Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

NEPOZNATA DJEVOJKA Sestrica braće Dardenne

FILM: La Fille Inconnue; drama; Belgija/Francuska, 2016.; REŽIJA: braća Dardenne; ULOGE: Adele Haenel, Olivier Bonnaud; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: ****

U glavnom liku Luc i Jean-Pierre su pronašli idealan supstitut. 'Dobar doktor treba znati kontrolirati emocije', dr. Jenny podučava stažista kako postaviti ispravnu dijagnozu i kori ga da je previše osjećajan. Drugim riječima, ako dopustiš da ti se pacijenti približe i zavladaju tobom, dat ćeš pogrešnu dijagnozu. Takvi su nekoć bili i Dardenneovci - kontrolirali su emocije poput modernih doktora režije distanciranog festivalskog filma i nisu dozvoljavali da likovi zavladaju njima i njihovim osjećajima.

Kako diše novi film “Nepoznata djevojka“ Luca i Jean-Pierrea Dardennea osluškuje se odmah u startu. Mlada doktorica Jenny Davin (Adele Haenel) iz belgijskog industrijskog grada Serainga stetoskopom prati zvukove pluća nekog starijeg čovjeka. Do Jenny je mlađi stažist Julien (Olivier Bonnaud), no kamera je okrenutija njoj, još jednoj isturenoj “dardenneovskoj“ heroini nakon Marion Cotillard u njihovom ponaboljem filmu “Deux jours, une nuit“. Po načinu kadriranja Jenny i uopće stilu snimanja vidi se da je “La Fille Inconnue“/“The Unknown Girl“ nepogrešivo film belgijske braće Dardenne.

No, braća su posljednjih godina ipak napravila korak prema “mainstreamu“ i postala prijemčivija (uvjetno rečeno) široj publici, što se također vidi u “Nepoznatoj djevojci“, nasljednici “Dječaka s biciklom“ i “Dva dana, jedna noć“. Jean-Pierre i Luc još uvijek imaju socijalno naglašenu crtu, ali su razgrnuli sive oblake socijale i osunčali tračak boje u kadrove, pa i unijeli odrednice žanrovskog filma u festivalski art. Dardenneovci su melodramskiji i emotivniji nego prije, njihova kamera (iz ruke) je sabranija u šetnji mizanscenom, a glumci više nisu naturščici, štoviše angažiraju se i francuske zvijezde poput Marion Cotillard i Cecile De France.

Adele Haenel je, doduše, tek darovita glumica u usponu, znana po ulozi u “Ljubavi na prvi pogled“ ili “Les combattants“, no svakako poznatije lice od svojedobnih debitantica Emilie Dequenne (“Rosetta“) i Deborah Francais (“Dijete“), pa i Arte Dobroshi (“Lornina šutnja“). U njezinom liku Luc i Jean-Pierre su pronašli idealan supstitut. Jenny je sestrica braće Dardenne. “Dobar doktor treba znati kontrolirati emocije“, podučava ona Juliena kako postaviti ispravnu dijagnozu i kori ga da je previše osjećajan.

Drugim riječima, ako dopustiš da ti se pacijenti približe i zavladaju tobom, dat ćeš pogrešnu dijagnozu. Takvi su nekoć bili i Dardenneovci – kontrolirali su emocije poput modernih doktora režije distanciranog festivalskog filma i nisu dozvoljavali da likovi zavladaju njima i njihovim osjećajima. U početku Jenny drži sličan visoki gard, no da nije robot otkrivamo u sceni posljednjeg kućnog posjeta mladom pacijentu oboljelom od raka. Kad joj malac otpjeva pjesmu na gitari, hladna Jenny će rastopiti i zamalo ispustiti suzu.

To je za nju prijelomna točka oko koje se prelamaju naredni događaji filma i njezina njima povezana karakterizacija. Naime, zaplet je vezan za reperkusije neodgovaranja na poziv potencijalne pacijentice. Mlada crnkinja pokucala je na vrata ordinacije sat vremena nakon zatvaranja, ali Jenny nije dopustila stažistu da joj otvori, nastavljajući proces njegovog doktorskog “čeličenja“. Kasnije će priznati da je osjetila isti poriv da otvori vrata kao i on, no htjela je da se zna “tko je glavni“.

Uglavnom, beživotno tijelo tamnopute djevojka sutradan je pronađeno kraj obližnje rijeke, bez osobne iskaznice; sumnja se da je pala ili ju je možda čak netko napao i gurnuo. Njezina pogibija u Jenny budi grižnju savjesti i krizu morala, iako je moralna samim time što, recimo, ne izdaje lažne doznake za bolovanje. “Svaki sud bi te oslobodio odgovornosti što nisi otvorila tako kasno“, govore joj, ali slaba je to utjeha. Progonjena grizodušjem i neposrednom odgovornošću za smrt, odnosno mislima da bi nesretnica možda ostala živa da ju je pustila u ordinaciju, Jenny odbacuje ponudu za posao u “fancy“ klinici i pokreće privatnu istragu.

Film se pretvara u socijalni detektivski triler s jednakim osjećajem za hitnost kao u “Deux jours, une nuit“ (doznati identitet nepoznate djevojke prije nego što se sahrani bezimena), ako ne i preciznim rokom od dva dana i jedne noći. Ipak, ovo je i dalje ostvarenje braće Dardenne, dakle nemojte računati na filmične trilerske tenzije i napetosti, premda je pitanje dokle će Jenny ići ispitujući pacijente (i kršeći kodeks ponašanja) koji bi mogli imati veze s stradalom, u smislu hoće li to što čuje ostati tajna prema doktorskoj etici.

S druge strane, možete se kladiti da će istraga imati društvenu i humanističku notu za njih i napose njihovu moralno izazvanu protagonisticu koja istražuje i zagonetku vlastite savjesti. S tretmanom imigranata kojima “nepoznata djevojka“ pripada i općenito donjeg sloja društva o čijim pripadnicima nitko ne skrbi, barem dok se ne osjeti direktno odgovoran za nekog pojedinca poput Jenny, “La Fille Inconnue“ precizno dijagnosticira opus socio-realistički i etički izazvane braće Dardenne. Dijagnoze su sve u filmu, postavljala ih dr. Jenny ili svijet oko nje.

Redatelji u ulozi producenata

Braća Dardenne su se u posljednje vrijeme ozbiljno aktivirali kao producenti tuđih filmova. Producirali su, recimo, “Planetarij“ Rebecce Zlotowski i “Maturu“ Cristiana Mungiua.

Naslovnica Cinemark