralnu temu filma. “Najsretniji dan u životu Ollija Mäkija“ je boksački film u rukavicama. Kuosmanen ne poseže za “rockyjevskom“ montažom treninga ozvučenom sportskom rock-budnicom “Eye Of The Tiger“ ili divnom temom Billa Contija. U filmu smještenom u rane šezdesete uopće nema glazbene podloge, a najveći presing za naslovna protagonista prilikom treninga nije raditi mišićave sklekove na jednoj ruci, nego skinuti kilograme i sa 60-ak trenutnih doći na 57 potrebnih za perolaku kategoriju, između lake i bantama, gdje ga je stavio menadžer Elis (Eero Milonoff) kako ne bi bio u onoj u kojoj je i sam boksao.

Zametne se Kuosmanenu poneka efektna scena treninga, recimo sparinga na kiši, no jasno je da boks nije u primarnom fokusu redatelja, koliko god povijest boksačkog filma bila izražena u njegovim kadrovima, od “Rockyja“ do “Razjarenog bika“, evocirana zavodljivim crno-bijelim “chiaroscurom“. Kad dođe do meča s braniteljem titule neporaženog svjetskog prvaka u perolakoj kategoriji, nadmoćnijeg Amerikanca Daveyja Moorea (John Bosco Jr.), sve se dogodi u jedva koju minutu i lišeno je redateljskih bravura Martina Scorsesea i Johna G. Avildsena s pucanjem arkada i krucijalnim zamasima šaka u usporenom pokretu.

U mnogim boksačkim filmovima nerijetko je bilo važnije ono što se za junaka događa izvan ringa, nego unutar njega i prethodi meču ili se nastavlja nakon istog. Tako je i u “The Happiest Day In The Life Of Olli Mäki“, filmu koji češće boravi izvan ringa i tamo pronalazi romansu. Nakon meča kojeg je – nije tajna – očekivano izgubio s tek deset profesionalnih borbi naspram Mooreovih 64, Mäki u svlačionici čeka novinare, blago omamljen i otupljen od udaraca, ali i s osjećajem olakšanja što je sve gotovo. “Dogodilo se tako brzo, nije bilo vremena da išta osjetim“, opiše on meč.

Jasno je da boks Mäkija posebno ne interesira, jednako kao ni redatelja, barem ne u onom klasičnom smislu slave/karijere. Olli Mäki je skroman lik kojega ne zanima ući u finsku sportsku povijest i išaketati put do titule svjetskog prvaka i statusa nacionalnog heroja, što je priželjkivao njegov menadžer, možda videći u tome priliku da nadoknadi svoje propuste. Elis je želio da se Mäki usredotoči na boks i da se ništa ne smije ispriječiti između njega i meča (“najgori period za biti zaljubljen“), a ovaj htio samo da ga svi puste na miru, od menadžera do ekipe koja snima dokumentarac o događaju.

Na koncu, između boksa i njega spuštenog garda ispriječila se ljubav s Raijom. Ono što bi nekome bio najnesretniji dan u životu (poraz), Makiju je najsretniji. Slava je prolazna, a ljubav vječna za Makija u ovom filmu i izvan njega. Raija i Mäki napuštaju besmislenu večeru u čast meča kako bi zajedno bacali kamenčiće u more i pravili žabice. U tom momentu pokraj njih prolazi stariji par. “Misliš li da ćemo biti kao i oni, stari i sretni“, pita Raija. Hoće. Stariji par su Olli i Raija iz stvarnog života.

Crno-bijeli zamalo u boji

Dio filma je testno bio snimljen u koloru, no redatelj je od toga odustao vidjevši da boja ne odgovara “settingu“ priče. I neka je. Crno-bijela tehnika izvrsno pogoduje minimalističkoj “low key“ priči i Kuosmanen je efektno rabi i kontrastira, primjerice u sceni kad bijeli Olli gol golcat ulazi u studeno tamno jezero.

Naslovnica Cinemark