Sjajno bi bilo da možemo plasirati dva dječja filma godišnje. To bi isto tako bio način da mladoj publici ponudimo domaće naslove i podignemo svijest o tome kako postoji domaća kinematografija koja možda nije kadra konkurirati studijskoj američkoj, ali svakako može ponuditi prave vrijednosti... Saopćio nam je to netko od sugovornika među domaćim redateljima i producentima kad smo radili temat o hrvatskim filmovima za djecu. Tekst je, baš u ovoj rubrici “Slobodne“, izašao krajem studenog 2011., a napisali smo ga povodom uspjeha “Koka i duhova“, prvog tuzemnog filma za djecu nakon petogodišnje pauze (“Duh u močvari“).
U međuvremenu, Koko se razgranao na (pred)nastavke, snimljen je i “Šegrt Hlapić“, a hrvatska kinematografija je, evo, došla dotle da plasira dva filma za djec...