Međunarodni karakter Split Film Festivala dugo se očitovao po manjem broju hrvatskih ostvarenja. Prednjačili su, naime, filmovi iz bijeloga svijeta. Ipak, posljednjih nekoliko godina, hrvatski filmovi su neizostavni dio STFF-a, što nekako ide pod ruku s njihovom sve većom kvalitetom. Najbolja potvrda za to jest kad se neki hrvatski film nađe na repertoaru STFF-a zajedno s nekim stranim i jedina uočljiva razlika među njima bude ili jest u jeziku. Onom govornom, ne filmskom. Jučer, kao šećer na kraju prve trećine ovogodišnjeg STFF-a, u “Kinoteci“ su prikazani dokumentarni filmovi “Iza lica zrcala“ Katarine Zrinke Matijević i “Dum spiro spero“ Pere Kvesića, istog dana kad i, recimo, dokumentarac “Helmut Berger, glumac“ Andreasa Horvatha.
Šačica stranaca koja filmofilski marl...